Izvor: Crol.hr
Foto: Screenshot
U srijedu u 11 sati ispred Ustavnog suda Ivo Šegota i Mladen Kožić održali su konferenciju za medije povodom podnošenja zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o udomiteljstvu. Vjeruju u pozitivan ishod, a ako bude potrebe, spremni su i na daljnje korake.
Na početku je Ivo ponovio njihovu priču. On i Mladen pet su godina u vezi i 2015. godine sklopili su životno partnerstvo. Točno godinu dana nakon toga zatražili su od Centra za socijalnu skrb da ih procijeni radi posvajanja, ali odbijeni su jer su istospolni par koji je sklopio životno partnerstvo.
Godinu dana nakon toga pokušali su udomiti dijete, za što je zadužen drugi Centar za socijalnu skrb, gdje su jako dobro primljeni. Uspješno su prošli sva psihološka i sociološka ispitivanja te razgovore o motivaciji i dobili su potvrdu da zadovoljavaju sve uvjete da postanu udomitelji.
Država nas zadržava u nekom krivom stoljeću
No, kad je došao trenutak da ih se upiše u registar potencijalnih udomitelja, dobili su šturi dopis da ih država nije u mogućnosti prihvatiti jer su istospolni par koji je sklopio životno partnerstvo. Paradoksalno je, pritom, da bi bili poželjniji da su se prijavili kao samci jer u tom slučaju nitko ne bi ispitivao njihovu seksualnu orijentaciju. U oba su se slučaja žalili Ministarstvu obitelji, koje je stalo iza odluke dvaju centara. Jedino što im je ostalo bilo je tužiti Republiku Hrvatsku, a te su tužbe sad na Upravnom sudu u Zagrebu.
Danas su održali konferenciju na kojoj su predstavili novi korak – zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o udomiteljstvu u kojem istospolne zajednice i dalje nisu navedene kao udomiteljske obitelji. Ističu da ne kritiziraju sam zakon, za koji smatraju da nudi dobra rješenja i može poboljšati udomiteljski sustav, već članak kojim su isključeni životni partneri. Smatraju da on krši temeljno načelo ravnopravnosti svih građana, te Zakon o sprečavanju diskriminacije, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o životnom partnerstvu koji im je i omogućio da se vjenčaju u Hrvatskoj.
Ističu da dugine obitelji u Hrvatskoj postoje. One ne doživljavaju probleme i ne prati ih stigma, što je pripovijest koju vlast koristi da zastraši narod. Cijeli je sustav, dakle vrtići i škole, spreman za djecu istospolnih parova i čudi ih “što država i dalje ne želi progresivno gledati u budućnost, nego nas zadržava u nekom krivom stoljeću”.
Zašto se, kao čuvarica ustavno-pravnog poretka, nije oglasila predsjednica?
Štoviše, Ivo je naveo primjer belgijske studije koja je pratila djecu istospolnih parova od 1995. do 2005. i pokazala da su djeca iz istospolnih obitelji čak i uspješnija od djece odrasle u heteroseksualnim obiteljima. Znanost 40 godina prati istospolne obitelji i nije našla razlog zašto ne bi usvajali djecu, a hrvatska vlast ne prihvaća znanstvene činjenice i očigledno uopće ne želi postati zemlja znanja.
Mladen je istaknuo kako im cilj nije rušiti zakon. “Na neki način nas je, iako nesvjesno i nenamjerno, ova Vlada outsourceala da joj pomognemo oko poboljšanja ovog zakona koji je očito neustavan”. Čudi ih što se predsjednica kao čuvarica ustavno-pravnog poretka nije oglasila, iako su od nje tražili zaštitu i žao im je što se Vlada i Sabor i predsjednica svjesno ili nesvjesno prema obiteljima životnim partnera ponašaju kao prema obiteljima drugog reda. Upozoravaju da se svrstavamo u društvo s Rumunjskom, Bugarskom i Bjelorusijom umjesto da se priključimo europskoj obitelji od 22 zemlje koje priznaju jednaki status obiteljskim zajednicama istospolnih parova i dopuštaju im udomiteljstvo te ih smatraju važnim resursom.
“Pritom mi ne govorimo samo o skandinavskim i progresivnim zemljama. U tom krugu se nalaze zemlje koje imaju veliko poštovanje prema tradicijskim vrijednostima kao i Hrvatska, a to su Austrija, Španjolska, Češka, Portugal, cijeli niz zemalja.” Pozvali su institucije da osvijeste činjenicu da postoje razne vrste obitelji i da predstavljaju sve obitelji.
