Kako izgleda sloboda okupljanja LGBT osoba u Makedoniji: Istraga je u toku

Piše: Nataša Boškova
Foto: Vanco Dzambaski, Kristina Ozimec, privatna arhiva sugovornika/ca

Posljednjih godina prava LGBT osoba u Makedoniji ugroženija su nego ikada. Propaganda koja dolazi iz konzervativnih centara moći negira osnovnu pretpostavku da pripadnici/e LGBT zajednice imaju jednaka prava kao i svi ostali. Seksualna orijentacija i rodni identitet su isključeni iz pravnog okvira koji zabranjuje diskriminaciju. Po drugi put u jednoj godini vlada je podnijela inicijativu da se u Ustavu brak definiše isključivo kao zajednica jedne žene i jednog muškarca. Podsticanje straha kod LGBT zajednice, ali i mržnje, diskriminacije i odobravanja nasilnih odgovora na slobodu okupljanja, dio su aktuelne politike negiranja LGBT zajednice u Makedoniji.

Naime, sloboda okupljanja je Ustavom zagarantovana i svako može da je uživa, osim ako nije ratno ili vanredno stanje. Nema ograničenja da se ljudi mirno okupe i izraze svoj stav i mišljenje, nije potrebna ni posebna dozvola vlasti da se skup održi. U praksi se mirni skupovi najavljuju 48 sati prije dešavanja, kako bi se obavijestila policija, ali i da bi bezbjednost bila osigurana (što se ne može uvijek garantovati, pogotovo ako se radi o okupljanju LGBT zajednice). Sloboda udruživanja i okupljanja je izraz političke emancipacije i osnovna pretpostavka da bi gej muškarci, lezbejke i trans* osobe mogle javno da izraze svoje ideje koje se tiču seksualne orijentacije i rodnog identiteta, ne bi li se na taj način pomakli/e sa margina društva, te da bi mogli/e aktivno učestvovati u političkom životu.

Propisivanje odredbi o slobodi udruživanja u nacionalnim i međunarodnim pravnim aktima napredak je za razvoj ljudskih prava u Makedoniji, ali primjena istih ostavljena je diskrecionoj ocjeni državnih organa (ko, kad i kako može uživati slobodu mirnog okupljanja), što u praksi znači kršenje te iste slobode. Sloboda je uslovljena time ko organizuje skup, koji je glavni politički zahtjev koji stoji iza istog, ali i da li je zahtjev u skladu sa heteronormativnom politikom.

Kolektivni napadi na LGBT osobe i organizacije

U 2007. godini Makedonska asocijacija za slobodnu seksualnu orijentaciju (MASSO), prva organizacija koja je javno štitila prava LGBT zajednice, je planirala javni događaj kako bi se obilježio Međunarodni dan borbe protiv homofobije. U tu svrhu je tražena dozvola od lokalne vlasti da se postave štandovi za promotivni materijal, koja nije dobijena uz obrazloženje da je “neka druga organizacija” već dobila dozvolu da obavlja svoje aktivnosti na tom prostoru u isto vrijeme. Prema riječima aktiviste pomenute organizacije, Slavče Dimitrova, zahtjev druge organizacije nije postojao dok se MASSO nije pojavila sa svojim. Na ovaj način država je ograničila pravo LGBT zajednice da javno izrazi svoje mišljenje, samo zato što su njihovi stavovi vezani za jednakost na osnovu seksualne orijentacije.

