Dok se na Zapadu društva postepeno liberaliziraju, i barem legalno kažu „neka ljubi ko koga hoće“ često zaboravljaju tu rečenicu staviti u množinu, jer pravo na više ljubavi je često preskočeno i legislativno zanemareno, najčešće smješteno u kategoriju prekršaja; zakon ne poznaje brak koji uključuje više od dva partnera_ice. Sociolozi navode brojna „historijska“ objašnjenja za poligamiju koja se kreću od agrikulturalnih potreba, porodičnih savezništava, preko tradicija i običaja, do položaja moći i religijskih propisa. Svijet se doduše značajno promijenio i većina historijskih razloga za poligamiju danas jednostavno nemaju opravdanje, te se kriminalizuju ili se tretiraju isključivo u okvirima običajnog prava. Tako kaže sociologija, ali šta je sa psihologijom? Da li je moguće voljeti (pa eventualno i biti u braku sa) više partnera_ica, i kako globalno stojimo sa vezama koje nisu mononormativne?
PIŠE: Kemal Alijagić
Poligamija podrazumijeva bračnu zajednicu u koju je uključeno više od dva partnera_ice. Ovakve zajednice se pojavljuju kroz historiju na svim kontinentima i u gotovo svim kulturama, od keltskih zajednica u Europi, konkubinata u antičkoj Kini, do poligamnije asteškog carstva. Većine ovih zajednica su po svojoj heteronormativnoj i ekstremno partijarhalnoj prirodi bile poliginične – odnosi u kojima je muškarac bio „glava porodice“ i imao je pravo na više žena. U nekim kulturama jedna, naječešće prva partnerica je imala povlašteniji status od ostalih, dok su u nekim kulturama sve partnerice imale jednak međusoban status, dok su muževi bili u povlaštenom položaju. Poligamne veze i brakovi koji su danas priznati državnim zakonima ili običajnim pravom (pretežno u dijelovima Afrike i na Bliskom Istoku) najčešće su poliginični sa malim brojem izuzetaka.
Poliginija je heteronormativni oblik poligamije koji se javlja kao odnos jednog muškog partnera i više ženskih partnerica. Historijski je ovaj oblik poligamije bio najrasprostranjeniji, te se kao takav najviše održao do danas.
S druge strane poligamije jeste poliandrija, koja podrazumijeva zajdnicu jedne ženske partnerice sa više muških partnera. Ovakve veze se historijski rijeđe pojavljuju od poliginije, ali ipak su bile uobičajene u određenim kulturama na područiju južne Kine, Tibeta, u dijelovima Nepala te na jugu Indije. Ovakvi brakovi s u nekad podrazumijevali da se ženski član porodice istovremeno udaje za više muških članova druge porodice.
U dijelovima Afrike, primarno u sjevernoj Nigeriji i sjevernom Kamerunu možemo pronaći oblik poligamije koji kombinuje poliginiju i poliandriju; partnerice imaju nekoliko partnera, koji s druge strane imaju više partnerica. Ovakve zajednice se nazivaju grupnim brakovima. U nekim državama, kako nisu priznate zakonom, ove zajednice se definišu kao „kohabitacije“.
Kod grupnih brakova također se javlja i pojam polifidelnosti, odnosno odanosti u zajednicama koje čine više od dva partnera_ice i obavezuju se na seksualnu vjernost zajednici, kao što je uobičajeno u monogamnim „zatvorenim“ vezama ili brakovima.
Za razliku od poligamije koja je sociološki i pravni pojam, imamo i psihološku stranu priče, a to je poliamorija.
Poliamorija ili kako se još naziva „višeljublje“ podrazumijeva intiman, seksualan ili romantičan odnos sa više partnera_ica. Osnovna razlika između poliamorije i poligamije jeste ta što poliamorija ne uključuje brak.
