PIŠE: Samra Š. B.
Po procjenama UN Women, oko 840 miliona žena, skoro jedna trećina svjetske populacije žena starije od 15 godina, je najmanje jednom u životu doživjelo fizičko i/ili seksualno nasilje od strane intimnog partnera, seksualno nasilje od strane osobe koja im nije partner ili oboje. U 2024. godini oko 50,000 žena i djevojčica je bilo ubijeno od strane intimnog partnera ili člana porodice, što čini oko 60% svih ubistava žena na globalnoj razini. To znači da je u prosjeku 137 žena i djevojčica izgubilo svoje živote na dnevnoj osnovi od strane svog partnera ili bližeg člana porodice, a u najvećem broju slučajeva počinioci su bili muškarci.
Ovi strašni razmjeri nasilja kojima su žene i djevojčice izložene, naravno, nisu slučajni. Tokom posljednjih decenija, feminističke i ženske organizacije su se izborile da se razvije jasno i argumentovano razumijevanje rodne dimenzije nasilja nad ženama i djevojčicama. To jeste da se jasno prepozna način na koji patrijarhalne društvene norme nameću uloge i obrasce ponašanja ženama i djevojčicama koje ih čine obespravljenim i nemoćnim u skoro svim sferama njihovog života, te da je nasilje ključni instrument kojim se drže u tom podređenom položaju.
Zahvaljujući tim naporima, na lokalnim i na međunarodnim nivoima rodno-zasnovano nasilje nad ženama i djevojčicama je prepoznato kao pitanja od šireg društvenog značaja i jedan od najtežih vidova kršenja ljudskih prava. To je i dovelo i do donošenja značajnih međunarodnih pravnih standarda za borbu protiv rodno-zasnovanog nasilja. Na dalje, primjena rodne perspektive i rodnih analiza u kontekstu međunarodnih standarda vezanih za ljudska prava je omogućilo bolje razumijevanja načina na koje seksualna orijentacija, rodni identitet i izražavanje, kao i spolne karakteristike (SOGIESC) utiču i intenziviraju iskustvo koje LGBTQI osobe imaju u kontekst rodno-zasnovanog nasilja.
Stoga su napori da se, u kontekstu nasilja nad ženama i djevojčicama, fokus stavlja na spolnu, a ne rodnu dimenziju vrlo opasni i retrogradni. Time se sužava i reducira dugogodišnji razvoj razumijevanja uticaja spola, roda, rodnih stereotipa i rodnih identiteta na pristup i ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, što je štetno ne samo za LGBTQI osobe, već i za cisrodne heteroseksualne žene. Jer kada nije moguće prepoznati različitosti vezane za seksualne orijentacije i rodne identitete žena podrivaju se ljudska prava za sve, posebice prava na dignitet i tjelesnu autonomiju. Cilj ovog teksta je pomoći svima koji zagovaraju i rade na borbu protiv rodno-zasnovanog nasilja da uvide štetnosti narativa koji fokus stavljaju na spol, posebno u kontekstu međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, te kako isti narativi dugoročno ugrožavaju prava žena i djevojčica.
Spolno-zasnovanog nasilja nad ženama – stara „nova“ granica
U julu 2025. godine UN-ova Specijalna izvjestiteljica za nasilje nad ženama i djevojčicama Reem Alsalem je izdala godišnji tematski izvještaj pod naslovom „Spolno-zasnovano nasilje nad ženama: nove granice i aktuelna pitanja“. Ovaj Izvještaj je imao za cilj da „istražuje nove i razvijajuće oblike nasilja koju žene i djevojčice doživljavaju na osnovu svog spola, a koji su još uvijek nedovoljno istraženi i prepoznati“. Fokus je isključivo stavljen na diskriminaciju koje žene i djevojčice trpe zbog „spola i/ili reproduktivne funkcije“, što je imalo za posljedicu „ozbiljne specifične vrste nasilja kojem su žene i djevojčice disproporcijalno izložene“.
