Festival LGBT filma Merlinka, inicijalno kreiran u Beogradu i realizovan četvrti put u Sarajevu, događaj je od velike političke važnosti, posebno u domaćim okolnostima koje podrazumijevaju na dnevnoj bazi stvaranje nove vrste diskriminacije prema svemu Drugom i Drugačijem.
Iako je riječ o umjetnosti u službi aktivizma, na Merlinku se ne dolazi samo zbog filmova ili pratećeg programa iz drugih umjetničkih oblasti. Dolazi se da bi se prisustvom dala podrška svima koji zbog vlastite seksualne orijentacije svakodnevno podnose različite oblike pritisaka i žive u strahu.
Piše: Kristina Ljevak
Foto: SOC
Važnost, ili bolje reći neophodnost prisustva na Merlinki prepoznali/e su i predstavnici/e nove generacije političara/ki u BiH, predstavnici/e institucija i javne ličnosti koje nisu iz aktivističkih krugova ili nisu dio LGBT zajednice.
Kako život i rad u Bosni i Hercegovini podrazumijeva svako malo i novi početak ili korak unazad, tako je i Merlinka , odnosno njena percepcija u javnosti, prošla različite transformacije.
Kada ju je prije četiri godine Sarajevski otvoreni centar pokrenuo, festival je otvoren, i protekao, u atmosferi bilo kojeg filmskog festivala.
Već sljedeće godine desio se napad na učesnike/ce Merlinke. Godina poslije prošla je u znaku podsjećanja da se isto iskustvo ne smije ponoviti, a aktuelna, uz sad uobičajene mjere obezbjeđenja, bila je istinski trijumf aktivizma.
Merlinka, politički čin
”Prokletstvo svih naših država je da se stvari kreću jako sporo i malo, ali se kreću. Tako da ja vidim napredak. Pre svega vidim veliki broj mladih i hrabrih ljudi koji Merlinku vide kao slobodan prostor u kome se osećaju sigurno i gde gledaju dobre i kvalitetne filmove. Iako je pre svega u pitanju filmski festival koji promoviše kulturu i umetnost LGBT zajednice, Merlinka je i važan politički čin i to treba uvek da ostane. Ja bih voleo da sledeće godine Merlinka festival otvori ministrica za kulturu i sport BiH, jer je u pitanju kulturni događaj i treba da ima podršku kulturnih institucija u BiH”, smatra Predrag Azdeljković, aktivista i osnivač Merlinka festivala.
I u četvrtom izdanju Merlinka nam je ponudila sjajn izbor filmova koji propituju poziciju LGBT osoba u različitim zajednicama i kulturama, a uvijek sa istim problemima.
Jedan od filmova koji bi se trebao naći i kao dio školskog programa je Maska koju živiš (Mask You Live In) prikazan drugog festivalskog dana. Riječ je o filmu koji istražuje maskulinitete kao koncepte i norme povezane sa našim stereotipnim idealom muškaraca i koji nam predstavlja posljedice odstupanja od dominantnih obrazaca muškog ponašanja. Muškarci, odnosno dječaci koji ne mogu odgovoriti zadacima koji se od njih očekuju, postaju ranjeni muškarci koji potom i sami ranjavaju. ”Moramo da izbacimo muškarca iz glava i smjestimo ga u srca’,’ kaže jedan od junaka filma u kojem čujemo ispovijesti zlostavljača i žrtava, pedagoga, psihologa i terapeuta, ali i mladića koji su pod različitim okolnostima osvijestili potrebu da ne budu dio dominantnog kalupa i reprezenti muškosti na način na koji se to obično očekuje.
”Stalno sam morao da budem najbolji a nikada nisam uspijevao”, takođe kaže jedan od junaka. Što neminovno vodi ka frustraciji, a ona opet pogrešnim izborima ili pogrešnom načinu komunikacije sa drugima.
”Festival je u isto vrijeme bio osnažujući i inspirativan, ali i potresan. Uvijek se radujem kada se okupi toliko ljudi koji imaju svijest o različitosti i ljudskim pravima, pa je tako došlo i do razmjene aktivističkih iskustava, antifašističkih pjesama. Ipak, neke filmove mi je baš bilo teško gledati”, rekla nam je Nera Civonisem, spisateljica i aktivistica.
