Po riječima Donne Haraway granica između znanstvene fantastike i društvene realnosti je iluzija. Isto tako, razumijevanje kako feministička znanstvena fantastika funkcionira u vezi sa patrijarhalnom realnošću je neophodno za preživljavanje Drugih unutar potonje.
Znanstvena fantastika je dugo bila polje rezervirano isključivo za muške autore i muške čitatelje, getoizirani kutak. U kasnim 60im pojavljuju se prva djela koja su napisale feminističke spisateljice, u kojima autorice postavljaju pitanja o tome kako društvo stvara rodne uloge, i kako podjele tih uloga oblikuju rod. Pod-žanr feminističke utopijske znanstvene fantastike, koji je proizašao iz pisanja spisateljica poput Ursule K. Le Guin i Octavie E. Butler ima subverzivni karakter, koji se iskazuje kroz kritičku utopiju, anticipirajući društva u kojima (I) ne postoji rod, (II) postoji rod drugačiji od muško/žensko.
Sličnost utopije i feminizma je u tom da uzimaju ono što je gledano kao prirodno, i otkrivaju da je to u stvari produkt istorije i društvene konstrukcije, te stoga podložno promjeni. Tako se može reći da radovi feminističkih autorica SF-a, utječu na stvaranje feminističke teorije i obrnuto, čime se briše granica između kreativnosti i apstraktnosti, koja je produkt binarnog razmišljanja. Feminističke spisateljice znanstvene fantastike su te koje se najviše bave pitanjem biološkog spola i drugačijim konceptima roda, koji su bili zanemareni u ostatku žanra. Feministička utopijska pisanja u SAD-u su bila inspirativna za, i interaktivna sa, feminističkim politikama u svojoj konceptualizaciji mogućih feminističkih budućnosti. Ona se opiru tvrdnji da je utopija – vizija radikalno drugačijeg svijeta koji bi naš svijet potencijalno mogao biti – proglašena mrtvom zajedno sa pokretima za promjene koji su imali utopističke natpise na svojim transparentima. Umjesto toga termin utopije je redefiniran, i želja za pravednijim svijetom učinjena dijelom feminističke konceptualizacije, razumijevajući pojam utopijski, kao korak naprijed, pokret preko utvrđenih granica u područje još neutvrđenog.
Najpoznatiji primjeri za gender bendere mogu se naći u feminističkim utopijama Ursule K. Le Guin i Octavie E. Butler, gdje je osnovna reproduktivna razlika između muškaraca i žena uklonjena, građenjem svijeta u kojem oba spola mogu zatrudnjeti i umetanjem trećeg spola kao posrednika između muškarca i žene. Sa rodnom razlikom koja je uklonjena, ljudi koji se identificiraju kao ambirodni, androgini, interseksualni, nerodni, arodni, interrodni, transrodni, genderqueer, birodni, rodno-fluidni itd. postaju jednaki.
U utopijskim svjetovima planeta Getena i Oankalija, rod i seksualnost nisu smatrani problematičnim, dok stanovnici_ce Zemlje ne stignu u te svjetove i naprave ih problematičnim. Lijeva ruka tame spisateljice Ursule K. Le Guin smještena je na planeti Getenu, na koju kao izaslanik Ekumena, dolazi stanovnik buduće Zemlje, Genli Ai. Na planeti Getenu žive osobe koje pet šestina vremena provode bez izraženih spolnih karakteristika i pripadajućih rodnih uloga. Ursule K. Le Guin se odmiče od dotadašnjeg načina prikazivanja androginije, u djelima muških autora, koji su je predstavljali u obliku muške ličnosti s nadodanim ženskim svojstvima. Ona opisuje Getensku seksualnost ne u terminima organa, nego odgovora: Getenjanin_ka u aktivnoj seksualnoj fazi kemera odgovara njegovom/njenoj partneru_ici preuzimajući odlike koje komplimentiraju onima njegovog/njezinog ljubavnika_ice. Premda u kratkoj priči, koja je nastavak Lijeve ruke tame, Povratak u Kahridu, vidimo da postoji i privlačnost prema istom spolu. Lilitino potomstvo spisateljice Octavie E. Butler je priča iz tri dijela, ispričana iz perspektive Lilith i njenog potomstva. Lilith je zemljanka koja se probudi na svemirskom brodu tuđinaca, sto pedeset godina, nakon što je na Zemlji izbio nuklearni rat. Tuđinci su Oankali, vrsta koja se bavi razmjenom genetskog materijala sa drugim vrstama u svemiru. Znatan zadatak u tome, imaju ooloi, treći rod, koji posreduje u seksualnom užitku, između žena i muškaraca Oankali vrste, a kasnije i Zemljana. Djelo Octavie E. Butler predstavlja promišljanje fluidnih rodnih identiteta, u smislu postojanja roda koji nije ni muško, ni žensko, niti i muško i žensko, već jedno potpuno odstupanje od uvriježenog shvaćanja roda. Ooloi imaju dva srca, četiri ruke, sedam prstiju na svakoj ruci, reproduktivni organ nazvan yashi i vijugave senzorne krakove na različitim mjestima. Nemaju genitalije, ali yashi je nalik na maternicu i senzorne ruke imaju faličku funkciju. Privlače ih pripadnici oba spola i mogu privremeno razviti grudi ili druge sekundarne karakteristike oba ljudska spola.
Priče poput ovih sugeriraju da trebamo više riječi za rod, da bi razumjeli rodove za koje već imamo riječi. Kelley Eskridge, autorica And Salome Danced napominje da su svi naši identiteti više o onome što želimo postati, nego o ponašanju kao tab a ili slot b. Ona također koristi moćnu metaforu kada govori da je rod jedna velika linija, poput širokih žutih linija koje dijele trake na američkim cestama – linija koju nam nije dopušteno prijeći, bar ne bez velikog broja svjetlećih farova i trubljenja, koji nam daju upozorenje. Ono što nam djela znanstvene fantastike nude su alternativni scenariji, koji nam pokazuju da vožnja u samo dva traka nije jedina opcija.
Važan događaj za tretiranje roda u SF-u desio se kada su u februaru 1991. godine autorice znanstvene fantastike Pat Murphy i Karen Joy Fowler inicirale godišnju dodjelu nagrade James Tiptree Jr. Award, književne nagrade za djela znanstvene fantastike ili fantasya koja proširuju i istražuju razumijevanje roda. Nagrada se dodjeljuje na WisConu, svjetskoj vodećoj feminističkoj konvenciji znanstvene fantastike, a dobila je ima po James Tiptree Jr., koja je ustvari Alice Bradley Sheldon, američka spisateljica znanstvene fantastike, koja je koristila muški pseudonim do svoje smrti, 1977. godine kada je javnost saznala da je James Tiptree Jr. zapravo žena.
Za dalje čitanje preporučujemo slijedeće knjige: Annas J., Pamela. Novi svjetovi, nove riječi: androginija u feminističkoj znanstvenoj fantastici. Književna smotra. Znanstvena fantastika, broj 46, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1982; Attebery, Brian. Decoding gender in science fiction. Routledge, New York and London, 2002; Butler, E. Octavia. Lilith’s brood. Grand Central Publishing, New York and Boston, 1989; Donawerth, Jane. L, Utopian and science fiction by women: worlds of difference. Syracuse University Press, New York, 1994; Le Guin, K. Ursula. Leva ruka tame. Solaris, Novi Sad, 2003; Wolmark, Jenny. Aliens and others: Science fiction, feminism and postmodernism. University of Iowa Press, Iowa, 1994.
Piše: Jadranka Ćuzulan