U kontekstu tematskog Izvještaja UN-ove Specijalne izvjestiteljice, spol se definiše kao „biološka kategorija i kao razliku između žena i muškaraca, kao i dječaka i djevojčica“, dok se rod definiše kao „društveno značenje koje se daje biološkim spolnim razlikama“. U svojim nalazima i preporukama UN-ova Specijalna izvjestiteljica smatra da pravne zaštite, kao i vođenje evidencija, podataka i analiza, trebaju biti utemeljene na spolu u protivnom žene i djevojčice neće biti dovoljno zaštićene i odgovori na nasilje prema njima neće biti adekvatni.
Po mišljenju UN-ove Specijalne izvjestiteljice „skorašnji“ napori da se „razdvoji definicija muškaraca i žena od njihovog biološkog pola“ zajedno sa naporima da se „omogući priznavanje muškaraca koji se identificiraju kao žene ili djevojčice“ su ozbiljno ugrozili prava i sigurnost („bioloških“) žena i djevojčica. Ona primjenu „gender ideologije“ u državnim politikama i međunarodnim pravnim instrumentima vidi kao „oblike ‘prisilne inkluzije’ koja se oslanja na očekivanje da će žene biti dovoljno dobre da žrtvuju svoje sopstveno priznanje i zaštitu zarad interesa drugih“.
Amnesty International, zajedno sa još 23 nevladinih organizacija i aktivistkinje, su u svom zajedničkom odgovoru na poziv za inpute na gore pomenuti Izvještaj ukazali na čitav niz problematičnih navoda i preporuka, među kojima je i nekonzistentnost u metodološkom pristupu u izradi samog Izvještaja. Ali su naglasili da je svakako najproblematičniji opći fokus na spolno-zasnovano nasilje koji je termin koji se „oslanja na netačnoj premisi da je dodijeljeni ‘[biološki] pol’ jasan, stalan, povezan i binaran koncept i da je ‘pol’ kategorija na kojoj se mogu bazirati i interpretirati prava“.
Zajednički odgovor koje su dale 231 feminističke, ženske i LGBTQI organizacije i aktivisti i aktivistkinje ističe kako pojednostavljeni koncept „spolno-zasnovanog“ nasilja iz tematskog Izvještaja UN-ove Specijalne izvjestiteljice promoviše zapadnjačke kolonijalne, patrijarhalne poglede kojima se spol posmatra unutar isključivo binarnih okvira koji su korišteni za marginalizaciju crnih žena sa vrlo ozbiljnim posljedicama po njihovom zdravlju i pravima (jer se nisu uklapale u bijele „ženske“ stereotipe). Kako ove organizacije navode, UN-ova Specijalna izvjestiteljica zanemaruje ustanovljene međunarodne standarde koji „pokrivaju sve žene, uključujući trans i interseks žene i rodno varijabilne osobe, koji su disproporcijalno targetirani za društvenu kontrolu zbog njihove percipirane transgresije ustanovljenih rodnih uloga i seksualnosti“.
Kao što je Judith Butler obrazložila u svojoj knjizi „Ko se boji roda?“, „rodno kritična stajališta“ koje UN-ova Specijalna izvjestiteljica iznosi, a koja su uzeli maha među određenim „feminističkim“ krugovima, su u potpunoj suprotnosti sa dugogodišnjim razvojem feminističke misli. Da ironija bude veća, ističe Butler, ti stavovi su u potpunosti usklađeni sa i idu na ruku anti-rodnim stajalištima religijskih konzervativnih grupa i ekstremne desnice. Tako da UN-ova Specijalna izvjestiteljica ni na koji način ne uvodi „novine“ u posmatranju štetnih pojavnih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama. Zanemarivanjem rodne dimenzije nasilja nad ženama i djevojčicama, pod plaštom zaštite „pravih“ žena, ona zapravo zauzima vrlo „tradicionalne“ paternalističke i retrogradne poglede na prava istih.