Temelj svake poli veze jeste svestrani pristanak i slaganje svih uključenih partnera_ica, kao i naglasak na jednaku emotivnu povezanost između partnera_ica. Za razliku od poligamije, za poliamoriju ne postoje zakonske prepreke, ali ne postoji ni prizanje pred zakonom, osim u nekoliko rijetkih pravnih slučajeva, i u gradu Somerville u državi Massachusetts u kojem su poliamorne veze priznate, kako bi partneri_ice imali međusoban pristup zdravstvenom osiguranju u toku pandemije COVID-19.
Osobe u poliamornom odnosu mogu imati jednog primarnog partnera_icu i više podpartnera ili svi partneri_ice mogu biti u jednakom odnosu, s tim da poliamorna veza ne mora podrazumijevati seksualne odnose, kao ni romantične, jer kako se intimnost može izražavati na brojne načine, tako i različiti odnosi mogu postojati između partnera_ica.
Osnovne prepreke kada se govori o poli vezama, pored pravnih, najčešće proizilaze iz nezdravih osjećanja koja su zastupljena i u mono-romantičnim vezama. Prva stvar koja se najčešće javlja kao prepreka jeste ljubomora, koja proizilazi iz straha od gubitka partnera_ice ukoliko se pojavi mogućnost treće osobe u vezi. Preko ljubomore se najlakše prevazilazi otvorenom komunikacijom i, što je još važnije iskrenošću.
Posesivnost, koja se u mono-normativnim vezama često podrazumijeva, pa čak i pohvaljuje, osnovna je emocija koja se mora prevazići ukoliko osoba želi imati zdrave intimne odnose sa svojim partnerima_icama. S obzirom da poliamorne veze zahtijevaju visok nivo emotivne inteligencije i jednake investiranosti svih partnera_ica, bilo da se radi o jednakim partnerima_icama ili o glavnom partneru_ici i više podpartnera_ica, velik broj osoba će se često opravdano osjećati nesigurno, u vlastite ili partnerske kapacitete u uspostavljanju intimnosti u više pravaca.
Komunikacija i poštivanje granica koje partner_ica postave je jedan od najbitnijih uslova za zdrav poli odnos.
Jedna od negativnih strana mono-normativnih odnosa jeste taj što osobe od svojih partnera_ica očekuju da zadovolje sve njihove potrebe u potpunosti; od romantičnih do seksualnih, a kako niko nije savršen, i kako se zaljubljujemo i često volimo prema idealima, ukoliko očekujemo 100%, lahko ćemo se razočarati. U poliamornim vezama, zadovoljavanje između partnera je podijeljeno, emocije se upražnjavaju različito, ljubavni jezici se praktikuju na više načina, te nema polarizacije. Treća (ili četvrta, ili bilo koja druga) perspektiva je uvijek dobrodošla, naročito ukoliko se dva partnera_ice nađu u neslaganju, jer tada imate osobu koja će pojednostaviti pronalaženje kompromisa.
S obzirom da ne postoji striktan model za poliamorne veze, poliamoristi predlažu da se jednostavno postave određene granice ili „pravila“ i da se eksplicitno komunicira o svemu, o osjećanjima i dvoumljenjima, kao i o željama i zahtjevima.
Tu imamo i nekoliko korisnih izvora, pošto je tema itekako široka, a ovaj članak predstavlja samo osnovne stvari koje su korisne za poznavati kada se govori o poligamiji i poliamoriji.
Ukoliko vas zanima kako se sve poliamorija predstavlja u savremenom pop-kulturi, odličan članak možete pročitati ovdje.
Također, ukoliko želite vidjeti dramatičnu priču o poliamoriji i psihologiji iza iste, predlažemo film „Dr. Marsten and the Wonder Women“ – priču u psihologu koji je poliamoriju dokazivao uz pomoć ranih verzija poligrafa, a i također je bio kreator lika Wonder Woman, koju su inspirisale njegove partnerice.
Za još informacija o tome kako izgledaju mono-poly odnosi, možete pročitati ovaj članak.
I za kraj, ukoliko imate neke nesigurnosti u poli odnosu, dobar članak o strahu, nesigurnosti i komunkaciji se nalazi ovdje.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
