Slovenija je prošla petnaestogodišnji put kako bi na kraju zakonski izjednačila istopolne i heteroseksualne brakove. U ovom momentu Slovenija je samo jedan korak od konačne odluke da se brak definiše kao zajednica dvoje ljudi. Zapravo, ovo nije petnaestogodišnji, već put koji je trajao punih 30 godina. Sve je počelo 1984. godine kada je oformljena prva gej organizacija, odnosno 1987. kada je nastala i prva lezbejska organizacija. O počecima borbe za ostvarivanje prava istopolnih zajednica u Sloveniji i današnjim dešavanjima, razgovarali smo sa Romanom Kuharom iz Mirovnog instituta u Ljubljani.
Razgovarao: Dalibor Tanić
Foto: Marija Vuletić
LGBT.ba: Među svim državama bivše Jugoslavije Slovenija je oduvijek važila za najliberalniju republiku, danas samostalnu državu. Može li se reći da je borba za istopolne brakove počela 1976. dekriminalizacijom homoseksualnosti, te se nastavila tokom 90-ih osnivanjem nacionalne gej i lezbejske organizacije?
Kuhar: Dekriminalizacija homoseksualnosti je važan korak naprijed, no ne bih rekao da je to bio početak borbe za istospolne brakove kakve poznajemo danas. Dekriminalizacija je bila dio liberalizacije zakona u Sloveniji krajem 70-ih, a zasigurno su na to utjecala slična dešavanja u zapadnoj Europi. Ali, to se desilo prije hitnog organizovanja lezbejskog i gej pokreta. Prva gej organizacija, koja je napravljena 1984. godine, zvala se “Magnus”, po njemačkom naučniku Magnusu Hirschfeldu, a prva lezbejska organizacija osnovana 1987. godine se zvala “Škuc LL”.
LGBT.ba: Od osnivanja prvih gej i lezbejskih organizacija, do priznavanja istopolnih zajednica u Sloveniji jula 2006. prošlo je 16 godina. Kako su se u tom periodu mijenjali politička volja i odnos društva prema istopolnim brakovima?
Kuhar: Gej brakovi nisu bili prva tema koja je plasirana od strane gej i lezbejskog pokreta u Sloveniji. U početku se više radilo na antidiskriminacijskoj legislativi. Pitanja istopolnih brakova izašla su na površinu 1993. godine, kada je gej par podnio žalbu Vrhovnom sudu, sa tvrdnjom da su zakonski brakovi neustavni i da istospolnim parovima ne omogućava da se vjenčaju. Pretpostavljam da političke partije u početku ovo pitanje nisu shvatile ozbiljno. Ljevičarske partije su generalno podržale LGBT pokret, ali nikada nije bilo dovoljno želje da se uradi nešto po pitanju gej brakova. Konačno, nakon velikog pritiska gej i lezbejskih nevladinih organizacija i činjenice da su ostale evropske zemlje počele prihvatati legislativu istospolnih brakova, rasprava je u Sloveniji postala ozbiljnija. Sa više javnih rasprava i podška javnosti se neprekidno povećavala. Danas postoji većinska podrša za istospolne brakove i sada su ostala još dva pitanja: usvajanje djece i da li istospolni parovi trebaju dobiti status braka.
LGBT.ba: Da li je u tom periodu u Sloveniji došlo do povećanog autovanja, ili je i tada u Sloveniji postojala sloboda, pa su istopolni parovi samo čekali moment da njihove zajednice postanu priznate?
Kuhar: Kada je istospolno partnerstvo registrovano i usvojeno 2005. godine, gej i lezbejske organizacije nisu bile zadovoljne sa novim zakonom koji je donio ograničena prava za istospolne parove. Zbog toga nije bilo mnogo registrovanih istospolnih parova. Nešto više od 100 parova je registrovano 2005. godine, što je predstavljalo protest gej parova: Trenutna legislativa je diskriminatorna i ne želim da je koristim. Ne bih rekao da se toliko puno ljudi autovalo nakon usvojenja zakona, ali se definitivno u medijima počelo više govoriti o tome, pa je tako mladima lakše izaći pred porodicu i prijatelje. U Ljubljani ćete još uvijek rijetko vidjeti par kako se drži za ruke.
