Aleksandar Veliki – ratnik i ljubavnik antike

18. 03. 2024

PIŠE: Amila Husić

FOTO: Rotten Tomatoes

Inspirisana nedavno objavljenom Netflixom dokudramom Alexander: The Making of a God koja je više nalik na spin-off seriju Igre prijestolja nego dokumentarcu, pođimo na kratko putovanje u prošlost – u doba najvećeg osvajača historije, Aleksandra Velikog. Dramatizirani dokumentarac je dobio velike kritike na konto “homoseksualizacije” Aleksandra Makedonskog, iako je manje od deset minuta posvećeno tome u čitavih 360 minuta cijele serije.

Zbog čega je došlo do kritika?
U uvodnoj priči o Aleksandru, opisuje se njegov život prije osvajanja, o njegovom samoinicijativnom izgnanstvu u Iliriji te blisko prijateljstvo s braćom Hephaestionom and Ptolemyjem. U toj prvoj epizodi, konkretno prvih desetak minuta, se podrobnije opisuje odnos Hephaestiona i Aleksandra, koji je bio i seksualne, odnosno romantične prirode. Kratki rezime te ljubavi i prijateljstva prikazano je u svega par minuta, s jednom scenom ljubljenja (skandalozno, znam), popraćeno izjavom Dr. Salime Ikram sa Američkog Univerziteta u Kairu da Hephaestion “nije bio samo dragi pratilac, već možda [Aleksandrova] najveća ljubav.” Tih par minuta je bilo dovoljno da se pokrene lavina homofobičnih internet kritičara.

FOTO: Isječak s Netflixa

Koliko je istine u tome?
Postoje brojni naučni članci o seksualnosti Aleksandra Velikog, a još mnoštvo o seksualnosti u antičkoj Grčkoj, no i dalje je (bi)seksualnost Aleksandra više teorija nego utemeljena činjenica. U vrijeme ovog velikog osvajača seksualnost nije bila ograničena današnjim krutim kategorijama. Dok bi se moderne etikete mogle boriti da inkapsuliraju fluidnost seksualnosti, antički Grci su prihvatili kaleidoskop želja. Primjera radi, Platonov Simpozijum slavio je ljubav u svim njenim oblicima, nadilazeći binarne karakteristike muškog i ženskog. Ova fluidnost se protezala dalje od puke fizičke privlačnosti, obuhvatajući emocionalne i intelektualne veze koje su prkosile društvenim normama, omogućavajući pojedincima da istraže dubine svojih želja bez straha od presude.

A druge strane, iako često antičku Grčku posmatramo kao jednu cjelinu, ne smijemo zanemariti da to nije bila država u modernom smislu riječi, već skupina gradova-država zvanih polis čija se kultura i društvena pravila mijenjala kroz historiju. Dok su neki polisi vjerovatno nametala ograničenja, drugi, poput Atine i Tebe, nudili su utočišta za izražavanje istospolne ljubavi. Sveta banda Tebe, elitna vojna jedinica sastavljena od homoseksualnih muških parova, predstavlja svjedočanstvo hrabrosti i lojalnosti iskovanih u vatri zajedničke naklonosti. Vjerovalo se da njihova nepobjedivost leži u tome da će vojnik lakše žrtvovati vlastiti život, nego život svog partnera. Sveta banda Tebe ostala je neporažena sve do odlučujuće bitke kod Chaeroneje 338. p.n.e. kada su Makedonci pod vodstvom Filipa II i njegovog sina Aleksandra porazili udružene snage Tebe i Atene. Pretpostavlja se da je Aleksandar Makedonski, proizvod ovog kulturnog miljea, prihvatio takve veze, gajeći lojalnost i jedinstvo među svojim trupama, bez obzira na njihove romantične sklonosti. Unutar ovih prostora prihvatanja, pojedinci su bili slobodni da istražuju i izražavaju svoje želje otvoreno, bez straha od progona, otvarajući put inkluzivnijem razumijevanju ljubavi i intimnosti.

Mali djelić u puzzli

Dok razmišljamo o naslijeđu Aleksandra Velikog, nalazimo odjeke njegovog duha koji odzvanjaju kroz anale historije. Njegova osvajanja su stvorila najveće carstvo antike, njegov duh i patriotizam nekolebljiv, uprkos mnogobrojnijim neprijateljima s druge strane bojnog polja, kreirajući sliku idealne muževnosti po tradicionalnim stajalištima. S druge strane, Aleksandar je ipak bio jedan mladi princ-ratnik, s nerijetko nepromišljenim taktikama, vođen gotovo isključivo svojim (pomalo) deluzivnim uvjerenjem u svoju božanstvu prirodu, a nešto manje razumom. To se baš i ne uklapa u patrijarhalnu viziju proračunatog muškarca, koji misli glavom, a ne srcem.

U mozaiku antičke Grčke, nijanse seksualnosti su jednako živahne i šarene kao i sam grčki panteon i antička mitologija. Kroz objektiv Aleksandra Velikog sagledavamo složenost identiteta koje prevazilaze granice vremena i tradicije. U konačnici, seksualnost Aleksandra je samo jedan mali djelić u puzzli najuspješnijeg osvajača u historiji, jednako kao i svima nama. Svesti osobu na njenu seksualnost i po tome krojiti mišljenje o istoj, bilo da je riječ o historijskoj ličnosti ili najobičnijeg poznanika, jednako je donošenju zaključka o knjizi od hiljadu stranica, na osnovu jednog paragrafa.

Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

Kontaktirajte nas!