LGBT likovi u serijama: Viktorijanski queer, skrivene lezbijske veze i autani šef policije

Piše: Irma Artanis

Emina Žuna je prošle sedmice pisala o njene četiri najdraže mainstream serije sa LGBT likovima, na koje sam i sama navučena, te sam odlučila da sama proširim listu sa serijama koje su s produkcijom krenule u posljednjih nekoliko godina, a već dobile na popularnosti, kako na TV-u, tako i na društvenim mrežama. Tri serije koje sam izdvojila spadaju u tri različita televizijska žanra, a imaju LGBT osobe kao neke od glavnih likova u svojoj priči. Ove serije su još uvijek u ranim fazama svoje popularnosti, ali su već pokupile mnogobrojne nagrade zbog duhovitosti, inovativnosti ali i dobrog storytellinga.

Jane the Virgin (2014 – )

Kada je trailer za ovu seriju izašao prvi put nekada početkom 2014. godine, priznajem da sam bila skeptična. Glavna priča prati djevicu Jane, djevojku koja u svojim ranim 20-im godinama ostaje trudna umjetnom oplodnjom sasvim slučajno – i nipošto svojom krivicom. Jane je dio porodice koja je porijeklom iz Latinske Amerike, i gotovo sva dešavanja u seriji sadrže standardne, otrcane klišeje telenovela koje smo gledali još kao djeca, ali sa određenom dozom parodiranja i šaljivog načina prikazivanja nečega što smo već stotinama puta vidjeli u meksičkim, argentinskim ili kolumbijskim sapunicama. Sa visokim ocjenama na svim sajtovima (ocjene idu i do 100% na Rotten Tomatoes), Jane the Virgin sadrži određenu dozu humora, ljudske drame, i sveopćeg haosa i komplikovanih radnji dostojnih jedne Esmeralde iz 90-ih. Gina Rodriguez, koja glumi Jane, dobila je mnoštvo nagrada, uključujući i prestižni Zlatni globus. Ipak, Jane the Virgin nije inovativna samo zbog svog jedinstvenog načina pričanja; jedan od glavnih likova ove serije je lezbejka Rose Solano (koju glumi fantastična Bridget Regan, popularna i po nekoliko ostalih gej uloga, iako joj je ovo najveća dosad), supruga vlasnika hotela u kojem Jane radi, a za kojeg se udala iz razloga koje neću pomenuti ovdje, jer su bitni za rasplet prve sezone serije. Međutim, drugačija strana Rose se pokazuje u njenoj ljubavi prema Luisi Alver (Yara Martinez), ginekologinji koja je zapravo kriva za Janeinu trudnoću, a koja je i sestra čovjeka čiju je spermu iskoristila za oplodnju – kao što rekoh, priča dostojna jedne Esmeralde. Razlog zbog kojeg sam navela ovu seriju kao jednu od svojih najdražih je način na koji je tajna veza između Rose i Luise prikazana. Čak i kada se dokaže da je njihova veza više nego disfunkcionalna, i to iz razloga na koje ne biste nikad ni pomislili, predstavljena je sa mnogo humora, dubine, strasti, ali i neke doze tragičnosti, što se mene posebno dojmilo, a što nismo u prilici vidjeti u mnogo popularnih mainstream serija današnjice. Čak iako niste niti ste ikada bili ljubitelji/ce telenovela, dajte Jane šansu, možda vas i ugodno iznenadi.

Brooklyn Nine-Nine (2013 – )