Spol je više od „spola“
Binarno viđenje spola, na koje se oslanja UN-ova Specijalna izvjestiteljica u svom Izvještaju, se bazira na biološki okvir koncipiran ranih 70-tih godina prošlog vijeka. Po tom okviru muškarci (odnosno mužjaci) su osobe, odnosno jedinke, koje proizvode male gamete (spermu), a žene (odnosno ženke) su jedinke koje proizvode veće gamete (jajne ćelije). Po toj osnovi mogu postojati dva i samo dva spola. Međutim, to naravno ne objašnjava pojavnost interseks osoba odnosno jedinki, kako među ljudima tako i u sve više zabilježenih slučajeva u životinjskom svijetu. Moderna biološka istraživanja su umnogome dovela u pitanje ovako biološki determinisanu definiciju spola, prvenstveno zahvaljujući rodnim perspektivama i analizama. Danas znamo da je mnogo kompleksniji set faktora koji utiču na razvoj spola, odnosno rodnog identiteta kod ljudi.
Spol se razvija u gonadima (genitalijama), ali i u mozgu pod uticajem kako hormona tako i gena na našim spolnim hromozomima. Ovim se može objasniti zašto se kod pojedinih ljudi može pojaviti neusklađenosti između pola koji se razvija u mozgu kao rezultat gena i hormona i anatomskog, gonadalnog pola. To je razlog zbog čega određivanje spola, odnosno roda, na osnovu izgleda vanjskih genitalija nije uvijek najpogodniji, te za neke pojedince ili pojedinke kasnije stvara osjećaj nelagode vezano za spol koji im je dodijeljen pri rođenju – nešto što medicinski nazivamo gender/rodnom disforijom. Kao što i Judith Butler argumentira u svojoj knjizi „Ko se boji roda?“, biologija uključuje i okruženje, prirodno i društveno, te je potpuno fiktivno jedno razdvajati od drugog. Uzimajući u obzir ovu složenost, binarno biološki determinisana definicija spola može zapravo imati vrlo negativne posljedice, posebice na zdravi razvoj djece i adolescenata, posebno onih iz autističnog spekta, koji su bili posebno spomenuti od strane UN-ove Specijalne izvjestiteljice.
Rod u spektru
U svom izvještaju UN-ova Specijalna izvjestiteljica navodi podatak da je tri puta veća vjerovatnoće da će rodna ili tjelesna disforija biti dijagnosticirana kod djece ili adolescenata na autističnom spektru, posebno među djevojčicama, te da su isti, zbog svoje neurodivergentnosti, pod rizikom da prihvate „društveno zarazne stereotipizirane uloge“ na uštrb svog istinskog spola. UN-ova Specijalna izvjestiteljica urgira da države trebaju da podrže specijalne programe zaštite za posebno vulnerabilne grupe (kao što su djevojčice na autističnom spektru) kako bi se „adresirali povećani rizici od tjelesne disforije i tjelesne disocijacije“ nastale ka posljedica „stereotipiziranja i nasilja“.
Istina je da istraživanja pokazuju vezu između rodne varijabilnosti i autizma (i obrnuto). Autistične osobe se izjašnjavaju kao rodno varijabilne u mnogo većem omjeru nego osobe koje nisu autistične. Prema nekim istraživanjima osobe koje se ne identificiraju sa spolom koja ima je dodijeljena pri rođenju imaju tri do šest puta veću vjerovatnoću da su na autističnom spektru nego cisrodne osobe. Tako da osobe na autističnom spektru imaju veću vjerovatnoću da će razviti atipične rodne identitete. Posljedično, autistične osobe u manjem omjeru se identificiraju sa i imaju manje pozitivnih osjećanja vezano za spol koji im se dodijeli pri rođenju što može (ali posljedično ne mora) dovesti do razvoja rodne nelagode (gender discomfort), odnosno rodne disforije. UN-ova Specijalna izvjestiteljica vezu između autizma i rodne varijabilnosti predstavlja na potpuno iskrivljeni način uzimajući u obzir da uzroci ove povezanosti nisu poznata jer nije moguće sa sadašnjim podacima identificirati bilo kakvu kauzalnost.
