Sjećam se da mi je jednom davno jedan član zajednice rekao: “Srce, mi se sa sestrama (gej osobama) susrećemo od 1970-ih”.
Kosovo je bilo dijelom Jugoslavije. Ali se često Kosovari nisu smatrali dijelom jugoslovenskog “bratstva”. Kosovski Albanci/ke imali su različitu kulturu i govorili su neslavenskim jezikom, međutim, gej osobe na Kosovu su, uprkos svim razlikama, uspijevale da nađu načine da se susreću.
Zakon je na Kosovu kažnjavao istospolne odnose, kao i u ostalim dijelovima Jugoslavije. Međutim, prema izjavama gej osoba sa Kosova, zajednica nije prestala da se susreće. Gotovo možemo steći utisak da ljudi nisu marili za postojeći pravni okvir.
Ljudi na Kosovu su smatrali da je grijeh te da nije normalno biti u istospolnoj vezi, a kada se tome dodaju tadašnje odlike patrijarhalnog društva, kao i ograničen pristup informacijama, većina gejeva na Kosovu je ulazilo u brak sa suprotnim spolom. Smatralo se nemuževnim biti neoženjen.
Kada je osnovan prvi univerzitet u Prištini, u Socijalističkoj autonomnoj pokrajini Kosovo, studenti su po prvi put studirali na svom jeziku (albanskom). Međutim, većina literature je zadržana iz ostalih dijelova Jugoslavije, a homoseksualnost se tretirala kao mentalna bolest na medicinskom fakultetu. Čak i danas postoje profesori koji koriste literaturu u kojoj je homoseksualnost definirana kao bolest.
Ranih 1990-ih godina, redakcija jednog od najpoznatijih časopisa (Koha Ditore) dobila je neobičan email u kojem se spominje vjenčanje dvije žene. Svi su bili šokirani. Vjenčanje je održano u Novom Sadu, u Vojvodini, a kako je stajalo u emailu, vjenčale su se Igballe R, Albanka sa Kosova i Rachel iz Engleske. Na homoseksualce se gledalo sa odvratnošću. Međutim, 1990-ih godina, Kosovo je postalo prva teritorija u bivšoj Jugoslaviji na kojoj je održano lezbejsko vjenčanje.
Kosovo je 1997–1998. preživjelo rat. Nije to bilo ni mjesto ni vrijeme da se priča i misli o gejevima. Nakon rata, gej zajednica je pogubila kontakte. Bilo je potrebno da prođe neko vrijeme prije ponovnih susreta na kafama ili piću.
Ranih 2000-ih godina, kosovsko društvo je polako počelo prihvatati različitost i otvorenije pristupati osnovnim vrijednostima, a socijalne grupe su naglašavale da izolacija u patrijarhalnom i klanskom srodstvu, odnosno puko ograničavanje u lokalni kontekst, ne doprinose dobrobiti svih zajednica na jednak način te je došlo vrijeme da i članovi lezbejske, gej, biseksualne i transrodne zajednice postanu vidljiviji. Bio je to period u kojem su svi govorili o manjinama na Kosovu, ali o etničkim manjinama. Tokom vremena UN administracije na Kosovu, svaki put kada bi se spomenuo pojam ‘manjina’ utisak je bio da se radi o srpskoj manjini na Kosovu. Zanemarivane su sve ostale manjine, naročito seksualne, kulturalne i društvene.
Kosovo je 2004. godine bilo prvo mjesto na Balkanu u kojem je usvojen Zakon o zabrani diskriminacije u kojem se, između ostalog, navodi seksualna orijentacija te priznaje postojanje gej i biseksualnih osoba na Kosovu.
Centar za socijalnu emancipaciju (QESh) osnovan je u aprilu 2005. godine sa osnovnim ciljem da promovira i štiti prava LGBT zajednice na Kosovu. Međutim, zbog rizika s kojima se zajednica suočavala, QESh je formalno registriran kao nevladina organizacija tek 2008. godine.
Prvi prijavljeni slučaj napada na gej osobu desio se u predgrađu Prištine 2006. godine. Dva gej muškarca su brutalno pretučena i zlostavljana. Kada su žrtve prijavile slučaj policiji, policajci su se prema njima odnosili neprofesionalno i uvredljivo. Tačnije rečeno, policija ih je tretirala kao osumnjičene, a ne kao žrtve napada i tuče. Na primjer, prva reakcija policajca je bila “homoseksualni čin je nezakonit na Kosovu”, što nije bilo tačno prema Zakonu o zabrani diskriminacije u Kosovu 2004/32, koji je usvojen na Skupštini Kosova. Nadalje, glasnogovornik policije je u intervjuu za novine rekao: “Seksualni odnos između dvije osobe istog spola zabranjen je u skladu sa Krivičnim zakonom Kosova koji se na Kosovu primjenjuje. Taj čin je nezakonit, a pripadnici policije imaju obavezu da privredu osobe istog spola, ako ih zateknu u seksualnom odnosu.” te je dodao: “dok Skupština Kosova ne izmijeni zakon, policija mora djelovati u skladu sa važećim zakonom.”
QESh je reagirao dopisom koji je dostavljen načelniku policije i u kojem se zahtijevalo da se provede istraga u ovom slučaju te da se poduzmu odgovarajuće disciplinske radnje protiv policajaca koji su tada bili na dužnosti. Reagiranje je objavljeno u medijima, a informacija o ovom slučaju je dostavljena i drugim institucijama. Rezultat je bio da se pokrenula edukacija policije Kosova o prijavama i slučajevima koji se odnose na LGBT osobe.