U današnjem televizijskom svijetu punog humorističnih serija i sitcoma, uvijek mi je teško naći seriju kojoj se od srca nasmijem, i izuzetno sam izbirljiva na ovom polju, pogotovo kada se kombinuje policijska serija sa humorom (ili pokušajem istog). Brooklyn Nine-Nine je jedna od rijetkih humorističnih serija koja me nasmije gotovo u istoj količini kao i prosječna epizoda Friendsa, sa izvanrednim likovima i glumačkom postavom, na čelu koje su Andy Samberg i Melissa Fumero. Radnja serije se odvija u jednoj od divizija njujorške policije i na duhovit način prikazuje svakodnevnicu detektiva koji rješavaju slučajeve, ali koji se konstantno bore i sa svojim privatnim problemima. Na čelu ove divizije je Ray Holt, afroamerički kapetan, koji je ujedno i outani i oženjeni gej muškarac u svojim pedesetim godinama. Na početku serije Ray Holt se čini kao stoičan, strogi vođa koji se nikada ne smije, međutim, on predstavlja jednog od najduhovitijih likova u diviziji. Ipak, on ne služi samo kao comic relief u cijeloj radnji, i kako serija odmiče, publika saznaje mnogo više o njegovoj prošlosti i poteškoćama kroz koje je morao proći ne samo kao Afroamerikanac, nego kao i outani gej policajac u kasnim osamdesetima. Andre Braugher je bio nominovan za Emmy zahvaljujući ovoj ulozi i oduševljava publiku širom svijeta već treću godinu, koliko Brooklyn Nine-Nine traje.

Penny Dreadful (2014 – )

Treća serija o kojoj danas pišem nešto je mračnijeg tona od prethodne dvije, ali je ujedno i moja najdraža sa ove liste. Kao ljubiteljicu književnosti, najviše me privukao koncept ove serije, u kojoj su likovi uzeti iz nekih od najpoznatijih književnih klasika i stavljeni na ekran kako bi se ispričale njihove zasebne priče, u okviru viktorijanskog Londona s kraja 19. stoljeća. Ispod površine mračnih londonskih ulica i iza zatvorenih vrata uglednih kućanstava, Penny Dreadful krije mnoštvo likova iz novela koje smo pročitali barem jednom u životu, uključujući Doriana Graya od Oscara Wildea, Minu Harker i Abrahama Van Helsinga iz Bram Stokerove Dracule, Viktora Frankensteina iz Mary Shelleyine priče o Frankensteinovom čudovištu, i mnogih drugih. Ispod maske uglednih balova i tajnih čajanki, krije se jedan nadnaravni svijet u kojem postoje vampiri, vukodlaci, vještice, demoni i ostala nadnaravna bića, a protiv kojih se glavni likovi bore. Ono što je bitno pomenuti da je u ovoj seriji, čije ocjene dosežu i do 100% na Rotten Tomatoes i 8.2 na IMDB-u, fokus na čovječanstvu i interpersonalnim vezama, a viktorijansko doba nam prikazuje u sasvim novom svjetlu. Autori serije daju svakom od likova trodimenzionalnost koja nije prisutna u mnogim narativima koje svakodnevno vidimo na TV-u, pogotovu onim smještenim u 19. stoljeću. Penny Dreadful se tako fokusira i na različite seksualnosti, koje prikazuje na potpuno prirodan način, sa podjednakom dozom emotivnosti i dubine. Kao primjer, jedan od biseksualnih likova je Dorian Gray, koji je prikazan kao bogati mladić koji ima interes i za muškarce i za žene, a u drugoj sezoni se zaljubljuje u trans ženu pod imenom Angelique. Njen lik, iako ima tragičan kraj, prikazan je sa dobrim i lošim stranama kroz koje ona prolazi kao transrodna osoba u to vrijeme, a koje su relevantne i danas. Njena borba protiv patrijarhalnog i konzervativnog društva dobila je veoma pozitivan feedback, kako među kritičarima, tako i na društvenim mrežama.

LGBT likovi su sve češća pojava na malim ekranima, i to ne samo kao stereotipi ubačeni zbog humora ili zato što je cool imati LGBT lika u serijama danas. To su, naprotiv, višedimenzionalne osobe sa svojim komplikovanim pričama, zamršenim životima, dobrim i lošim stranama, i kojima njihova seksualnost nije primarna osobina na koju se autori serija fokusiraju danas. Kao što Cosima iz Orphan Blacka, o kojoj je pisano prošle sedmice, kaže: ‘Moja seksualnost nije najinterestantnija stvar o meni.’ To je pravilo po kojem bi se mnogi autori/ce morali voditi, i na svu sreću, njihov broj raste sa svakom novom sezonom.