Piše: Selma Kešetović
LGBTI populacija nije homogena. Seksualni ili rodni identitet ne diktira nužno sve socijalne i političke akcije niti određuje političke preferencije. Iako je činjenica da je liberalna demokratija politički sustav koji je poslužio LGBTI osobama da ostvare svoja fundamentalna prava, ne znači da gej ili trans* osoba smatra da je to idealni politički sustav kojemu treba težiti. Uvijek treba imati na umu da to nije jedini identitet koji osoba posjeduje, niti da ona nužno podržava identitarnu politiku (kao što je to slučaj sa queer ljudima koji/e su protiv cjelovitih, čvrstih i determiniranih identiteta). Povijest je također pokazala da trans* i neheteroseksualne osobe koje i dalje mogu ostvariti neku privilegiju u patrijarhalnom društvu (obično je riječ o gej muškarcima koji, uvjetno rečeno, izgledaju kao heteroseksualci) imaju tendenciju da čak podržavaju političku desnicu, a da su lezbijke zbog dvostruke isključenosti i nasilja koje trpe i kao žene i kao lezbijke, sumnjičave prema bilo kojem političkom sustavu.
U BiH živi generacija koja je iskusila kolaps socijalizma i tranziciju u liberalnu demokratiju, ali i nova generacija koja i poznaje jedino tranziciju. Zbog toga je situacija za bh. LGBTI populaciju još specifičnija. Odlučile smo pitati izravno njih koji je to politički sustav koji oni/e smatraju idealnim i kako ga uklapaju sa svojim LGBTI identitetima.
“To je demokratija, međutim, demokratija je vladavina većine uz obezbijeđena prava za manjine, što kod nas i nije baš tako”, rekla nam je S. Đ. iz Višegrada. “Mislim da u našoj zemlji ima demokratije, ali samo onoliko koliko je političarima dovoljno da dobiju izbore. Obični ljudi je ne koriste koliko bi mogli, vjerovatno jer su i dalje u strahu da ‘može biti gore’, aludirajući na rat. Tako da, bolje šuti, nego se bori za svoja prava. Mislim da ljudi i ne znaju šta je demokratija. Ipak sam optimistična, smatram da smo, gledajući unazad 10 godina, napredovali, ne u tolikoj mjeri u kojoj bismo mogli, ali sigurna sam da jesmo jer to osjetim kroz razgovore sa ljudima. Kada sam se tek autovala, većina ljudi bi me odbacila, a to je bilo prije 7 godina. Sada kad kažem da sam lezbejka, mladima je to ok. Informisani su više. Ima više organizacija koje su tu kao podrška za pripadnike/ce LGBTIQ populacije.”
Da je demokratija idealna kada bi se sprovodila, misli i Dž. P. iz Zenice: “Po meni je najbolji politički sistem socijalni liberalizam, ne samo zato što bi se odlično uklopio sa mojim seksualnim identitetom, nego zato što bi trebao da se uklopi sa svačijim identitetom, te da svima pruži podjednake šanse i slobode. Međutim, malo gdje u svijetu se na pravilan način sprovodi državno uređenje, jer po definicijama i demokratija bi trebala da zaštiti svačija prava.”
Z. Iz Mostara navodi “nordijski model” kao idealan model za političko bivstovanje LGBTI osoba: “Činjenica je da najveći stupanj sloboda i zaštite LGBTI osobe uživaju u zemljama liberalne demokracije, odnosno, zapadnim, kapitalističkim zemljama. Kao netko tko je ideološki lijevo, za mene bi idealan sustav bio onaj koji već postoji u skandinavskim zemljama, tzv. nordijski model. Odnosno, sustav koji kombinira najbolje prakse iz kapitalizma i socijalizma. To mi se čini kao dobitna kombinacija, jer kapitalizam stavlja jak naglasak na pojedinca i individualne slobode, a socijalizam naglašava važnost društvene solidarnosti. Društveni sustav utemeljen na vrijednostima solidarnosti i poštivanja individualnih sloboda je, po meni, idealan sustav za svaku LGBTI osobu i pripadnika/cu bilo koje druge manjinske zajednice.”
O “nordijskom modelu” govori i M. N. iz Tuzle: “Ne postoji idealan sistem vladanja, međutim, na primjerima nekih evropskih modela moguće je vidjeti koji sistemi te izazove na dobar način rješavaju. Tu se posebno ističe socijalizam nordijskih država, čiji su građani/ke zdravstveno i socijalno osigurani. Besplatno školovanje u Njemačkoj ne samo za Nijemce/Njemice, nego i za strane državljane/ke, je financijski teret državi, ali oni to na druge načine kompenziraju, i na taj način ostvaruju fantastične rezultate, ne samo za pojedinca/ku nego i za ekonomiju cijele države. Smatram da je idealan sistem onaj koji daje svim građanima/kama jednaka prava na sve te mogućnosti. Demokratski socijalizam, nazovimo tako taj neki sistem, je prema mom mišljenju najoptimalniji. Država ravnopravno dijeli sredstva i mogućnosti svim građanima/kama bez obzira na stalež i porijeklo, a isto tako omogućava dovoljno demokratskih sloboda da građani/ke mogu uticati na odluke koje većina smatra nedemokratskim ili pogrešnim. Što se tiče identiteta kao LGBTI, također uzimam kao primjer nordijske zemlje i Njemačku. Socijalizam u svojoj srži omogućava ista prava i mogućnosti za sve građane/ke, time i za LGBTI osobe, diskriminacija je svedena na minimum, i naravno, otvorenost cijelog društva prema LGBTI osobama je dodatni plus. Naravno, sistem vladanja ne utiče u tolikoj mjeri na inkluzivnost LGBTI osoba koliko stav samog naroda. Iz tog razloga je od krucijalnog značaja dati narodu slobodu da odlučuje o tome. Njemačka, iako je najotvorenija zemlja Evrope prema LGBTI osobama, i dalje ne daje LGBTI osobama sva prava koja imaju u drugim državama: pravo na brak ne postoji, kao ni pravo na usvajanje djece. Primjer Irske je tu idealan da objasnim ulogu demokratskog odlučivanja. Irci/Irkinje su, iako nisu toliko otvoreni/e prema LGBTI osobama kao Njemačka, referendumom izglasali/e pravo na istospolni brak. Dakle, iz svih ovih primjera smatram da bi kombinacija socijalizma i demokratije bila idealan način vladanja, i da bi takvo društvo omogućilo svim građanima/kama, pogotovo LGBTI osobama, jednaka prava i jednake mogućnosti.”
H. iz Tuzle smatra da je bitno da desnica nije na vlasti: “Ja na neki način naginjem ka ljevici. Socijalizam smatram da je, unatoč svi,m čak i negativnim stranama koje ima, ipak dosta dobar režim. Smatram da je bitno da desnica nije na vlasti, jer je onda situacija dosta otežana za sve osobe koje nisu ‘u skladu s tim’, a samim tim i za LGBTI osobe.”
Razgovorom sa osobama LGBTI identiteta koje su ili autovane ili polu-autovane među bližnjima, došle smo do zaključka su one uglavnom demokratski orijentirane i da imaju povjerenja u sustav koji im pruža okvir za emancipaciju, ali zadržavaju skepticizam prema liberalno-ekonomskim modelima, imajući na umu i čvrstu ekonomsku bazu kao važan element za egzistiranje svih ljudi, uključujući i LGBTI osobe.