U filmu Novi čovjek upoznali/e smo trans* ženu Stephanie Mirzae koja je odrasla u Nikaragvi, ali je zbog porodičnih problema data na usvajanje u Urugvaj. U već zreloj životnoj dobi Stephanie prolazi kroz proces priprema za promjenu spola i razgovore koji tome prethode, te na pitanje šta bi za nju značila promjena spola, odgovara – mir.
I upravo je u tom jednostavnom odgovoru rečena sva suština života i želja trans* i općenito LGBT osoba. Mir toliko podrazumijevajući za jedne i često nedostižan za druge. Bez razlike u BiH i Urugvaju ili na nekom trećem mjestu.
”Merlinka, kao i svaki drugi događaj na kojem se promiču prava LGBT osoba prijeko je potreban Sarajevu, ali i Zenici, Tuzli, Mostaru, Banja Luci, Prijedoru… Propustiti takve događaje, pa makar i ne bili oduševljeni selekcijom filmova, makar kući, u toplini svoja famozna četiri zida gledali i bolje filmove koje tematiziraju svakodnevni život gejeva, lezbijki, biseksualaca i trans* osoba, značilo bi odbiti biti dijelom važne i suštinske borbe koju vode ljudi što stoje iza Merlinke: borbe za jednaka prava, bez obzira na rodno osjećanje i spolnu orijentaciju. To je bio prvi razlog zašto sam odvojila slobodno vrijeme u frenetičnom januaru i došla. Drugi razlog bio je vidjeti prijateljice i prijatelje, drage i nasmijane ljude koji se raduju slobodi koju su si same osvojile/e”, kaže književnica Lamija Begagić.
Sarajevo počinje da živi ljubav
Uz filmove, publika Merlinke imala je priliku vidjeti snimak predstave Merlinkina ispovijest, nastale prema životu Vjerana Miladinovića Merlinke po kojem festival i nosi ime.
Na Merlinka završnoj zabavi muziku je birala regionalna zvijezda Sonja Sajzor, a možda najemotivniji dio festivalskog druženja podrazumijevao je nastup prvog hrvatskog lezbejskog i feminističkog zbora Le Zbor’. Njihov izbor pjesama, od antifašističkog repertoara do obrada aktuelnih domoljubnih hitova, istinski je melem za svaku aktivističku dušu. A trenutak u kom su zapjevale Ay, Carmela podsjetio je na Merlinku od prije dvije godine i nastavak festivala uprkos napadima, koji je proslavljen upravo stihovima mi smo protiv napadača i njihovih pomagača.
Zahvaljujući Merlinki moguće je prisustvovati koncertu na kojem su istospolni parovi zagrljeni/e, te spoznaja da je to rijetki trenutak kad to mogu učiniti bez straha stvara želju da Merlinka nikada ne prestane. I zato po ko zna koji put treba reći da ono što nam nije uskraćeno, nemamo pravo drugima uskratiti.
”Dok sam i sam radio u toku Merlinke, jedna gospođa mi je u izjavi rekla da za sebe i svoju djecu želi Bosnu i Hercegovinu koja sebi neće dati za pravo da ima veća prava od drugih. Već tri dana razmišljam o toj izjavi, i naravno, poželim sebi istu tu državu – a Merlinka će dobrim dijelom biti zaslužna za to što u takvoj državi živimo. Sarajevo počinje da živi ljubav, a prestaje u nju prstom upirati”, rekao je nakon festivala novinar Azem Kurtić.
Poruka ljubavi poslana sa Merlinke, osvojeni dio prostora slobode i iskorak u mainstream koji podrazumijeva galeriju fotografija sa otvaranja festivala u rubrici noćni život jednog od najposjećenijih internet portala nisu razlozi zbog kojih bismo trebali/e pomisliti kako nas ne čeka dug put, ali barem znamo da će nas snaga zajedništva na tom putu pratiti, a jedan od ciljeva bi upravo trebao biti onaj kojeg spominje Predrag Azdejković – da Merlinku sljedeće godine otvori ministar/ka kulture.
Jer Merlinka je za svakoga.
Više fotografija sa festivala pogledajte ovdje.
