Piše: Aida K.
„E, kako roditelj može biti zaslijepljen mišljenjem okoline, da mu dijete mora izgubiti život da bi progledao”, govori mi mama dok pijemo kafu, razbijajući tišinu kojom je obično prekriven ovaj ritual. “Molim?”, trzam misli koje lutaju po planovima dana. “Ma, gledala sinoć neki film, pa mi se, evo, cijeli dan vrti po glavi”, uzvraća dok ispuhuje dim gotovo izgorjele cigarete. “Koliko se samo borio da ga čuje, ona ništa… Kasno se bilo poslije kajati”, nastavlja, nekako više za sebe, verbalizujući misli koje su joj se očigledno nataložile od sinoć.
Znam da moja mama doživljava filmove na jedan poseban način. Proživljava strah, tugu, sreću, nemir likova koji je vode kroz priču filma. Ne voli tužne krajeve. Vjerovatno je zato danas ovakva.
Iz daljnjeg razgovora saznajem da je gledala film Molitve za Bobbyja, zasnovan na istinitoj priči o gej dječaku čija borba za prihvatanje njegove seksualne orijentacije od strane prijatelja, porodice, a naročito majke, završava njegovim samoubistvom.
I ranije smo razgovarale o ovoj temi. Tragične priče stvarnih ljudi koji svakodnevno proživljavaju sličnu priču izgleda da ne dopiru do ljudi na taj način. Sposobnost apstraktnog mišljenja je ograničena, i većini ljudi je potrebna vizualizacija događaja da bi prema istom razvili osjećaj empatije i razumijevanja. Tako urezan u sjećanje, događaj, priča o nekom, čak i imaginarnom liku, postaje stvarnija, te samim tim budi snažnije osjećaje.
Kako se vrši selekcija filmova koje građani/ke BiH imaju priliku da gledaju?
Vidjevši ogoljene emocije koje je film ostavio na mojoj mami, moć koju imaju u slanju poruke da različitost nije nešto što treba da nas dijeli, nego da različitost upotpunjava jedinstvenost suštine da smo svi ljudi, probudilo je pitanje o tome koje filmove građani/ke u BiH imaju, ili su imali priliku, pogledati putem javnih RTV emitera ili u kinima. Odgovore na pitanja na koji način se vrši selekcija, odnosno koji kriterij se primjenjuje kada je riječ o izboru filmova koji će biti dostupni građanima/kama putem javnih radiotelevizija, te da li su se u prethodnoj godini, i u kojoj mjeri, prikazivali fimovi koji se bave LGBT temama ili koji imaju glavne/sporedne likove koji su LGBT osobe, nastojala sam dobiti od BHRT-a, javne radiotelevizije, kao i vodećih kina u BiH koja imaju redovan repertoar.
“BHRT, kao javna radiotelevizija, za svoje djelovanje odgovara javnosti. U ostvarivanju programskih načela i obveza, dužna je u televizijskom programu poštivati najviše stručne kriterije, etička načela i profesionalno priznate standarde. U skladu s tim je i izbor cjelokupnog stranog programa i njegovih sadržaja. Kod izbora filmskog, serijskog i dokumentarnog programa brinemo o zastupljenosti svih žanrova i tema aktuelnih u široj javnosti, vodeći računa o kriterijima koji nam nameću regulatorne agencije, ali i da to, naravno, bude u skladu sa našim budžetom. Nažalost, finansijka ograničenost javnih servisa je od presudnog faktora kada je riječ o bilo kakvom odabiru, jer BHRT je u svom djelovanju dužna skrbiti i o tržišnom interesu i o svom financijskom položaju”, navode iz BHRT-a, te dodaju da su od januara 2018. godine do danas na ovoj radioteleviziji emitovana dva filma i dvije serije sa LGBT temama.
Kada je riječ o kinima, situacija je nešto drugačija. Naime, kako je naveo Denis Samardžić, kreativni direktor Multiplexa Ekran Zenica, u ovom kinu se program planira kvartalno. „Svi filmovi sa ponude se porede sa komercijalnim pokazateljima sličnih naslova u ranijem periodu, te se zatim donosi odluka koje naslove ima ekonomske opravdanosti prikazati, a koje ne. Na odabir prilikom programminga svakako utiče i broj nagrada koje je film osvojio.“ Samardžić ističe da Multiplex Ekran Zenica, kroz dodatne programe (Međunarodni festival angažovanog filma UFOL, tematske organizirane posjete i slično), nudi filmove koji se bave društveno angažiranim temama.
„Apsolutno na odabir programa ne utiče da li u filmu postoje glavni ili sporedni likovi koji su LGBT osobe, već isključivo kvalitet filma i komercijalni potencijal”, kaže Samardžić, i dodaje da je ovo jedino kino koje je u BiH prikazalo dokumentarni film Bolesno, a da su 2018. godinu obilježili i naslovi koji se dodiruju sa ovom tematikom: Boy Erased, Love Simon i Bohemian Rhapsody.
„Moram priznati da se vodimo popularnošću i kritikama koje pratimo, a ne isključivo kategorijom ili žanrom“, navela je Andrea Vujošević, izvršna direktorica Multiplexa Cinema City. Ističe da su u prošlosti prikazivali film Parada ali, s obzirom na to da ne vode evidenciju po ovoj kategoriji, te na veliki broj filmova koji su prikazani u ovom kinu, teško sa sigurnošću može navesti tačne nazive filmova koji su bili prikazani u ovom kinu, a koji se bave LGBTI temama. „U svakom slučaju uglavnom prikazujemo filmove koji imaju financijsku opravdanost“, dodaje Andrea.
Iz kina Kozara Prijedor navode: „Selekcija filmova se vrši po trenutnoj potražnji naših posjetioca, procjenama gledanosti, ocjenama samih filmova. Ne obraćamo pažnju da li se u samom filmu pojave uloge, kako glavne, tako i sporedne, koje su LGBTI osobe. Možemo kao primjer jedino izdvojiti Boemsku rapsodiju, koja potvrđuje navedeno!“
„Morali bismo detaljno analizirati više od 200 naslova koje smo prikazivali, pa nam za to treba više vremena, posebno kada su u pitanju nezavisni filmovi. Filmove za koje sigurno možemo reći da su igrali u 2018. godini su Love, Simon, zatim Bohemian Rhapsody, Call Me By Your Name (on je iz 2017, ali smo ga mi prikazivali u 2018.), A Fantastic Woman, Based On a True Story. U 2019. godini smo prikazivali The Favourite i El Angel. Trenutno je na repertoaru film Pisma iz Venecije (u originalu The Aspern Papers)“, naveli su iz Cineplexx Palas Banja Luka.
Ekonomska opravdanost ili društvena angažiranost
Od prikazivanja prvog filma, pa sve do danas, on je bio važno i snažno sredstvo za slanje poruka koje bi u drugim komunikacijskim kanalima zalutale u beznačajnost i nebitnost. Ekonomska opravdanost, popularnost, a često i ograničene finansijske mogućnosti, određuju koji će filmovi biti dostupni široj javnosti u BiH. Da li zbog toga ostajemo uskraćeni za filmove koji su više društveno angažovani, koji u sebi nose snažnu, pozitivnu poruku, filmove koji nakon odjavne špice ostave gledatelje/ice nepomično prikovane za sjedište jer su upravo osvijestili dio sebe koji sada jasnije vidi sve ono o čemu je ranije samo slušao? Ovo su pitanja do kojih me dovode odgovori mojih sagovornika/ca. Sjetim se reakcije moje mame na film Molitve za Bobbyja, i odgovori se sami prospu pred mene.
