Antonio Mihajlov je predsjednik Subverzivnog fronta – Asocijacije za kritički pristup rodu i seksualnosti iz Skopja. U intervjuu za LGBT.ba, Antonio je govorio o položaju LGBT populacije u Makedoniji, odnosu društva i države prema ovoj manjini, ali i utjecaju aktuelne društveno-političke situacije na položaj LGBT populacije. Također, Mihajlov je govorio o istospolnim zajednicama u Makedoniji i planovima LGBT aktivista/kinja koji/e bi u budućnosti trebali/e da pokrenu ovo pitanje. Za sada, kako kaže Mihajlov, planovi su u fiokama i folderima LGBT aktivista/kinja.
Razgovarao: Dalibor Tanić
LGBT.ba: Makedonija je tek 1996. godine dekriminalizovala homoseksualnost. Da li je ovo utjecalo na to da se u Makedoniji kasnije nego u drugim zemljama bivše Jugoslavije razvije LGBT zajednica?
Mihajlov: Makedonija zaostaje za ostalim ex-Yu zemljama u mnogim stvarima, a ne samo u razvitku i mobilizaciji LGBT zajednice. Ne mislim da je to izričito zbog toga što je Makedonija homoseksualnost dekriminalizovala među zadnjim zemljama, nego zbog zbira političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih faktora koji nisu dozvolili kreiranje organske i organizirane LGBT zajednice, koja bi se mogla nositi sa izazovima LGBT zajednice u Makedoniji i koja bi artikulirala političke ciljeve i interese ove zajednice.
LGBT.ba: Kakav je odnos društva i medija prema LGBT zajednici u Makedoniji?
Mihajlov: LGBT zajednica je na margini društva u Makedoniji. Termini povezani sa LGBT osobama su najčešće korišteni u pežorativnom i ponižavajućem kontekstu, a parada ponosa je termin koji asocira na prezir, mržnju, odvratnost, perverziju… Homofobično i transfobično uznemiravanje i maltretiranje u školama nije prepoznato i adresirano kao problem, fakultetski udžbenici i dalje imaju homofobične i transfobične sadržaje, a često se koristi homofobična i transfobična retorika u najvišim državnim institucijama. Mas-mediji ili sasvim ignorišu ova pitanja, ili su samo produžena ruka homofobične vlade u svrhu huškanja i promovisanja govora mržnje. Vlada je veoma inteligentna u korištenju slabe informisanosti i edukacije građana/ki, kako bi sprovodila politiku razdorа, etiketiranje i sramoćenje svih onih koji/e se ne uklapaju u dominantni heternormativni i patrijarhalni model izražavanja, ponašanja i odijevanja, koji dominira u javnom diskursu.
LGBT.ba: Zakon u Makedoniji ne priznaje istospolne zajednice. Od koga očekujete pomoć za pokretanje ovog pitanja, obzirom da vam ni mediji, a ni država, nisu naklonjeni?
Mihajlov: Najiskrenije, ovo pitanje je toliko daleko od agende LGBT aktivista/kinja i organizacija, da uopće ni ne razmilšjamo o tome, a sve to u situaciji kada su nasilje i diskriminacija nad LGBT osobama svakodnevni problem u životima ovih ljudi. No, ovo ne znači da pitanje oko regulacije zajednice između pripadnika/ca istog spola neće dobiti zasluženi tretman u relevantnim društveno-političkim strukturama kad to postane potrebno, nužno i prioritetno. Nažalost, pitanje gay braka se veoma često koristi za zanemarivanje realnih problema s kojima se ovi ljudi suočavaju putem klasičnih medijskih spinova, čime se samo povećava homofobična i transfobična atmosfera u društvu.
LGBT.ba: U Makedoniji čak i antidiskriminacioni zakon ne zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, što je u suprotnosti s obavezama Makedonije na polju zaštite ljudskih prava?
Mihajlov: Da, ovo je jedan od apsurda što se tiče makedonskog zakonodavstva, jer ima nekoliko zakona koji uključuju seksualnu orijentaciju kao osnovu diskriminacije, ali sam krovni zakon o zaštiti i prevenciji diskriminacije to ne uključuje. Rodni identitet nije uopće prisutan u makedonskoj legislativi, tako da postoji veliki i prazan prostor za ostvarivanje prava pripadnika/ca trans* zajednice. Makedonija je redovno na optuženičkoj klupi foruma i izvještaja tijela Evropske Unije i UN-a zbog navedenog, i nažalost, iako je do sada već bilo izmjena i dopunjavanja zakona, LGBT osobe još nisu direktno zaštićene zakonom.
LGBT.ba: Da li u ovom momentu postoji neka strategija, makar unutar LGBT zajednice, vezana za izradu zakona o istospolnim zajednicama u Makedoniji?