Ono što istraživanja, ali i životna iskustva osoba u autističnom spektru pokazuju jeste da se autistične osobe generalno ne uklapaju unutar širih društvenih normi i očekivanja, koje, vrlo često, uključuju i norme i očekivanja vezani za spol, odnosno rod. Osobe koje rade sa i koje se brinu za autistične mlade ljude se pribojavaju da njihov autizam utiče na percepciju koji imaju vezani za svoj rod (te se fokusiraju na tretiranje autizma), međutim mladi autistični ljudi, s druge strane, smatraju da njihov autizam im pomaže da jasnije razumiju sebe i svoj rodni identitet.
Mlade autistične trans osobe u istraživanjima ukazuju na veliki nivo nelagode koji osjećaju zbog svoje rodne nekongruentnosti, na poteškoće sa kojima nailaze da dobiju odgovarajuću podršku i na razlike između onoga što oni osjećaju da im je potrebno i na šta se njihovi njegovatelji fokusiraju. Sve ovo ukazuje na potrebu educiranja roditelja i profesionalaca koji rade sa autističnim mladim ljudima o složenoj intersekciji autizma i rodnog identiteta, te načini na koji se tretmani i za jedno i za drugo treba prilagoditi potrebama pojedinca ili pojedinki. U tom kontekstu je za razumijevanje i prihvaćanje osoba na autističnom spektru od krucijalnog značaja razumijevanje i prihvatanje rodne fluidnost, a nikako njeno ograničavanje ili negiranje, koji je stav koje UN-ova Specijalna izvjestiteljica zauzima fokusom na binarno determinističko definisanje spola.
Krenimo naprijed, a ne nazad
U svom godišnjem tematskom izvještaju iz jula 2025. godine „Spolno-zasnovano nasilje nad ženama: nove granice i aktuelna pitanja“ UN-ova Specijalna izvjestiteljica za nasilje nad ženama i djevojčicama je nastojala da ukaže na posljedice koje nastaju kada se brišu razmatranja bazirana na biološku spol žena. Ona argumentuje kako se posljednjih godina pojavila tenzija između obaveza država članica UN-a da eliminišu štetne seksističke stereotipe koje perpetuiraju nasilje nad ženama i djevojčicama, sa jedne strane, i na ispunjavanja aspekata rodne ideologije koji se oslanjaju na stereotipe o tome kako žene trebaju da se ponašaju i oblače kako bi izrazile svoj rodni identitet, s druge strane.
Ove „tenzije“, po njenom mišljenju, dovodi do zanemarivanja ključnih odrednica spolno-zasnovanog nasilja nad ženama i djevojčicama što uzrokuje netačno razumijevanje prirode nasilja nad ženama i djevojčicama; nemogućnost da se donose djelotvorne politike koje promoviše jednakost između žena i muškaraca; negiranje spolno-specifičnih potreba, uključujući potrebe za prostorima koje su isključivo za žene (u biološkom smislu); eroziju zaštita za lezbejske žene i uskraćivanja prava na slobodu mišljenja i govora (u kontekstu osoba koje se ne slažu sa postulatima „gender ideologije“). Sumarno rečeno, prema riječima UN-ove Specijalne izvjestiteljice, „ono što nije definisano (misleći na „biološke“ žene), ne može biti zaštićeno“.
A da li se isto odnosi i na trans i interseks žene i rodno-varijabilne osobe? Ako je fokus na „biološki“ pol, za koji smo ustanovili da ne može zbog svoje kompleksnosti biti binarno definisano, zar to neminovno ne dovodi do brisanja ovih osoba a samim tim onemogućavanja njihove efektne zaštite od rodno-zasnovanog nasilja kojem su isto izložene i izloženi?