U Makedoniji se prava seksualnih manjina smatraju kontroverznim, provokativnim i iritantnim pitanjem, koje je u suprotnosti sa stavovima većine. Javno izražavanje stavova, kao i javni skupovi LGBT zajednice, nailaze na neprijateljske reakcije, odbacivanja i negiranja. U posljednjih nekoliko godina te reakcije su eskalirale u nasilje od kojeg država ne štiti žrtve, nego naprotiv – nasilje se podržava i podstiče iz medijskih i političkih centara moći. Država koristi različite načine kako bi ograničila slobodu okupljanja – preko administrativne zabrane skupa, podsticanja nasilja, nepreduzimanja mjera za prevenciju nasilja, nekažnjavanja nasilnika/ca do nepružanja zaštite žrtvama nasilja. U slučajevima kada LGBT zajednica pokušava kolektivno izraziti svoj stav i javno demonstrirati protiv aktuelne politike isključivanja, pojavljuju se nasilne i diskriminatorne reakcije predvođene konzervativnim centrima.

Godine 2012. organizovan je marš tolerancije pod sloganom Protiv homofobije, transfobije i mizoginije, gdje je na samom početku napadnuto dvoje LGBT aktivista. Napadač, koji je poznat od prvog dana, još uvijek nije sankcionisan. Jedan od napadnutih, Kočo Andonovski, prvi LGBT aktivista u Makedoniji, kaže: “Trenutno je neprihvatljivo da se LGBT zajednica politički artikuliše i da postane sagovornik bilo koje političke structure koja želi da dođe na vlast u Makedoniji. Strah od političke artikulacije LGBT ljudi razotkriva cijelu agendu koja se godinama strpljivo sprovodi, a posebno od 2008. godine naovamo. Agenda podrazumijeva ne samo sprečavanje novoosviještenih grupa, nego represira i obeshrabruje i one grupe koje su već politički osviještene.” Od tada se desilo šest kolektivnih napada na LGBT osobe i organizacije koje podržavaju LGBT osobe, kao i brojni incidenti koji su zasnovani na mržnji prema LGBT pojedincima/kama, a za koje postoje dokazi, video zapisi na kojima se jasno mogu identifikovati napadači, kao i motiv – mržnja prema različitom. Većina napada se desila za vrijeme skupova i događaja koji se održavaju sa ciljem da se promovišu i zaštite prava LGBT zajednice.

Šutnja vlade

U junu 2013. godine održana je Nedjelja ponosa u okviru koje su se održavali različiti događaji vezani za LGBT prava. Na otvaranju događaja, u toku promocije priručnika za prava trans* osoba, LGBT centar za podršku u Skopju je bio napadnut od strane huligana koji su bacali kamenje, dimne bombe i drugo tvrdo oruđe. U tom napadu povrijeđeni su učesnici/ce promocije i jedan policajac. Prema informacijama organizatora Nedjelje ponosa, policija je informisana o seriji događaja i zbog osjetljivosti teme, organizatori su tražili veće mjere zastite, ne samo u okolini centra za podršku LGBT osobama, nego i u širem dijelu čaršije, gdje su tada bile prostorije LGBT centra za podršku. Umjesto povećane prisutnosti policije, samo nekoliko policajaca sjedilo je u okolnim kafićima, a kada je nastala direktna opasnost, policajci koji su “štitili” mjesto događa su se polako udaljili i nisu pružili zaštitu. Ovaj napad zabilježen je na video snimku zaštitne kamere koja je bila postavljena na ulazu centra.

Predstavnici LGBT centra za podršku su ogorčeni (ne)reagovanjem institucija, zato sto ignorišu ključni dokaz da pronađu i kazne napadače. Naime, kamere pokazuju cijeli napad, lica napadača, neprofesionalno postupanje policije… Ilustracije radi, snimci te iste kamere su bili korišteni od strane suda kao ključni dokaz u sudskom postupku koji se vodio protiv grupe huligana koji su učestvovali u etnički motivisanim sukobima nekoliko mjeseci prije Nedjelje ponosa, a u tim sukobima je LGBT centar za podršku ponovo bio meta napada. Kao izraz mržnje i neodobravanja LGBT zajednice, u dva navarata pokušano je spaljivanje centra, a u zadnjem pokušaju napravljene su ogromne materijalne štete. Do danas nijedan od ovih napada nije riješen, niti je izazvao javnu osudu od strane države.

