Izvor i foto: BBC na srpskom
Jelena iz Beograda je prije 19 mjeseci dobila dijete sa suprugom Dejanom. Neposredno prije toga su se vjenčali i napravili malo slavlje.
Jedino što ih razlikuje od drugih bračnih parova sa djecom je što su oboje gej.
Najbolji su prijatelji, a vjenčali su se samo zbog djeteta. Da mogu da se prijave za vještačku oplodnju.
„Oboje smo godinama željeli djecu sa svojim partnerima. Onda smo postali svjesni da to u Srbiji nećemo moći da izvedemo”, kaže Jelena.
Za većinu gej ljudi u Srbiji roditeljstvo je nedostižno – neudate žene ne mogu na vještačku oplodnju, surogat majčinstvo je zabranjeno, a onima koje nisu u braku skoro je nemoguće da usvoje dijete.
Prvo što je Jeleni palo na pamet kada je čula da je premijerka Srbije Ana Brnabić dobila dijete sa partnerkom Milicom Đurđić bilo je da je „roditeljstvo divna stvar.”
Jer, kaže da „niko ne bi trebalo da izgubi priliku da se ostvari kao roditelj”.
„Kao majka, potpuno saosjećam sa premijerkom. Znam koliko sam ja željela dijete i koliko mi je bilo teško da nađem način da ga dobijem. Sigurno je i ona imala slične unutrašnje borbe.”
„Ipak, kao lezbejka sam ljuta na nju. Jer, kao predsjednica Vlade, Ana Brnabić je na poziciji moći. Da nešto i promijeni.”
Promjene koje žele Jelena i njen najbolji prijatelj, sticajem okolnosti i muž, jesu ona prava koja svi – sem LGBT ljudi – u Srbiji imaju.
Neudata gej žena ili supruga koja pravi dom – šta bolje zvuči
Jovanka Todorović iz Centra za promociju LGBT prava Gejten za BBC na srpskom objašnjava da žene koje nisu u braku, nisu u vezi ili su lezbejke ne mogu da idu na vantjelesnu oplodnju u Srbiji, jer se za ovu proceduru mogu prijaviti samo vjenčani parovi.
„Bitno je čestitati predsjednici Vlade rođenje djeteta. Ali ovo je, na žalost, samo još jedan primjer u kojem vidimo da je roditeljstvo pravo koje nemaju svi”, kaže Todorović.
Isto je za usvojenje, dodaje Todorović – „zakonom postoji mogućnost da se podnese zahtjev za usvojenje, ali nisam sigurna da postoji i jedan slučaj da je osoba koja je sama dobila dijete na usvajanje.”
„Samim tim što istospolni brakovi nisu dozvoljeni, sve gej osobe u Srbiji se vode kao same, po zakonu.”
Jelena kaže da ju je pitanje „kako postati majka” opsjedalo godinama.
„Bila sam neudata. Tako da sam morala da odbacim mogućnost da mi država plati vantjelesnu oplodnju.”
„Nisam imala ni 3.000 evra da odem i to uradim u Makedoniji, a tek ne ni 5.000 evra za prvi pokušaj u Češkoj. Za cijeli podvig mi je u startu trebalo između 10.000 i 20.000 evra, zbog čestih neuspjeha, pa sam i to odmah prebrisala.”
Srbija nema ni banku sperme, tako da bi bez donora bilo nemoguće da zatrudni.
Zato su Jelena i Dejan jedan dan u njenom stanu napravili listu svih mogućnosti i shvatili da im je potreban samo jedan jedini papir – vjenčani list.
„Čim smo se vjenčali, za državu više nisam bila neudata gej žena, već supruga koja pokušava da napravi dom”, kaže Jelena.
I njeno i Dejanovo ime je izmišljeno i promijenjeno da bi im se sačuvali identiteti. Jelena kaže da ne brine za sebe, već za ljude oko nje.