UN-ova Specijalna izvjestiteljica preporučuje da se u statistike, a samim tim zakone i politike uvede kategorija „certificiranog ili „zakonskog“ spola te da se treba izbjegavati poistovjećivanje ili zamjenjivanje spola sa rodom, odnosno rodnim identitetom. Ovim se neminovno postavlja pitanja na koji način, koristeći koje kriterije i, što je najvažnije, ko certificira nečiji spol. Ako koristimo primjere testiranja koje se koriste u svijetu profesionalnog sporta, spolno testiranje žena se koristi kao način ograničavanja sportske performanse žena – tačka gdje se procijeni da je žensko tijelo previše „maskulino“ je osnova za diskvalifikaciju, iako istovjetno testiranje nadprosječne sportske performanse ne postoji kod muških sportista (izuzev naravno u slučajevima dopinga koji se jednako sprovodi i kod žena i kod muškaraca)[1]. S druge strane je jasno konstatovano od strane međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava, medicinskih i pravnih stručnjaka da ove prakse testiranje, koje su uz to bazirane na neutemeljena medicinska istraživanja, narušavaju fundamentalna prava na privatnost i dignitet, te da aktivno diskriminiraju žene, posebno žene iz tzv. „globalnog juga“.
Kao što je navedeno u zajedničkom odgovoru 23 organizacija i aktivistkinja, među kojima i Amnesty International, koncept „spolno-zasnovanog nasilja” potkopava već utvrđene standarde za zaštitu ranjivih grupa, kao i do sada postignute napore da se adresiraju suštinski uzorci rodno-zasnovanog nasilja koje leže u kapitalističkim i patrijarhalnim odnosima i vrijednostima. Koncept „spolno-zasnovanog nasilja“ nije u skladu sa ustanovljenim standardima u međunarodnom pravu i u suprotnosti je sa doktrinom kojom se zabranjuje poduzimanje mjera kojim se umanjuju nečija prava.
UN-ova Specijalna izvjestiteljica za nasilje nad ženama i djevojčicama i njeni izvještaji su dio Posebnih procedura Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih Nacija. Funkcija Specijalne izvjestiteljice, zajedno sa drugim nezavisnim tijelima i ekspertima, jeste da podnosi godišnje izvještaje Vijeću za ljudska prava i UN-ovoj Generalnoj skupštini, da izvještava po zemljama i da sa zemljama članicama UN-a komunicira vezano za pritužbe. Iako ovi mehanizmi čine vid „mekih zakona“ (za razliku od pravno obavezujućih sporazuma) oni se koriste na državnim nivoima, recimo od strane sudova da interpretiraju i primjenjuju međunarodno pravo u domaćoj pravnoj praksi, ali i kao analitička podloga za daljnji razvoj međunarodnih standarda. To čini da su izvještaji Specijalne izvjestiteljice za nasilje nad ženama i djevojčicama iznimno važni. Zbog čega su jednako važni metodološki i terminološki okviri unutar kojih se vrše analize i donose preporuke unutar tih izvještaja.
U vrijeme kada se nasilje nad ženama i djevojčicama, uključujući trans i interseks žene i rodno varijabilne osobe intenzivira i poprima nove zastrašujuće oblike u virtuelnom i digitalnom svijetu, te kada se prava žena, djece i LGBTQI osoba nalaze pod ozbiljnim napadima retrogradnih politika, nipošto ne smije se ići unazad u kontekstu mjera i politika za zaštitu i unapređivanje osnovnih ljudskih prava. Stoga je imperativno da se rodne dimenzije i perspektive u primjeni međunarodnih prava i standarda nastavljaju primjenjivati i njihovo razumijevanje produbljivati, a nikako napuštati ili zamjenjivati retrogradnim binarnim pogledima na spol.
[1] Heggie, Vanessa. (2010). Testing sex and gender in sports; reinventing, reimagining and reconstructing histories. Endeavour. 34. 157-63. 10.1016/j.endeavour.2010.09.005.