LGBT.ba: Tri godine nakon priznavanja istopolnih zajednica, u Sloveniji je najavljen Zakon o istopolnim brakovima, koji je u martu ove godine stupio na snagu. Opišite nam kako je tekao razvoj istopolnih zajednica/brakova koji je na početku podrazumijevao samo neka imovinska pitanja u zajednici, do potpunog izjednačavanja sa heteroseksualnim brakovima.
Kuhar: Duga je to priča… No, kako sam već rekao, prva inicijativa je došla 1993. godine. Potom je 1997. godine Ministarstvo za porodicu počelo raditi na jednom veoma posebnom zakonu za istospolne parove, ali ništa nije proizašlo iz toga. Ponovo 2001. godine isto ministarstvo je počelo pripremati novi zakon, ali nije nikada usvojen od strane Parlamenta. Ovi su sve bile ljevičarske vlade. Podršku desnice od Janeza Janše prvi put smo dobili 2004. godine, I na veliko iznenađenje svih – desnica je upravljala usvajanjem istospolnih registrovanih partnerstava aktom od 2005. godine. Taj akt nije baš dao na značaju pravima istospolnih parova: dato im je samo pravo nasljedstva prava i posjete partnera u bolnici, ali ne i socijalna prava. Ministarstvo za porodicu je 2009. godine odlučilo da pripremi novi Porodični zakon i da heteroseksualne i homoseksualne parove stavi u jednak pravni položaj. Rasprava je trajala do 2012. godine, kada je Porodični zakon i usvojen u Parlamentu, ali je potom odbijen na javnom referendumu u martu 2012. godine, što znači da je stari Porodični zakon iz 1977. godine na snazi i danas. Međutim, prošle godine nova partija u Parlamentu, Ujedinjena ljevica, ponovo je predložila promjene Porodičnog zakona. Ovog puta predložili su jednu promjenu: novu definiciju braka – brak je zajednica dvoje ljudi, a ranije je bilo da je brak zajednica muškarca i žene. Sasvim iznenađujuće, vlada je podržala prijedlog u januaru ove godine, a definicija braka u Porodičnom zakonu je promijenjena. Međutim, ovo još uvijek nije stupilo na snagu. Katolička crkva i konzervativna građanska inicijativa “Za otorke” sakupili su 40.000 potpisa i zahtijevali referendum po ovom pitanju. Sada čekamo odluku Vrhovnog suda o tome da li je referendum pravno moguć. Pristalice nove definicije braka tvrde da je riječ o ljudskim pravima, a referendum za pitanja ljudskih prava nije dozvoljen u Sloveniji. No, vidjet ćemo… Ako ne budemo imali referendum za promjenu Porodičnog zakona, Slovenija će biti prva zemlja u centralno-istočnoj Evropi koja će imati istospolni brak.
LGBT.ba: U februaru 2015. anketa je pokazala da 59% stanovništva podržava istospolne brakove. Slovenija jeste zemlja sa malim brojem stanovnika, ali je ipak trebalo doći do takvog rezultata. Koliko su mediji i sami aktivisti/kinje imali utjecaj na stvaranje ovakve slike, a koliko je ovih 59% stvar neke decenijske liberalne tradicije u Sloveniji?
Kuhar: Mislim da mediji kao i aktivisti igraju važnu ulogu: generalno, imamo naklonost medija po pitanju istospolnih brakova. Ovo se smatra za nešto što je progresivno, ali isto tako treba da bude i nešto što ne bi trebalo biti pitanje u 21. vijeku. Lične priče istospolnih parova i istospolnih prodica u medijima su nam jako pomogle: ljudi su mogli “licem” upućivati svoje zahtjeve političarima, što je jako važno. Aktivizam “bez lica” nije moguć, na kraju riječ je o svakidašnjem životu ljudi kao što smo ti i ja. Riječ je o jednakosti i jednakim pravima. Pretpostavljam da su slovenački aktivisti/kinje zajedno sa medijima bili poprilično uspješni u dokazivanju da istospolni brak nije neko posebno pravo, ili više prava za gejeve i lezbejke, već samo ista prava.
LGBT.ba: Slovenački parlament je s 51 glasom za i 28 protiv izglasao novi Zakon o braku i obiteljskim odnosima prema kojim su istospolni parovi dobili pravo sklopiti brak. Danas se u Sloveniji obitelj definiše kao zajednica dvije osobe. Šta konkretno podrazumijeva ovaj zakon za istopolne parove?