Roditeljska prava predsjednice Vlade – ali i svih drugih gej osoba
Rođenje sina premijerke i njene partnerke potvrđuje činjenicu da „u Srbiji postoje istospolne porodice, kako sa djecom, tako i bez, koje su potpuno pravno nevidljive”, kažu iz Labrisa, organizacije za lezbejska ljudska prava.
„Srbija tako ostaje zemlja u kojoj premijerka, mada dobija čestitke predstavnika vlasti, ne može biti upisana kao roditeljka u izvod iz matične knjige rođenih svog sina, ne može ga upisati u vrtić, odvesti na odmor preko granice, niti ga posjetiti u bolnici kao članica porodice”, navodi se u saopštenju Labrisa.
Osuda govora mržnje
Iz Labrisa kažu da je neetičko i senzacionalističko izvještavanje pojedinih medija dovelo je do zabrinjavajuće količine govora mržnje, prijetnji, lezbofobije i mizoginije izraženih u komentarima na vijest o porođaju premijerkine partnerke.
„Reakcije javnosti nastavile su se na društvenim mrežama kojim kruže uvredljive fotomontaže na račun premijerke, njene partnerke i novorođenčeta.”
„Oštro osuđujemo ovakvo postupanje i zahtijevamo od nadležnih institucija reakciju prema odgovornim medijima, ali i prema osobama odgovornim za izazivanje mržnje i prijetnji bezbjednosti premijerkinoj porodici.”
Donošenje zakona o registrovanim istospolnim partnerstvima jedan je od zahtjeva prošlogodišnje Nedelje ponosa, kao prvog koraka ka poboljšanju položaja LGBT parova.
Ovim zakonom istospolni parovi dobili bi neka od prava koja uživaju drugi građani Srbije, između ostalog da posjete svoje partnere u bolnici, naslijede imovinu ili uživaju zaštitu od nasilja u porodici. Oko nacrta zakona sve LGBT organizacije usaglasile su se 2013. godine.
Iako se država obavezala Akcionim planom da će do kraja 2017. razmotriti usvajanje nekog modela registrovanja istospolnih partnerstava, ništa se nije dogodilo.
Brnabić je u septembru prošle godine rekla da Srbija „ima drugih, jako važnih otvorenih pitanja koja moramo da riješimo u bliskoj budućnosti, u korist svih građanki i građana Srbije.”
„Sigurna sam da će u jednom trenutku i ova tema doći na dnevni red, ali sada je trenutak da se fokusiramo na pitanja od, prije svega, nacionalnog značaja”, rekla je Brnabić za magazin Ponos.
Jovan Ilić iz Prajd info centra kaže za BBC da je vijest da je Brnabić dobila dijete „divna, ali da prema zakonu Republike Srbije Ana Brnabić nije majka tom djetetu”: „Žalosno je što se svi ponašaju kao da postoje dvije stvarnosti. Stvarnost u kojoj je ona majka tom djetetu i stvarnost u kojoj je ona premijerka i neće ništa uraditi da poveća prava. Iako to može na svojoj koži da osjeti.”
Oko 56 odsto LGBT ljudi koji su učestvovali u istraživanju Labrisa 2018. godine bi željelo da ima djecu. Oko 29 odsto je reklo da nisu sigurni da li bi željeli djecu, jer se plaše sistema. U istraživanju je učestvovalo 500 ispitanika.
I Jelena kaže da je brinula – „da će nas neko prijaviti, da će dijete sutra trpiti zbog naše odluke.”
Ni u jednom trenutku se nije pokajala što je dobila dijete sa najboljim prijateljem:
„Mi smo postali porodica za sebe. Ali i Dejanu i sebi želim da se nekada ostvarimo i kao roditelji sa osobama sa kojima smo u emotivnoj vezi. Da nas takvo roditeljstvo ne košta kao pola stana i da to možemo da uradimo u Srbiji. Jednostavno.”