Šutnja vlade i nereagovanje nadležnih organa, pogotovo tužilaštva i policije, na napade motivisane mržnjom, čine državu saučesnicom u napadima, koja šutnjom daje direktnu podršku nasilju. U kontekstu u kojem ne postoji politička volja da se omogući LGBT osobama da uživaju svoja prava, doprinosi se skrivanju ljudi, životu u strahu i nesigurnosti, što dovodi do društvenog pogubljenja zajednice i cijelog pokreta. Naime, slična iskustva pokazuju da je svaki idući napad okrutniji, jer onaj prethodni niko nije osudio niti sankcionisao.

Odrubljivanje glave

Mediji su veoma snažan katalizator homofobne propagande. Preko medija, koji su dežurni čuvari politike koja potiče nacionalizam i homofobiju, šalje se poruka koja podržava nasilje i podstiče “odrubljivanje glave” onima koji su drugačiji. Društvene mreže su osnovni alat za širenje homofobije i podsticanje nasilja. Ljudi koji to rade perpetuiraju nasilje i iznad zakona su – nakon svake prijave protiv potencijalnih nasilnika zajednica dobije ozbiljnu prijetnju koja često preraste u nasilni akt. Nesankcionisanje govora mržnje legitimiše ponovni napad.

Posljednji napad je kao rezultat imao teške tjelesne povrede osobe, strah i nesigurnost među zajednicom, aktivistima/cama i organizacijama koje rade na zaštiti prava LGBT osoba. Na dvogodišnjicu od početka rada LGBT centra za podršku, grupa LGBT aktivista/ica i podržavaoci/teljice LGBT zajednice, slavili su dvije godine uspješnog rada u jednom kafiću u centru grada. U jednom trenutku grupa od 30-tak ljudi sa kapuljačama započela je stravičan napad staklenim flašama i kamenjem prema kafiću. Ispred kafića u direktnom fizičkom napadu teško je povrijeđena jedna žena, a u kafiću je desetoro ljudi zadobilo posjekotine po tijelu. “Ne tražimo nista više, osim da se napadači uhvate i kazne, zato što ih svako nekažnjavanje osnažuje”, izjavila je Irena Cvetković, dugogodišna aktivistkinja. “Nekažnjavanje je razlog zašto oni tako lako dolaze, lome i napadaju ljude. Ova zajednica postoji i postojat će, zato nijedan napad neće učiniti da ona nestane, ali ako se ne sakncioniše, nasilje će se samo povećavati”, dodaje Cvetković.

Nakon posljednjeg napada, zatražili smo odgovor od nadležnih organa na pitanje šta su uradili da rasvijetle slučajeve napada na LGBT osobe. Najčešće je sa druge strane bila šutnja, ili odgovor da je “istraga u toku”. Prema najnovijim izvorima iz Ministarstva unutrašnjih poslova Makedonije, dosad su poslana dva izvještaja u tužilaštvo u vezi napada za vrijeme Nedjelje ponosa i posljednjeg napada u kafiću. Marko Zvrlevski, glavni tužilac Makedonije, na pitanje dokle je došla istraga u vezi sa napadima na LGBT zajednicu u posljednje dvije godine, izjavljuje da nije upoznat da uopšte postoje ovi slučajevi. Aktivisti/ce se okupljaju svake nedjelje ispred nadležnih institucija da bi demonstrirali/e nezadovoljstvo načinom na koji država reaguje na seriju napada, ali i da bi dobili odgovor na pitanje do kada će istraga biti u toku.

Tekst je dio kampanje povodom 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava. Kampanju sprovode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Mediacentar Sarajevo, uz podršku EIDHR i Fondacije ASTRAEA.

Pogledajte i video koji tematizira kršenje slobode okupljanja LGBT populacije u zemljama Balkana, te je urađen u sklopu kampanje povodom 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava. Autor videa je Ermin Kadić.