Kuhar: Podrazumijeva legalnu i simboličnu jednakost. Podrazumijeva dvoje ljudi, podrazumijeva da heteroseksualna i homoseksualna osoba imaju jednaka prava kada su u pitanju naslijeđe, posjeta bolnicama, socijalna i ekonomska pitanja, poreske olakšice itd. Takođe, podrazumijeva da osobe u istospolnim brakovima mogu da usvoje dijete. Važno je naglasiti da usvajanje djeteta nije pravo ni za heteroseksualne niti homoseksualne parove. Niko ne može da usvoji dijete. Djeca imaju pravo da budu usvojena – ako nemaju roditelje. Sada istospolni parovi mogu da se takmiče u brizi o djeci koja trebaju pomoć, ali to je I dalje rasprava stručnjaka i socijalnih radnika ko može da usvaja. Drugim riječima: nije istina da je država obavezna da obezbijedi djecu za parove u istospolnim brakovima. Ali, djeca koja već žive u istospolnim porodicama (naprimjer dijete koje živi sa dvije majke, od kojih je jedna biološka, a druga socijalna) nisu zakonski jednako zaštićena, kao što su djeca u hetreoseksualnim porodicama.
LGBT.ba: Može li se istopolni brak tumačiti ideološki, ili je to jednostavno stvar ljubavi između dvije osobe istog spola?
Kuhar: Naravno, postoje ljudi koji tvrde da je brak heteroseksualna institucija od kada svijet postoji. Ali, to nema nikakve veze sa historijskim činjenicama. Brak je veoma dugo bio ekonomska institucija – što nema veze sa ljubavlju. Tek početkom 18. stoljeća, “romantična ljubav” je postala glavni razlog zašto su se ljudi vjenčavali. Ali, definicija braka i ko se može vjenčati se uvijek mijenja. Naprimjer, prije dvije decenije crna i bijela osoba se nisu mogle vjenčati u SAD-u. Danas je veoma teško shvatiti da je ovo ikada bilo zabranjeno. Ja pretpostavljam da će za dvije decenije biti teško shvatljivo zašto se dvije osobe istog spola nisu mogle vjenčati. Da, riječ je o ljubavi, ni o čemu drugom. Na osnovu istraživanja svakodnevnog života gejeva i lezbejki u Sloveniji, koje sam sproveo zajedno sa Alenkom Švab, preko 60% gejeva i lezbejki bi se vjenčalo i većina njih samo zbog socijalnih razloga, a ne iz romantike. Naravno da je važno imati simboličnu potvrdu ljubavi, ali ono što je bitno u svakodnevnom životu je imati ekonomska i socijalna prava.
LGBT.ba: Prije stupanja zakona na snagu, Crkva i koalicija “Za otorke” su organizovale referendum za obaranje zakona, koji na kraju nije bio raspisan. Smatrate li zabranu održavanja referenduma mnogo većom pobjedom, nego samo izglasavanje zakona?
Kuhar: Ovo još uvijek nije jasno. Čekamo odluku. Istina je da je slovenski parlament rekao da neće organizovati referendum, ali su se crkva i civilna inicijativa “Za otorke” žalile Vrhovnom sudu da trebaju organizovati referendum, jer su sakupili 40.000 potpisa. Pretpostavlajm da ćemo uskoro dobiti informaciju o odluci suda.
LGBT.ba: Ako uporedite period u Sloveniji od 1990. do 2015. godine sa BiH, gde se BiH trenutno nalazi kada su u pitanju istopolni brakovi?
Kuhar: Sarajevski otvoreni centar je pokrenuo debatu i pripremio zakon o istospolnim partnerima. To je važno. Međutim, to ne znači da će BiH proći kroz iste korake kroz koje je Slovenija prošla, ili neke druge zemlje. Važno je imati nacionalnu debatu o tome, ali u današnjem globalizovanom svijetu, usvojeni zakoni će utjecati i na vašu lokalnu politiku. To znači da će slične rasprave u Sloveniji i Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje, utjecati na ovo pitanje u Bosni. Hoću da kažem sljedeće: ako je nama bilo potrebno 15 godina da se izborimo za jednakost istospolnih bakova, to ne znači da će i vama trebati toliko. Siguran sam da će ići daleko brže, ali sam takođe siguran da ćete slušati priče o tome kako će biti kraj svijeta ako istospolni parovi budu imali jednaka prava. Preko 30 zemalja svijeta izjednačilo je bračne zajednice, ili su prepoznali prava za istospolne parove i evo, još uvijek nije kraj svijeta. (smijeh)
