Književna Zadruga je neformalni kolektiv nastao u martu ove godine, kao potreba za odgovorom na sve veće klasne i socijalne razlike u našem društvu, jačanje nacionalizma i ksenofobije i sve veću isključenost svakog oblika drugosti. Kolektiv su osnovali Arman Fatić, Adnan Bajrović i Vanja Šunjić, dugogodišnji kulturni djelatnici, novinari i aktivisti.
Piše: Vanja Šunjić
”Želim vjerovati da moje pisanje i otvorenost u javnom prostoru donose promjene i napredak u našem društvu. Zaista vjerujem u ono što je Susan Sontag jednom prilikom rekla, probleme u svijetu možemo riješiti izumiranjem ili reprodukcijom. Ja sam odabrao reproducirati istinite narative o LGBTIQ osobama, ženama nad kojima se vrši nasilje i mnogim drugim problemima oko nas.” – kaže Arman Fatić.
Sam termin Zadruga odabran je ne iz nostalgije za prošlim vremenima, budući da niko od osnivača nije niti rođen u Jugoslaviji, nego kako bi podsjetili na dobre kulturne i socijalne prakse koje su tada vladale i kako bi ih inkorporirali ovdje i sada, u društvo socio-ekonomske nejednakosti, bezvlašća prava i sve manje solidarnosti.
”Nijedan pisac, barem onaj koji smatra da književnost treba da ima društvenu funkciju a ne samo da bude lijepa, ne sjeda za stol s idejom da samo piše. Pisci nastaju s bremenom svog vremena i onda je skoro deterministički svaki od njih predodređen da piše o problemima koje vidi i zapaža. U suštini na tome počiva i naš kolektiv, ali i svaki drugi u kojem se okupljaju ljudi željni promjena. Književnost je oduvijek imala tu odliku da bude pogon za nastanak promjena. U njoj, u onoj kvalitetnoj književnosti, problem društva je seciran do u detalj i postavljen tako da kod čitatelja ne izazove samo empatiju, već i promišljanje o tom problemu i načinu rješenja.” – kaže Adnan Bajrović.
U osnovi, zadruga je dobrovoljno, otvoreno, samostalno i nezavisno društvo kojim upravljaju njeni članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njenih usluga i dobara, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju i unapređuju pojedinačne i zajedničke ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana.
”U BiH je situacija takva da se na svakom koraku krše ljudska prava, okruženje je postalo zastrašujuće toksično da je mladima nemoguće da se razviju ili izraze sebe, a oni koji uspiju nerijetko imaju i negativnih povratnih informacija. Zbog toga, kolektivi kao Književna zadruga, ali i drugi koji nisu vezani za književnost, služe kao klasteri gdje se koncentriraju ideje, trud i podrška svih mladih ljudi kojima je toksičnosti preko glave. Jer samo pričom, ali ne pričom u prazno, donosimo mogućnost nekog uređenijeg društva. Ja recimo ne mogu sjediti i pisati književnost u kojoj mladi nemaju brige, kada ni sam ne znam kako je to. Zbog toga u nekim pjesmama upravo pišem o tome, o perspektivi mladih u BiH koja je samo magla u jednom velikom labirintu iz kojeg naizgled nema izlaza. Možda i nema, ko zna, ali na nama je da ga pronađemo ili srušimo taj labirint zarad boljeg života.” – dodaje Bajrović.
Kroz aktivnosti Zadruge, trojac kojem se brzo pridružio veliki broj drugova i drugarica nastavlja se baviti svojim vječitim pitanjima i obesmišljavanjem svih mogućih podjela, etiketa i stereotipa. Mimovi, koji su postali upečatljiv dio identiteta Zadruge nastali su kroz njihovo stalno propitivanje roda, spola i seksualnosti i pitanje da li svi moramo i trebamo izgledati onako kako konvencije nalažu i koliko su naši identiteti podložni promjenama. Mimovi su oblikovani tako da u pozadini sadrže fotografije značajnih figura filozofije, sociologije, politike i umjetnosti 20 stoljeća, na koje su potom smještena lica članova zadruge sa šarenim okruglim pozadinama, tako da podsjećaju na stickere. Cjelokupni koncept prikazuje esenciju queer identiteta, da svako treba imati slobodu i priliku da se izražava kako svojim mislima tako i svojom fizičkom pojavom, onako kako osjeća to potrebnim.
Ovih dana izlaze prve četiri knjige Književne zadruge: Meddah i fildžan i Sarajevski san Armana Fatića, Kosmičke šetnje tastaturom Adnana Bajrovića i Srce je u obliku trougla Vanje Šunjić, a u pripremi je još nekoliko knjiga. Zadrugari su kompletnu pripremu i dizajn knjiga uradili sami uz pomoć prijatelja i prijateljica. Minimalni troškovi produkcije su omogućili i minimalne cijene i pristupačnost izdanja mladim ljudima, čiji džeparci nisu uvijek dostatni za eminentna književna izdanja.
Književna zadruga cijeni umjetnost i smatra da svi trebaju biti plaćeni za ono što rade, međutim svjesni ekonomske situacije u kojoj se nalaze mladi autori i autorice, a uz nova iskustva koja su njima besplatno ponudili oni iskusniji, sada se stavljaju na raspolaganje svima onima koji žele da objave svoje prvijence i nikako se ne suprotstavlja konvencionalnom izdavaštvu, nego želi da mladim autoricama i autorima na praktičan način prikaže i pojasni prednosti i mane izdavanja/samoizdavanja i sve što jedan takav proces nosi sa sobom, kako bi što spremniji zakoračili na književnu scenu.
U svojim prvijencima autori i autorica tematiziraju socio-ekonomske podjele u našem društvu, patrijarhalne norme, feminizam, pitanja LGBTIQ+ osoba i neprestano pokušavaju svoje likove, nesavršene i neodređene, vrlo fluidnih identiteta da smjeste u to…
”Pisati o svojim LGBTIQ prijateljima se nekako samo nametnulo kao potreba. Sve je krenulo prošle godine kada su moj najbolji prijatelj A. i još nekoliko meni dragih ljudi bili kamenovani na Dobrinji zato što su igrom slučaja imali duginu zastavu sa sobom.
Danima nakon tog događaja mene je progonilo ono što se desilo i osjećao sam se nemoćnim jer nisam bio tu kada se to desilo i jer nisam znao kako pomoći i pravilno reagirati i prema njima se ophoditi kada je to već sve gotovo. Mislim, ja sam introvert, moj fizički izgled i ponašanje ne otkrivaju ono što bi većina konzervativnih osoba nazivala “gey” , moja seksualnost jednim dijelom se poklapa s društvenim konvencijama i na to sve veliki dio godine živim van u mnogo otvorenijim društvima. Zbog svih tih razloga ja nikada nisam doživio stigmu zbog svoje seksualnosti i imao sam priliku mirno i sigurno voljeti koga god sam želio.
Ipak, to kamenovanje me potaklo na promišljanje, i osjetio sam da je i na meni dio odgovornosti društva i da ja za početak trebam sebe promijeniti. Tiho “ja sam biseksualac” postalo je otvoreno “ja sam queer” u javnom prostoru, a pisanje o onome što sam mislio da je interesantno generalnoj publici zamijenio sam s pisanjem o onome što je meni blisko i što meni osobno znači. Naravno, sve je to još uvijek svježe i ono što priče “Kamen”, “Širom otvorenih očiju” i “Premotavanje” iz zbirke “Sarajevski san” jednim dijelom sadrže u sebi nadam se da će u narednim pričama i knjigama biti mnogo detaljnije i ozbiljnije.” – zaključuje Fatić.