Važno je napomenuti da je ovo prvi slučaj pozivanja na Zakon o zabrani diskriminacije na Kosovu. Slučaj je čak dospio na sud, ali su na kraju žrtve povukle tužbu tako da nije došlo do presude.
QESh je učestvovao u procesu promjene stava da je homoseksualnost mentalna bolest. Dugo je trajala debata između QESh-a i poznatog kosovskog psihijatra dr. Ferida Aganija, koji je podučavao i pisao po novinama da je homoseksualnost mentalni poremećaj. Organizirano je javno predavanje na Univerzitetu u Prištini, na Katedri za psihologiju, gdje su LGBT aktivisti pred 223 studenta i studentice osporavali profesorovo mišljenje. Nakon te debate, Ferid Agani više ne predaje abnormalnu psihologiju na Katedri.
Kako je QESh jedina organizacija koja radi za zajednicu i sa njom, QESh se morao angažirati u različitim aktivnostima za LGBT zajednicu, uključujući i stvaranje sigurnog prostora u kojem se pripadnice i pripadnici zajednice mogu sastajati. QESh je organizirao prvu LGBT žurku na Kosovu. Održana je u jednom pabu u Prištini za više od 250 LGBT osoba.
Kosovo je proglasilo nezavisnost 17. februara 2008. godine. Tokom 2007. i 2008. godine radilo se na Ustavu Kosova. QESh se angažirao u ovom procesu lobiranjem i zagovaranjem tokom ove dvije godine da bi se osiguralo da Ustav Kosova zaštiti LGBT zajednicu. Ustav Kosova je ratificiran 9. aprila 2008. godine i sadrži veoma važan član 24. naslovljen Jednakost pred zakonom:
Član 24. Jednakost pred zakonom
- 1. Sve osobe su jednake pred zakonom. Svaka osoba ima pravo na jednaku pravnu zaštitu bez diskriminacije.
- 2. Niko ne smije vršiti diskriminaciju na osnovu rase, boje kože, roda, jezika, religije, političke ili druge pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze sa bilo kojom zajednicom, imovine, ekonomskih i socijalnih uslova, seksualne orijentacije, rođenja, invaliditeta ili drugog ličnog statusa.
Pokrenuta je velika rasprava nakon ratifikacije Ustava zbog kojeg se zajednica počela osjećati nelagodno, a strah od coming outa ih je tjerao na sve veće skrivanje.
Tokom 2010. i 2011. nije bilo puno aktivnosti. U septembru 2011. godine, QESh je odlučio da se više koncentrira na povećanje svijesti o LGBT zajednici putem medijskih kampanja, predavanja na univerzitetima, obučavanja omladinskih organizacija o različitostima i nediskriminaciji. Kako prema institucionalnoj dokumentaciji o kršenju ljudskih prava na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta nema puno zabilježenih slučajeva diskriminacije, te stoga nema ni predmeta na sudu, šira javnost smatra da nema diskriminacije i čak i negira naše postojanje jer nismo dovoljno vidljivi.
Centar za socijalnu emancipaciju (QESh) je, uz podršku Švedske ambasade i u saradnju sa Transpondom (švedska konsultantska agencija za organiziranje izložbi/događaja) 17. maja, na dan obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije (IDAHO), organizirao LGBT izložbu pod nazivom Article One. Ova izložba, postavka Unstraight muzeja iz Švedske, organizirana je i u drugim balkanskim gradovima, poput Beograda, a uskoro će biti postavljena i u Albaniji. Izložba je otvorena 17. maja u 20:00 sati u alternativnoj galeriji Tetris i trajala je dvije sedmice, do 30. maja.
Izložba je postigla veliki uspjeh sa 150 osoba na otvaranju i 300 posjetiteljki i posjetilaca tokom dvije sedmice.
Na dan zatvaranja izložbe, 30. maja, QESh je organizirao prvi okrugli sto na temu LGBT pitanja na Kosovu. Predstavnica Finske ambasade (Anne Meskanen) i predstavnik Norveške ambasade (Jan Hansen), kao i predstavnici institucije Ombudsperson (Sami Kurteshi) i Ureda za dobro upravljanje (Habit Hajredini) održali su govore o LGBT pitanjima na Kosovu. Predstavnica LGBT zajednice i aktivistkinja za ljudska prava Myrvete Bajrami, također je učestvovala na ovom okruglom stolu i predstavila izazove i probleme s kojima se zajednica susreće u svom radu na postizanju jednakih prava. Članovi i članice civilnog društva i NVO-a su učestvovali/e u diskusiji predstavljajući svoja stajališta o temi.
QESh će nastaviti sa svojim aktivnostima kojima prati ispravnu provedbu Ustava Republike Kosovo u dijelu u kojem se brani diskriminiranje ljudi različite seksualne orijentacije i sa lobiranjem protiv diskriminacije zasnovane na rodnom identitetu. Unutar ovog okvira, QESh planira u budućnosti raditi na postojećem zakonu na Kosovu i posljedicama koje iz njega proističu.
Pišu: Myrvete Bajrami i Vlora Krasniqi
Tekst preuzet iz publikacije Čitanka LGBT prava, drugo dopunjeno izdanje, Sarajevski otvoreni centar, 2012.
