Izvor: Crol.hr
Foto: Screenshot (naslovna), Knjižnica rijetkih knjiga i rukopisa Beinecke na Sveučilištu Yale (naslovniice)
Prodavali su se za sitniš, ali generaciji lezbijki nakon Drugog svjetskog rata pozitivnim prikazima istospolne žudnje pomogli su u identifikaciji i prihvaćanju svoje seksualnosti. Donosimo komične naslove ranih lezbijskih petparačkih romana.
Šund literatura u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata cvjetala je, i to ponajprije kao mjesto na kojem su se tematizirala različita devijantna (ili se barem tako mislilo tada) ponašanja – od tinejdžerske zloporabe droge preko potkupljenih detektiva sve do homoseksualnosti, koja je tad još smatrana bolešću. Šund se prodavao u milijunskim nakladama, dijelom i zbog povratka vojnika koji su se za vrijeme rata navikli na praktičnost meko uvezanih knjiga.
“Literatura opstanka”
Jedan od žanrova šund književnosti bila je i lezbijska erotika čiju su publiku činili heteroseksualni muškarci, adolescenti, ali i žene, podsjeća portal Timeline. Činjenica da su ciljana publika ovih romana (tobože) bili muškarci bez partnerica omogućavala je autorima da istospolnu privlačnost među ženama prikažu s mnogo više razumijevanja nego što su to činila mejnstrim djela u kojima se na nju uvijek gledalo s prijekorom, kao na opasnost. Neki su romani predstavljani čak i kao istraživačke studije o tajnom životu lezbijki u ormaru. Na svoj su, tako, način ovi romani postali subverzivna poveznica s lezbijskim životom tog doba.
Joan Nestle, osnivačica Lesbian Herstory Archives u Brooklynu, vjeruje da je lezbijski šund bio “literatura opstanka” za mlade žene koje su tek počinjale spoznavati svoju seksualnost tih godina. Smatra da je pomogao oblikovati očekivanja ovih djevojaka i upozorava koliko je čin uzimanja takve knjige s police i plaćanja na blagajni morao biti zastrašujuć i težak korak za većinu žena.
Zajedno s drugom šund literaturom poput horora ili seksploatacijskog žanra, u kontekstu poslijeratnog raspada tradicionalnih obiteljskih vrijednosti – od promjene rodnih uloga do porasta stopa razvoda – lezbijski šund nudio je pomak prema otvaranju tema devijantnosti i identiteta u drugoj polovici 20. stoljeća.
Šund pod pseudonimom
Autori su često pisali pod pseudonimima, bilo zbog toga što nisu htjeli da im se ime povezuje s trivijalnom književnosti, bilo zato što su istovremeno pisali romane za više izdavača. Šund im je plaćao račune, ali i pružao mjesto na kojem su mogli eksperimentirati s glasovima i stilom. Čak je i objavljivanje pod pseudonimom drugog spola bilo uobičajeno.
Naslovnice, pak, ovih knjiga sasvim su posebna priča. Autori su često lamentirali da ilustracije knjiga nemaju nikakve veze s radnjom. No, u kontekstu tadašnjeg tržišta i promidžbe, vremena kad su se knjige prodavale na rotirajućim policama u drogerijama i na benzinskim postajama, takve uzbudljive naslovnice pružaju nov uvid u promjene stavova prema seksu i eskapizmu.
U nastavku donosimo neke od najzanimljivijih naslovnica lezbijske šund literature.
