Piše: Ajdin Tinjak
Foto: calvertjournal.com
Razumijevanje svijeta kod djece odvija se kako tokom njihovog nezavisnog istraživanja i lične konstrukcije znanja, tako i pri interakciji sa drugima. Djeca aktivno istražuju svijet i imaju prirodnu znatiželju da testiraju svoje teorije. I navedene teze su vrlo lako dokazive.
Priča mi prije nekoliko dana poznanik kako ga je njegova maloljetna kćerkica (peti-šesti razred osnovne škole), pitala “Tata, šta je to homoseksualac?”. Na pitanje šta joj je odgovorio, kazao je da se zbunio i rekao da će joj “mama pojasniti poslije”. Djevojčica je za termin homoseksualac saznala preko interneta, a i jednom je čula neku djecu ispred škole koja koriste tu riječ.
Šta kaže teorija, treba li čekati mamu da pojasni poslije?
Prema Piagetu, i drugim konstruktivistima, djeca su kao mali naučnici koji istražuju u pokušaju da razumiju svijet oko sebe. Oni su prirodno znatiželjni u svom posmatranju i razvijaju i testiraju vlastite teorije u domenima kao što su biologija, fizika i psihologija. Pored dječije sposobnosti da aktivno konstruiraju svoje znanje o svijetu, oni također razumiju svijet kroz svoju interakciju sa drugima.
Ruski teoretičar Lav Vygotsky naglašava kako se djeca povezuju sa drugima koji imaju više iskustva kako bi ih vodili u učenju o novim temama i u učestvovanju u novim aktivnostima (John-Steiner & Mahn, 1996). Naime, Vygotsky smatra da su socijalne interakcije između aktivnog, razmišljajućeg djeteta i roditelja ključ djetetovog razvoja. Vođeno učešće od strane roditelja/ica i vršnjaka/inja pomaže djeci da aktivno doprinose svojoj okolini. Stoga roditelji igraju veliku ulogu i važan oslonac djetetu za proširenje vlastitih sposobnosti i bolje razumijevanje svijeta oko sebe. Uprkos sklonosti da vjeruju tvrdnjama odraslih, djeca su ipak selektivna kada je u pitanju prihvatanje tih tvrdnji kao istinitih, naročito ako su odgovori odraslih nedosljedni.
Ako se držimo navedenog iz teorije Lava Vygotskog da “roditelji igraju veliku ulogu i važan oslonac djetetu za proširenje vlastitih sposobnosti i bolje razumijevanje svijeta oko sebe”, onda je jasno da je tata čija je priča bila povod za kratko istraživanje i pisanje teksta, itekako pogriješio. Kako će dijete koje istražuje svijet oko sebe razumjeti drugog i drugačijeg ako njegov autoritet (u ovom slučaju očev) tu temu doživljava kao tabu?
Kako reagovati?
Kako reagovati kada dijete kroči u domenu u kojoj se roditelji ne osjećaju suviše ugodno da bi o njoj razgovarali? Postoji cijeli spektar pitanja za koje se roditelji pribojavaju da će jednog dana biti postavljena. Bez obzira na to o čemu se radi, jednom kada pitanje bude postavljeno osobi za koju dijete smatra da posjeduje odgovor, ono na tu osobu prenosi i veliki dio odgovornosti.
Reakcija te osobe i informacije koje podijeli s djetetom mogu imati dvojake posljedice. Kratkoročne – zadovljavanje potrebe za nadopunom informacija iz te oblasti, i dugoročne – koje mogu utjecati i na kreiranje stava i vlastitog odnosa prema toj temi.
Kada djeca postavljaju pitanja, ona žele jednostavan i direktan odgovor.
Kao nastavnik/ca ili roditelj/ica, kada odgovarate djeci, možete se osloniti na ranije usvojena znanja. Naravno, odgovor i količina informacija će biti određeni uzrastom djeteta. Međutim, priča o LGBT osobama je velikim dijelom prekrivena šutnjom, i ljudi obično ne znaju šta reći.
