PIŠE: Anisa Pračić- Šehić
Istospolne zajednice predstavljaju zajednice života između osoba istog spola. U nekim pravnim sistemima istospolne zajednice su pravno priznate kroz pravo na sklapanja braka, kao što je slučaj u pravnom sistemu Kraljevine Nizozemske gdje se navodi da je brak zakonom uređena životna zajednica između dvije osobe, izuzimajući spol kao jedan od osnovnih uslova za zaključenje braka. Postoje pravni sistemi koji istospolne zajednice prepoznaju kroz institut neregistriranih i registriranih oblika životnih partnerstava kojima su omogućena gotova pa sva prava kao bračnim heteroseksualnim parovima. Neregistrirana života partnerstva se dokazuju u sudskom postupku kao vanbračne zajednice, a registrirana se zaključuju pred matičarem u posebnu matičnu knjigu registriranih istospolnih partnerstava.
Bosna i Hercegovina, iako svojim zakonodavnim sistemom omogućava široku zaštitu ljudskih prava i zabranu diskriminacije, u svojim entitetskim zakonima kojima se uređuje pravo na privatni i porodični život, odnosno zakonom uređene životne zajednice dviju osoba, još uvijek istospolne zajednice ne prepoznaje kao takve i one su pravno nevidljive i nezaštićene. Porodični zakoni Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske brak i vanbračnu zajednicu prepoznaju isključivo kao zakonom uređenu životnu zajednicu muškarca i žene.
Posljednja presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Przybyszewska i drugi protiv Poljske, ukazala je na povredu člana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a kojim se reguliše pravo na privatni i porodični život. Povreda se odnosila na propuštanje države Poljske ne poduzimanjem određenih koraka i mjera kojima bi se istospolno partnerstvo prepoznalo kao zakonsko. Podnositelji zahtjeva su tvrdili da su pretrpjeli mnoštvo nedostataka zbog nepostojanja bilo kakvog priznanja njihovog odnosa, kao što je izuzeće od poreza na nasljedstvo i donacija koje uživaju oženjeni supružnici, pravo na zakonsko nasljeđivanje, podnošenje zajedničkog poreza, čitav set prava koja proizlaze iz domena socijalnih prava, a koja su dostupna heteroseksualnim bračnim parovima i mnoga druga pitanja. Donošenjem ove presude u korist Przybyszewska i drugih protiv Poljske, Sud je obvezao državu Poljsku na zakonsku regulaciju istospolnih zajednica u državi, kroz donošenja zakona o istospolnim partnerstvima. Za samo nešto više od šest mjeseci od dana donošenja konačne presude Evropskog suda za ljudska prava u navedenom slučaju, nacrt zakona o istospolnim partnerstvima je predat na javne i međuresorne konsultacije u državi Poljskoj.
U BiH minimalni napori na formiranju zakona
Bosna i Hercegovina učinila je, do sada, minimalne napore u pogledu regulacije istospolnih partnerstava. Donošenjem odluke o formiranju radne grupe za izradu Zakona o istospolnim partnerstvima, učinjen je prvi korak, no konkretnih rezultata još uvijek nema. Zbog čega je došlo do zastoja o sprovođenju odluke o formiranju radne grupe koja bi radila na izradi nacrta Zakona o istospolnim partnerstvima, Darko Pandurević, rukovoditelj programa i zagovaranja iz Sarajevskog otvorenog centra govori da:
Od juna 2023. kada je Vlada FBiH donijela odluku da se formira radna grupa koja treba pripremiti tekst zakona do ovog dana, ne postoji pomak. Konkretno, Vlada je odredila koja federalna ministarstva trebaju dati svoje predstavnike u radnu grupu. To su učinila sva osim Federalnog ministarstva zdravstva koje to odbija da učini i time čitav proces drži u blokadi.
U osvrtu na praksu Evropskog suda za ljudska prava u pogledu zaštite i regulacije LGBTIQ+ partnerstava u nacionalnim zakonodavstvima i da li će Bosna i Hercegovina svojom voljom regulisati ovo pravno pitanje ili će biti primorana odlukama navedenog Suda da mijenja svoje nacionalno zakonodavstvo, Pandurević je optimističan:
Evropski sud za ljudska prava je kroz godine razvio vrlo jasan stav i to potvrđuje kontinuirano u presudama da su sve države članice Vijeća Evrope dužne da svojim građanima omoguće da žive u pravnoj regulisanoj životnoj zajednici s istim obimom prava koji uživaju bračni i vanbračni partneri. Dakle, države ne moraju proširivati institut braka na istospolne parove ali moraju barem uvesti ekvivalentni institut, npr. registrovana partnerstva/istospolne životne zajednice ili neki od drugih termina koji se koriste. Ja se nadam da će u našim vlastima postojati dovoljno razuma, svijesti i stručnosti da shvate da su dužni da svojim građanima obezbijede jednaka prava, a samim time i urede ovu oblast. Također, nadam se da ovi slučajevi neće morati doći do Strazbura te da će naši domaći sudovi biti ti koji će zaštititi građane države i uspješno riješiti ovo pitanje.
