Donosimo objedinjenu (queer) poeziju, (svježe i mlade) glasove bosanskohercegovačkih autora i autorica. Neki od stihova su nastali u okviru radionice Spoken poetry, a sve pjesme u ovom ciklusu su javno pročitane na festivalu Kvirhana.
Priredio: Matej Vrebac
GOST
Ja sam gost svog života
Emocije mi jedna drugu isključuju –
to je tajna džema mog preživljavanja.
Ne uspijevam biti ni junak vlastitog života –
trpim posljedice izbora
koje je neko drugi birao.
Agresivno gušim svaki pokušaj racionalizacije,
život je ionako puka tautologija
i nema te stvari koju mogu sebi objasniti
da se pritom ne ponavljam.
Život je samo jednom tragičan:
onda kada nastaje.
sve ostalo su farse.
Potrebna mi je nježnost,
nešto što će podsjećati na toplinu utrobe;
sunce koje će ostaviti zube na leđima
kada se smije,
pas koji repom maše.
Dani brzo prolaze,
sati su ti koji su dugi.
Zatvaram oči i tiho
pred san dva-tri puta pokucam
na vrata svih obojenih stvarnosti
kojima se kljukam.
Ja sam bio gost svog života.
A onda sam izašao iz
ormara.
ROK-STAR
Ako odlučim
nestati.
Ako se ubijem u 27.
vjerujući da sam rok-zvijezda.
Još koja godina
pa Bog.
Ako konačno nečemu
pripadnem:
nije, mama, čovjek rođen
da bude sam.
Ako me megalomanija
zavede.
Ako me tuga uspava.
Ako odlučim izabrati
nepostojanje:
Želim da znaš
da se sjećam tvojih
trepavica koje su me
čuvale od kiše
ruku koje su bdile
iznad onog što bi
moglo postati zlo.
Očiju kojima vjerujem
da će se vratiti
po mene u vrtić.
Kvasca, hmelja i slada
u tvojoj kosi
koje hrane moje
potrebe
i tatine slabosti.
Taman odlučim nestati
pa odustanem:
sjetim se da sam
ja tvoja najveća slabost:
ja sam zbog tebe
zbog tebe samo
rok-zvijezda
bez ijedne
napisane
note.
Hanadi Smajić
MOJ MIKROBIOM
Naš mikrobiom oživi za trpezarijskim stolom.
Naš mikrobiom se hrani za trpezarijskim stolom.
Naš mikrobiom zaustavlja se za trpezarijskim stolom.
Kroz gljivice, bakterije, klice i viruse, pored naše večere i ljudskog razgovora se dešava toliki protok drugih materija i živih bića koji nas održavaju na životu, a da ih ne primjetimo.
Za stolom za kojim žvaćemo, mljackamo, gutamo, dišemo i odišemo.
Za stolom za kojim žvaćemo
Za stolom za kojim mljackamo
za stolom za kojim mizofonično reagujemo.
Za stolom za kojim šutimo. Zajedno.
Volio bih da se za tim stolom pridruži i moj partner. Da učestvuje u našem mikrobiomu. Da dobije dobrodošlicu. Da dijelimo hranu i sve te u njoj sadržane bakterije, klice, gljivice i viruse.
Možda ljubav zaista ide kroz hranu. Stomak.
Kroz dodire, nosnice, usne, jednjaka, stomake, crijeva. Kroz guzicu.
Svoj mikrobiom želim da podijelim s tobom.
Svoj mikrobiom želim da poklonim tebi.
Svoj mikrobiom želim da osnažim tobom.
Svoj mikrobiom želim da volim kroz tebe.
Naš porodični nuklearni mikrobiom želim da uključuje i tebe.
Naš porodični nuklearni mikrobiom želim da primi i tebe.
da prošareni.
Možda ćemo i mi jednog dana imati naš porodični mikrobiom.
MIKRO…KVIROM
POSTNUKLEARNI MIKROKVIROM
sa šarenim gljivicama, virusima, bakterijama i klicama.
Naš mikrobiom.
A.K.
SJEĆANJE NA DJETINJSTVO
Baka se često bunila
Kako je nešto oko srca,
Ni lijevo ni desno,
Već tačno “oko” srca, zateže.
Doktori ne ustanoviše ništa
20 dana poslije.
Bunila se jeste, al’ doduše manje,
Gledala je kroz prozor
I slušala ptice,
Bila je sama.
Nije se bunila više.
Bila je mirna,
Bila je tiha.
20 dana poslije,
Baku je prestalo da boli.
Srce je prestalo da kuca.
AVETI
A, eto, nekako,
slušale smo dobru muziku
i povezivale se preko nje,
od početka
i poslije.
I nismo se sretale slučajno.
Ili pak nismo htjele.
Ili ti nisi htjela.
Ili nismo ni znale: šta ako?
Ili si ti samo htjela sjesti u taj avion
s ono malo kofera i nestat’
u taj nemilosrdni Zapad.
Jer, ipak, tamo bilo je manje nas,
ovakvih poput mene,
jer ipak tamo nisu iskakale iz zidova
aveti kao ovdje.
E.E.Dž.
