Piše: Nera Mešinović
Foto: Danilo Jovanović
U petak, 23. juna, u sali Art kina Kriterion održana je predstava forum teatra u okviru projekta “Forum teatar – pokretanje društvenih promjena” kojeg je realizirala Fondacija Kriterion uz podršku ureda Fondacije Heinrich Boell u Sarajevu. Kriterion, kao jedinstvena platforma za mlade u BiH, pokrenuo je incijativu kreiranja prostora za afirmaciju mladih da progovore o izazovima sa kojima se svakodnevno susreću. U okviru projekta organizovana je radionica forum teatra na kojoj je učestvovalo desetak mladih osoba. Nakon petodnevne radionice, u Art kinu Kriterion prikazane su forum scene koje su proizašle iz grupnog procesa razmatranja najbitnijih društvenih problema koje grupa sama definiše.
“Forum teatar je interaktivna kreativna igra na sceni kroz koju se rađa promjena. Kroz grupnu povezanost se otvara prostor za transformaciju iskustava opresije, nasilja i diskriminacije. Kroz ovaj projekat Fondacija Kriterion želi afirmisati prava mladih koristeći društveno angažovano pozorište, kao i osnažiti mlade da progovore o svojim iskustvima kroz forum teatar. Tehnika forum teatra moćan je alat za društvenu promjenu, koji se koristi širom svijeta”, kazao je Danilo Jovanović, koji je, uz Anu Isaković i Demira Mekića, jedan od organizatora/ica i facilitatora/ki projekta.
U petak smo imale/i priliku pogledati tri forum scene. Prva se ticala društvenog problema nemogućnosti zaposlenja bez mita, štele ili rodbinskih veza; druga se osvrnula na aktuelni problem dviju škola pod jednim krovom; a treća je problematizirala scenu lezbejskog autiranja mami. Nakon igranja svih scena, Demir Mekić je poveo proces forumovanja. Poenta je pozvati publika da se uključi i diskutuje o prikazanim scenama, da mijenja glumce/ice ili da im sugeriše neko drugačije dramsko ponašanje, a sve sa ciljem rješavanja problema.
I prije nego je došlo do momenta u kojem bi Demir postavio pitanje da se glasa za situaciju na kojoj će se raditi, publika je zdušno prepoznala posljednji slučaj kao gorući problem, jer, kako je naglasila jedna od gledateljica/forumašica, to je tema o kojoj se vrlo malo govori u javnom prostoru. Da bi čitatelji/ce razumjeli/e na šta je ona mislila tom rečenicom, ukratko ćemo prepričati scenu. Dvije djevojke su doma kod jedne od njih i ljube se u sobi; mama ulazi, ostaje zatečena, izlazi; u sljedećoj sceni vidimo kako djevojka pokušava da razgovara s majkom o tome, verbalnim afektom insistira, a ova joj odvraća skupljajući stereotipne reakcije u jednu: to je faza, to će proći, nemamo mi o čemu pričati, ništa se nije dogodilo.
Dakle, imamo status quo situaciju, majka ne želi da razgovara, lezbejka na tome insistira. Publika je, čini se, upravo u rečenicama koje izgovara majka pronašla motivaciju da govori o LGBTI identitetu. Vidjelo se da je sigurni prostor koji je otvorio forum teatar poslužio izvrsno da bilo ko iz publike ispriča poneko lično iskustvo, o kojem se inače baš i ne smije govoriti, osim ako ne želite da vas stigmatiziraju na isti ili sličan način.
“Publika je bila jako zainteresovana i dirnuta prikazanim scenama, te su usledili komentari poput: ‘I meni se to isto desilo…’, ‘Moja situacija je slična…’. Osim što su se identifikovali sa pričama, pojedinci i pojedinke iz publike su ulazili umesto protagoniste u priču i oprobali se na sceni, pokušavajući da reše problem. Ponuđena rešenja su bila više nego kreativna i dobra. Publika je delovala osnaženo i razmena iskustava je stvorila atmosferu solidarnosti u prostoru Kriteriona”, rekao je Demir Mekić.
Osobe koje su na ovaj način intervenisale u priču imale su zanimljiva rješenja problema. Povela se velika diskusija o tome koji je pravi način da se autira roditeljima, šta je to što i same/i zaboravljamo kad je u pitanju ta situacija, pa je tako jedan dečko iz publike zauzeo čvrst stav da objasni kako su i roditelji odrasli u određenoj kulturi, te da i njima treba vremena da nauče kako da se ponašaju u odnosu na novonastalu situaciju. On je pokušao naći opravdanje za majčino ponašanje u reakciji šoka, jer majka to vjerovatno nije očekivala kad je ulazila u sobu. Rekao je da je upravo na strpljiv način i uz povremene razgovore i on sam uspio da dopre do svojih roditelja.
S druge strane, upućene su mu žustre kritike od strane dvije druge gledateljice. Jedna je navela kako je doživjela nasilje u porodici zbog svog autiranja, a druga je rekla kako se prije dvije godine morala odseliti od kuće jer nije željela da se potpuno ignoriše činjenica da ima partnericu. Rješenja koje su njih dvije ponudile odigrana su u dvije scene. U prvoj sceni protagonistkinja lezbejka ucjenjuje majku da razgovaraju, govoreći kako će sve reći ocu, što majka, naravno, ne želi da se dogodi. Kompromisni dogovor na kraju scene je da majka pristaje da odu psihologu skupa.
U drugoj sceni, ideja je bila da se uvede u priču i djevojka protagonistkinje. Osim nove osobe koja predlaže priču, iz publike biramo i osobu koja će da glumi djevojku. Njih dvije odlaze majci, ništa se ne postiže. No, ono što je novo u toj situaciji je upravo prisutnost partnerice, koja nakon toga kao forumašica komentariše o užasnom osjećaju koji joj je ta pozicija proizvela, govori kako ne bi ni sama znala kako da postupi. Osvijestila je i to koliko je teško također partnericama/ima LGBTI osoba čije autiranje nema pozitivan ishod.
Osnažujući forum, zar ne?
Ekipa Kriteriona je najavila da će se i u budućnosti nastaviti raditi radionice forum teatra, a o tome će svakako biti više informacija na stranici Art kina Kriterion.