Glas svih manjinskih obitelji
Komentirao je i kritike činjenice da su novi zakon i velika kampanja doveli svega 50 novih udomiteljskih obitelji. Mladen smatra da je to besmislen argument jer se svejedno radi o 50 spašenih života djece koja bi u protivnom bila prepuštena sama sebi. Pouzdano znaju da su tri dugine obitelji htjele udomiti dijete i poručuju da će netko morati snositi odgovornost za tri djeteta kojima nije pružen dom. Poručuju da ne odustaju i da se ne planiraju odseliti u neku od 22 zemlje, već će učiniti sve da uvedu Hrvatsku u tu veliku obitelj.
Ističu kako nisu važni oni, nego su oni samo glas svih manjinskih obitelji koje društvo tretira kao građane drugog reda – obitelji samohranih roditelja, posvojiteljske, udomiteljske obitelji, dugine obitelji.
Unatoč svemu, Ivo i Mladen optimistični su: “Ustavni sud je već poslao poruku nakon referenduma o braku u kojoj je vrlo jasno zauzeo stav da obiteljske zajednice životnih partnera moraju imati jednaki pravni tretman kao i druge obiteljske zajednice. To nam daje veliki optimizam i nadu. Imamo podršku cijele znanstvene i stručne javnosti, imamo podršku sva tri pravobraniteljstva i sigurni smo da ćemo u dogledno vrijeme pomoći određenom broju djece da pronađu svoju obitelj.”
Ne mogu ostati ravnodušni na ovakav tretman, no ponovno ističu da nisu važni oni, nego djeca. Prijavili su se s namjerom da udome teže udomljivu djecu – onu romske etničke pripadnosti, stariju djecu, djecu sa zdravstvenim problemima, djecu s više braće ili sestara i najviše ih rastužuje što su ponovno ostala bez prilike za sretniji život. Vjeruju da će Ustavni sud Zakon ocijeniti neustavnim, no ako se to ne dogodi, spremni su nastaviti se boriti i uputiti žalbu Europskom sudu za ljudska prava koji je u prijašnjim slučajevima stao na stranu istospolnih parova.
O ljudskim sudbinama moraju pričati osobe, a ne nekakva priopćenja
Za kraj smo popričali s Ivom i Mladenom o tome kakav je osjećaj istupati kao pojedinac i osjećaju li se podržano. Ne boje se – nisu znali kako će njihov prvi istup biti primljen, ali sretni su što nikako dosad nisu doživjeli diskriminaciju. Uistinu se ispostavlja da se ne treba bojati, zadovoljni su kako su mediji prenijeli njihovu borbu i osjećaju veliku podršku – udruge Dugine obitelji, čiji su članovi, LGBT zajednice, običnih ljudi, susjeda, prolaznika koji ih zaustavljaju na ulici.
“Iza priče mora stajati lice, ako pričamo o ljudskim sudbinama, pričama, to moraju pripovijedati osobe, a ne nekakva priopćenja.” Ipak, razumiju i one koji nisu spremni istupiti. Žele biti primjer da se ništa neće dogoditi i bilo bi im drago da se još obitelji ohrabri.
Pitali smo ih i kako shvaćaju pozitivne komentare poput “izgledaju tako normalno, sigurno bih im dala dijete” ili “svaka bi ih majka poželjela za zeta”. Mladen objašnjava da nisu sretni što su na testu roditeljstva pred cijelom javnosti, što nitko osim posvojitelja i udomitelja ne mora biti, a i testovi koji oni prolaze gotovo su benigni.
“Koliko god nam je s jedne strane drago što ljudi koji su možda imali rezervirano ili nedefinirano mišljenje kažu ‘a gle kak su ok’, s druge strane da je neki drugi par, možda im ne bi bio ok. Čak i unutar zajednice postoje glasovi koji tvrde ne može svaki par uopće izići van, ima parova koji nam mogu napraviti štetu.”
Mladen se s tim ne slaže, osobito ako je riječ jedino o fizičkom izgledu, jer su takve procjene površne. Na pitanje jesu li se i u jednom trenutku pomislili politički aktivirati kažu kako razmišljaju o tome što bi najbrže promijenilo stvari, no nisu sigurni bi li to bilo pametno. Smatraju da im Dugine obitelji i javni istupi daju dovoljno medijske pozornosti.