Podizanjem vidljivosti kroz različite aktivnosti nevladnih organizacija koja se bave pitanjima LGBITQ+ osoba u Bosni i Hercegovini, organiziranjem Bh. povorke ponosa, realiziranjem kampanja u kojima učestvuju LGBTIQ+ osobe, pokazalo se da LGBTIQ+ parovi u Bosni i Hercegovini postoje i stvaraju životne zajednice.
Život istospolnih parova u bh. stvarnosti
Mladi bračni par, koji živi u Bosni i Hercegovini, a koji je svoje partnerstvo ozakonili u drugoj državi i time postali prvi inostrani istospolni par u Crnoj Gori koji se vjenčao, odnosno zaključio istospolno partnerstvo, se susreće s mnogim izazovima i problemima zbog nepostojanja zakona o istospolnim partnerstvima u Bosni i Hercegovini.
Prilikom promjene imena i prezimena u ličnim dokumentima, traži se potvrda o bračnom stanju, što zbog neprepoznavanja našeg braka u našoj državi, dovodi do komplikacija i, možemo slobodno reći frustracija i osjećaja nemoći. Slične situacije nailazimo i u drugim oblastima, redovnim životnim situacijama kao što je nemogućnost dodavanja supružnika kao skrbnika u Agenciji za zapošljavanje. Naš brak u Bosni i Hercegovini nevidljiv je u oblasti zdravstva, gdje prilikom posjeta naš status bračnog supružnika nije jednak statusu heteroseksualnog supružnika. Prilikom podizanja stambenog kredita, istospolni bračni partner nije prepoznat u pravnom sistemu kao potencijalni sudužnik. Slična je situacija i u slučaju nasljedstva. Nama ovo pokazuje koliko je država poražena u stepenu ostvarivanja prava LGBTIQ+ osoba, i parova koje žive ovdje. – kazali su nam A.K. i B. R., koji žive u registrovanom istospolnom partnerstvu već tri godine.
U Bosni i Hercegovini žive i istospolni parovi koji nisu zaključili istospolna partnerstva pred nadležnim organima u drugim državama. Kakva osjećanja proživljavaju istospolni partneri koji nemaju mogućnost zaključenja istospolnog partnerstva u Bosni i Hercegovini i šta sa sobom ta nemogućnost nosi i kako se reflektuje, rekla nam je V.S.
Mogućnost da ne moram objašnjavati svoje pravo onima koji ga imaju zagarantovano rođenjem i koriste ga neograničeno – ponekad čak i više puta – smatram osnovom pravednog tretmana svih građana i građanki ove zemlje. Važno mi je da me zakon ne tretira kao građanku drugog reda. Moji preci potiču s ove zemlje, i mi nemamo drugu državu niti druga državljanstva. Sve što imamo, uložile smo u razvoj ove države. Zar nije pravedno očekivati da država preduzme korake kako bismo se osjećale prihvaćeno – barem zakonski?
Pravna sigurnost zajedničkog života donijela bi nam prava kao što su nasljedstvo, zdravstvena zaštita i mogućnost donošenja odluka jedna za drugu u ključnim trenucima. Onima koji se još uvijek pitaju zašto, predlažem da zamisle kako bi se osjećali kada im ne bi bilo omogućeno pravno stupiti u brak i kada bi im ta mogućnost bila uskraćena. Sve ono što mnogi uzimaju zdravo za gotovo, mi nemamo od samog početka. A za one koji ne mogu razumjeti kroz prizmu LGBT+ zajednice, neka zamisle da ne mogu zakonski ostvariti bračnu zajednicu zbog različite boje kože, vjere ili geografskog porijekla – zvuči kao diskriminacija, zar ne? Ovo nije pitanje povlastica, već pitanje dostupnosti ravnopravnih prava i dostojanstva za sve.
Stvarno stanje u Bosni i Hercegovini ukazuje na potrebu donošenja Zakona o istospolnim partnerstvima kojima bi se uredila porodična pitanja istospolnih parova u skladu s međunarodnim standardima utvrđenih presudama Evropskog suda za ljudska prava i tumačenjem Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama u Bosni i Hercegovini. Donošenje Zakona o istospolnim partnerstvima predstavljao bi značajan korak ka istupu iz marginalizirane zone društva za LGBITQ+ zajednicu i znatno olakšao život istospolnih partnera_ca u ostvarivanju prava, općih zahtjeva i drugih beneficija koje proizilaze iz zakonom uređene životne zajednica, u svakodnevnom životu u Bosni i Hercegovini. Pravo na privatni i porodični život nije privilegija, već obaveza države da je uredi za svakog građana i građanku bez diskriminacije.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
