Izvor: Deutsche Welle
Foto: Getty Images / AP Photo / C. Paris; DW / A. Ammar; picture-alliance/dpa/R. Schederin
Kad mu je majka rekla kako više ne misli da je bolestan i slabić, ukratko – izrod, Ludovic-Mohamed Zahed kaže kako je osjetio vrtoglavicu. Bio je previše šokiran čak i da osjeti ponos ili olakšanje. “Rekla mi je; možeš naći muža, ako želiš, baš kao tvoja sestra. Ja te prihvaćam.”
Zahed, naočit muškarac koji i govori sa žarom i vještinom kao netko tko se već navikao uvijek iznova boriti se za svoja uvjerenja, smješka se kada se sjeća tog trenutka. Trebalo mu je deset godina da uvjeri svoju obitelj porijeklom iz Tunisa kako nije “pederčina koju se može vrijeđati i mlatiti kao psa”, nego homoseksualac, ali i uvjereni musliman koji je 2012. otvorio, kako je zove, “inkluzivnu džamiju” u kojoj su dobrodošle sve osobe svih seksualnih sklonosti. On je doista sklopio brak sa svojim partnerom 2011. i kaže nam kako je i njegova majka prisustvovala vjenčanju.
Ništa od toga nije samo po sebi razumljivo, pogotovo u muslimanskom svijetu. Ali Zahed nam objašnjava, muslimanska društva su dugo vremena bila mnogo tolerantnija prema homoseksualnosti nego Zapad gdje se homoseksualnost smatrala neoprostivim grijehom, zločinom kojeg čine nastrane osobe.
Ali danas je obrnuto: dok mnoge – iako ne sve zemlje Zapada – prihvaćaju zakone koje uvažavaju LGBT osobe, u muslimanskim zemljama Bliskog i Srednjeg istoka jedva da ima neka koja ne slijedi izrazito konzervativne i patrijarhalne norme u društvu. U nekim zemljama, poput Saudijske Arabije je homoseksualnost “zločin” koji se kažnjava smrću, u drugima se kažnjava dugogodišnjim zatvorom.
To nipošto ne znači da u tim zemljama nema homoseksualnosti – ima je koliko i u svim drugim državama. Ali to jedino znači da su te osobe prisiljene glumiti “normalnost”. Često sklapaju i brakove sa osobom suprotnog spola u kojima nema niti traga nekoj sreći. Sve samo da bi se zadržao privid.
Homofobija među muslimanima
Ima pojedinih oaza tolerancije, ali one su često veoma krhke. LGBT aktivist iz Egipta kaže kako je tamošnja zajednica jednostavno nasilno uništena proteklih mjeseci i sada svi žive u strahu što im se može dogoditi. Žive dvostrukim životom i razvili su čitav sustav tajnih poruka i određenih riječi kojima izražavaju što misle.
Ili jedna osoba iz Bejruta, koja javno pokazuje svoje sklonosti, ali jasno govori kako se može dogoditi da jednog dana sretne svog ujaka. On je visoki dužnosnik šitske milicije Hezbolah i potpuno je jasno što će se onda dogoditi: “On će me ubiti”, mirno konstatira kao da govori koji je danas dan u tjednu.
Ali homofobija nije samo raširena među muslimanima na Bliskom istoku, to je ozbiljan problem i među muslimanima koji žive u Europi. Kad smo željeli čuti stav glasnogovornika Al Nur džamije u Berlinu – u kojoj se prije svega čuje fundamentalističko tumačenje islama – na pitanje o odnosu prema homoseksualnosti nam je osorno odgovorio “Žao mi je, upravo ste me probudili, ne mogu vam ovako odmah odgovoriti. Nazovite me kasnije.” Nakon toga – više nikad nije digao slušalicu na naš poziv.
Ender Çetin je glasnogovornik berlinske Şehitlik džamije koja je dio najveće udruge muslimanskih vjerskih institucija DITIB. On pak tvrdi kako je njegova džamija otvorena i za takve vjernike i on oštro osuđuje svaku diskriminaciju, ako se ona pojavi: “Svatko je dobrodošao u našu džamiju”, kaže za DW.
Ali u udruzi berlinskih homoseksualaca LSDV tvrde kako je Çetin možda osobno iznimka sa svojim tolerantnim stavom, ali kako takvoj populaciji, osobito u velikim džamijama “nipošto nije izražena dobrodošlica, čak i tamo gdje se džamije predstavljaju kao otvorene i liberalne”, kaže Jörg Steinert.
Steinert i njegova udruga je zato pozvala i Ludovic-Mohameda Zaheda u Berlin kako bi svojim primjerom pokazao kako homoseksualnost ne proturječi islamu. “I ja sam se borio sa svoja dva identiteta. Bio sam izgubljen i rastrzan između moje vjere i moje seksualnosti”, kaže nam. Ali onda je shvatio kako islam zapravo znači poruku tolerancije i mira i kako on može biti oboje, i musliman i gay.
Ništa takvoga ne piše u Kur'anu
Ludovic-Mohamed Zahed nam objašnjava kako nije točno kako Kur'an osuđuje homoseksualnost. Ali što je sa često citiranim ulomkom o Sodomi i Gomori? Zahed nas ispravlja: po njegovom uvjerenju, tamo je riječ o obrednom silovanju, ne homoseksualnosti. “To se može tumačiti na različite načine: to je prije pouka o spolnom nasilju nego o zlu homoseksualnosti.”
Ipak, već i takvo tumačenje je nešto zbog čega “on riskira svoj život”, tiho nam priznaje. Zahed ne spava mirno niti u svom domu u Francuskoj, makar se već navikao na otrovne poruke koje mu se upućuju na socijalnim mrežama kako “skrnavi islam” i kako treba “gorjeti u paklu”. Nisu rijetke niti otvorene prijetnje da ga treba ubiti.
Sliježe ramenima. Ponekad, priznaje, čini mu se doista da se bori protiv vjetrenjača mržnje i predrasuda. Ali i usprkos tome je uvjeren kako će se i islam, “ako je Božja volja”, reformirati i modernizirati. To je uvelike povezano i sa onim što se govori i propovijeda u drugim džamijama, ali još više sa gospodarskim rastom i blagostanjem u arapskom svijetu: “Gledajte, ako imate posao i budućnost, onda vas se jednostavno ne tiče tko je s kim u krevetu”, zaključuje sa smiješkom.