Mihajlov: Ne, ne postoji takvo nešto, iako već postoji tekst nacrta zakonа o civilnom partnerstvu, koji do sada ostaje samo u fiokama i folderima LGBT organizacija.
LGBT.ba: Smatrate li da će sve složenija društveno-politička situacija u Makedoniji još negativnije utjecati na položaj i prava LGBT zajednice u Makedoniji?
Mihajlov: Da, ishod tekuće društveno-političke krize može biti ili veoma pozitivan ili veoma negativan za LGBT zajednicu u Makedoniji. Veoma pozitivan, jer je lider najveće opoziciske partije SDSM nakon masovnog protesta 17. maja izjavio da je ponosan što su pripadnici/e LGBT zajednice bili/e dio tog protesta. To daje nadu da će nova vlada imati bar malo više sluha za probleme LGBT zajednice. A nije isključeno i da ovo ostane kao pokušaj dobijanja političkih bodova od ove zajednice, jer zajednički neprijatelj – vladajuća partija VMRO-DPMNE, izgradila je savez između različitih društveno-političkih struktura i grupacija, koje su žrtve gruevizma. Veoma negativan ishod je opstanak vlade Gruevskog, što će biti dugoročni pad demokratije i vladavine prava u Makedoniji, sveukupno.
LGBT.ba: Šta je konkretno urađeno od 1996. do danas na polju poboljšanja društvenog položaja LGBT zajednice u Makedoniji?
Mihajlov: Proces razvitka organiziranog LGBT pokreta u Makedoniji krenuo je suprotnim tokom od onog koji uobičajeno nosi rezultate i efekte, pa tako umjesto da LGBT organizacije budu osnivane i vođene od predstavnika/ca mobilizirane i angažovane LGBT zajednice, one su bile osnivane i vođene od strane pojedinaca/ki koji/e su se u tom trenutku našli/e na tom mjestu da budu nosioci/teljke veoma bitnog procesa građenja povoljnije društveno-političke klime za priznavanje statusa i prava ljudima koji se ne identifikuju sa dominantnim heteronormativnim i patrijarhalnim vrijednostima i kategorijama. I kao i uvijek u sličnim slučajevima, ovo je bio proces learning by doing (učenja radom, op.a.), tako da sada ima preko pet formalno registrovanih organizacija civilnog društva koje se direktno bave LGBT problematikom (dvije od njih u posljednje tri godine), što pokazuje povećani interes i angažman LGBT ljudi za poboljšanje statusa i prava LGBT zajednice u Makedonije. Pravni okvir zaštite ljudskih prava LGBT zajednice je usvojen u posljednjih osam godina, no ne zaslugom LGBT aktivista/kinja, ni zbog političke volje zakonodavaca (koja gotovo da ne postoji), nego zbog skoro automatizovanog procesa prepisivanja EU zakona u makedonsku legislativu. Da se primijetiti povećana vidljivost LGBT zajednice u posljednje tri godine, što je djelimično zasluga LGBT aktivista/kinja, a djelimično rezultat povećane podrške iz civilnog sektora. Međutim, najveća (nažalost) “zasluga” za povećanu vidljivost je nasilje nad LGBT zajednicom. Pet slučajeva nasilja nad LGBT osobama iz prethodne tri godine i dalje nisu riješena – napadači nisu identifikovani, iako su video snimci dostavljeni policiji. Sve u svemu, nemamo se čime pohvaliti kada govorimo o poboljšanju statusa LGBT zajednice u Makedoniji.
LGBT.ba: Kakva je bila reakcija vlade Makedonije na poziv Amnesty Internationala da ukine diskriminatorske zakone i garantuje građanima/kama koji žive u istospolnim vezama da uživaju ljudska prava bez diskriminacije?
Mihajlov: Као i u mnogim drugim slučajevima, i u ovom makedonska vlada nije našla za shodno odgovoriti na ovaj poziv jedne od najrelevantnijih međunarodnih organizacija za ljudska prava. Uobičajeno, svi pozivi ovakvih organizacija koja se tiču LGBT statusa i prava u Makedoniji ne nailaze na bilo kakve reakcije makedonskih vlasti.
LGBT.ba: Kako realno vidite položaj LGBT zajednice u Makedoniji za pet godina?
Mihajlov: Ja sam optimista, nasuprot negativnoj tendenciji i trendovima razvitka situacije u Makedoniji, i ne samo što se tiče LGBT prava, nego općenito. U narednih pet godina vidim jače pravne okvire za zaštitu LGBT osoba od diskriminacije i nasilja, konačno pravno priznavanje trans* osoba u makedonskom zakonodavstvu, povećanu vildjivost LGBT osoba u javnom diskursu, i veći prostor za stvaranje mogućnosti ostvarivanja nekih ekonomskih i socijalnih prava LGBT osoba.