Poznavanje LGBT teme velikim dijelom je kulturološki određeno. Mnogi ljudi su odrasli bez da su čuli šta riječ gay ili lezbejka znači. Bez obzira na nesigurnost, bolje je pokušati odgovoriti, nego odgovoriti tišinom ili izbjeći odgovor.
Šta kažu izvori koji su korišteni u tekstu?
Kada dijete postavi pitanje o LGBT osobama, nekad je najbolje ponuditi jednostavan i direktan odgovor.
Možete izabrati da odgovorite na pitanje postavljanjem dodatnog pitanja kako biste saznali šta dijete tačno pita – da li se radi o nazivanju pogrdnim imenima, o nečemu što su vidjeli na internetu i sl. Ovo dozvoljava djetetu da vam kaže šta razumije ili ne razumije, i da li pokazuje određenu zabrinutost vezano za to pitanje. Slušanje pomaže u pronalaženju adekvatnog odgovora. Utvrđivanjem razine znanja djeteta postavit će se glavne smjernice toka razgovora.
Ukoliko je pitanje prožeto riječima koje su uvredljive, doznajte da li dijete zna značenje te riječi. Ako ne zna, ponudite kratku definiciju, i objasnite zašto je ta riječ uvredljiva. Potrudite se da shvati da svi ljudi zaslužuju poštovanje. Ismijavanje ljudi je uvredljivo i bolno, ne samo za one koji/e su predmet ismijavanja, nego i one koji/e imaju članove/ice obitelji, rodbinu ili bliske osobe koji su predmet ismijavanja. Pitanja o LGBT osobama mogu stvoriti podlogu za razgovor i o temama kao što su razumijevanje razlika i tretiranje svih ljudi s poštovanjem.
Pojednostavite odgovor. Odgovor prilagodite uzrastu djeteta. Jedna rečenica može biti dovljna. Odgovor može biti jednostavno: “Gay znači kada muškarac voli muškarca” ili “Lezbejka znači kada žena voli ženu”. Povezivanje definicije sa konkretnim primjerima olakšat će njeno razumijevanje, i omogućiti djetetu da je lakše prihvati. Iskreni odgovori sa fokusom na ljubav i vezu, bez zatrpavanja djeteta informacijama, su uvijek učinkoviti.
Postavite dodatna pitanja. Povratna informacija je jedan od najvažnijih segmenata razgovora. To je konačna ocjena uspješnosti vlastite namjere da prenesemo neku poruku ili znanje. Postavljanjem dodatnih pitanja djetetu daje se uvid u njegovo/njeno razumijevanje teme.
Razgovarajete ponovo. Budite spremni da djeca postavljaju ista pitanja više puta. To pokazuje da je njihovo razmišljanje o toj temi nastavilo da se razvija, i da će u svakom narednom razgovoru zahtijevati više informacija.
Razmislite kakvu poruku želite da podijelite
Sa podizanjem svijesti o problemima sa kojima se LGBT osobe svakodnevno susreću, te sve većom medijskom pokrivenošću LGBT aktivizma, djeca imaju priliku da čuju, vide i pročitaju različite informacije i mišljenja o ovoj temi. Iako je razvoj djeteta određen i drugim uticajima, uloga roditelja je neosporna, naročito u ranijem razvojnom periodu djeteta.
Upravo zbog toga, sljedeći put kada se nađete pred izgovorenim pitanjem na koje niste sigurni kako odgovoriti, razmislite kakvu poruku želite da prenesete djetetu. Koju emociju želite da izazovete?
U našem slučaju, priča o maloljetnoj djevojčici koja ne zna (i pita) šta je homoseksualac, ima sretan kraj jer je mama ipak dala odgovor koji je izazvao pozitivnu emociju.
Korišteni izvori:
Miller, P.H. (2011), Piaget’s theory: Past, present, and future. In U. Goswami (Ed.), The WileyBlackwell Handbook of Childhood Cognitive Development (2nd ed.) (pp. 649-672). Wiley-Blackwell.
http://www.hrc.org/resources/talking-with-kids-about-lgbt-issues
https://www.nspcc.org.uk/preventing-abuse/keeping-children-safe/talking-about-difficult-topics/
http://www.pbs.org/parents/talkingwithkids/strategies_10.html
