Dolores i Đurđica, hrvatski su lezbijski par koji je prije nekoliko mjeseci odlučio iskoristiti zakonsku mogućnost zasnivanja životnog partnerstva. O tome zašto su donijele odluku o registriranju svoje zajednice i kako je na to reagirala njihova okolina, pričaju u intervjuu koji slijedi.
Razgovarala Antonela Marušić
Koliko ste se informirale o svim pravima koje stječete sklapanjem životnog partnerstva?
Pa dosta, jesmo, informirale smo se. A i roditelji su nas ponekad informirali 😀 Pročitale smo zakon, pratile medije i ‘specijalizirane’ web stranice.
Kako je tekao proces odluke o zasnivanju partnerstva? Je li sada za vas postalo moguće nešto što prije niste mogle ostvariti, neke praktične stvari?
Proces odluke… To zvuči jako ozbiljno. Mi nismo prolazile kroz neki proces. Mi smo znale da ćemo se udati (sklopiti životno partnersvo) čim će nam zakon to omogućiti. I to smo napravile! Do sada se ništa posebno nije promijenilo niti ‘primijenilo’ nakon zasnivanja partnerstva. Osjećamo se nekako sigurnije u našoj koži – najvažniji razlog sklapanja životnog partnerstva je bio zbog sigurnosti, ako se nekoj od nas nešto dogodi, da imamo pravo posjećivanja u bolnici i skrbi i pravo na zajednički stečenu imovinu. Vrlo važno nam je bilo da napravimo stvarno dobru svadbenu feštu, i puno nam je značila podrška svih bliskih i manje bliskih ljudi koji su naš potez pozdravili sa odobravanjem i ponosom.
Jeste li zadovoljne onim što vam nudi Zakon o životnom partnerstvu u formalnom smislu? Na čemu zagovaratelji i zakonodavstvo još trebaju raditi u budućnosti?
Zakon je nedorečen i još uvijek diskriminacijski i životno partnerstvo se treba i mora izjednačiti sa ‘institucijom braka’ u svakom pogledu.
Koliko ste dugo bile u vezi prije sklapanja Životnog partnerstva i što se praktično u vašim životima promijenilo nakon registracije?
U vezi smo šest godina, s time da smo se poznavale i prije početka veze popriličan broj godina. Promijenilo se nije ništa značajno, jer još nismo imale potrebu boriti se za prava koja Zakon o životnom partnerstvu zagovara. Živjele smo i prije zajedno tako da se nakon urnebesne svadbene fešte uistinu nije puno toga promijenilo u našim životima.
Možete li mi opisati samu ceremoniju? Postoji li neka anegdota vezana za vjenčanje? Tko je sve bio prisutan?
Ceremonija se održala u nama najdražem malom bajkovitom gradiću u kojem smo živjele jedan period našeg zajedničkog života. Htjele smo to učini upravo tamo, a ne u Zagrebu jer nam je to mjesto zauvijek u srcu, sugrađani su se oduvijek odnosili prema nama sa puno poštovanja i htjeli smo to s njima podijeliti i na taj način im se zahvaliti za sve te godine. Službeni dio smo obavile u matičnom uredu i imale smo najdražu i najbolju moguću matičarku koju smo mogle poželjeti, odmjerenu i pristojnu, dostojanstvenu. Zdravicu nakon vjenčanja i uneređivanja cijelog gradića ljubičastim šljaštećim konfetima/srdašcima smo održale u najdražem nam kafiću sa najdražim ljudima i popriličnim brojem slučajnih prolaznika-turista koji su se također sjajno zabavili. Fešta je bila u obližnjem restoranu i na njoj su bili nama najbliži prijatelji, roditelji i braća.
Nikome osim uzvanika nismo govorili za vjenčanje, što je mnoge ‘razljutilo’ jer su željeli biti sa nama u tom trenutku. No, u stvari, sve ih je taj naš korak jako razveselio. Nismo mogle ni sanjati da će tolika količina ljudi koja nas zna, pa makar i površno, biti toliko sretna i ponosna zbog našeg poteza.
Koje je vaše mišljenje o instituciji braka i po čemu se, prema vašem mišljenju, od toga razlikuje zajednica koju ste sklopile?
U načelu, trebalo bi se raditi o istom nukleusu društva – obitelji. No, dio o posvajanju djece i pravo na medicinski potpomognutu oplodnju jednostavno mora postati dio Zakona o životnom partnerstvu i upravo taj ‘detalj’ uvelike razlikuje našu zajednicu od institucije braka.
Imate li planove u usvajanju djece i kreiranju obitelji?
S obzirom da nas zakon koči i da bi za kreiranje obitelji ipak bilo potrebno potražiti pomoć u nekoj drugoj zemlji – financije tu, na žalost, još uvijek imaju presudnu ulogu. Morat ćemo nešto opako smisliti u tom pogledu… Za sada, nas dvije i naši kućni ljubimci su ono što mi zovemo obitelj.
Ovaj intervju je dio kampanje “Sve u vezi ljubavi je zakon” koju vode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Mediacentar Sarajevo, u okviru projekta “Unapređenje prava lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba u BiH u skladu s EU standardima” koji finansira Europska unija uz finansijsku podršku Fondacije Astraea.
