Tekst prenosimo sa N1.
“Ja sam se prvi put outovao da se ne osjećam kao žena kada sam imao šesnaest godina”, tako započinje svoju ispovijest Liam Isić, prva transrodna osoba u Bosni i Hercegovine koja je promijenila ime.
“Tad sam se obratio mami i mi smo onda otišli kod jedne psihologinje na poliklinici u Bihaću. I to je bila osoba koja se prvi put susrela sa jednom transrodnom osobom i gdje ona pričala neke stvari – mislim, vidi se da nije bila upućena u tu temu i ona je bukvalno rekla – “Ja ne znam kako da ja tebi pomognem” i dala mi uputnicu za psihijatra.”
Ponuđeni antidepresivi nisu bili rješenje za sada dvadesetjednogodišnjeg Bišćanina. Prihvatanje rodnog identiteta žene, u tijelu muškarca, jeste. No, tek nekoliko godina kasnije, kada je boravio u Americi.
“Nazvao sam mamu. Rekao sam joj da moramo pričati nešto bitno. Počeo sam plakati i rekao da moram pričati o nečemu što sam pričao par godina. Bio sam oduševljen reakcijom koju je ona imala. Rekla je samo: “Je li to tvoja finalna odluka?”
Zahvaljujući odlučnosti i podršci najuže porodice, Liam je ime promijenio prije nekoliko mjeseci. Nakon administrativnih, u planu su i fizičke promjene. Uskoro putuje za Zagreb na procjenu transrodnosti. Potom će započeti sa uzimanjem hormonalne terapije, a onda je na redu i operacija, no samo gornja.
Sad za sad, ja hoću hormonalnu terapiju, i počinjem za par mjeseci sa procjenom transrodnosti u Zagrebu. Nakon toga, hoću da uradim tu gornju operaciju, to jeste otklanjanje grudi. Mislim, sad za sad želim samo to, ne želim donju operaciju iz mnogo razloga, ali vidjet ćemo. Ne želim da se ograničavam.
Bosanskohercegovački pravni sistem još neće prepoznati Liamov identitet u potpunosti. Bez obzira na korake koje će poduzeti, za administraciju će ostati žena.
“Ako imaš ženske genitalije, stajat će ti oznaka “ž” u ličnim dokumentima. Bez obzira na hormonalnu terapiju i gornju operaciju, meni će ostati ta oznaka spola – ženska.”
No, Liam kaža da je još od djetinjstva osjećao ko je. Premda mu je to u periodu prije adolescencije bilo teško verbalizirati, bilo je jasno:
“Osjećao sam to, samo je problem kad si dijete, ne znaš objasniti riječima. Ali, uvijek ti nešto stvara pritisak. Vidiš da nešto nije ok kad ti mama kupi haljinicu a ti je ne želiš. U jednom trenutku sam zaplakao na sred shopping centra i ona me od tada više nije tjerala...”
Pred njim su, bez dvojbe, još mnoge bitke. Zato ni odabir imena nije bio slučajan. Odlučio se zvati Liam, što kako kaže, na perzijskom znači “odlučni borac.” Još je transrodnih osoba u BiH. Sebe ne vide u zadatom rodnom identitetu, ali su nevidljivi.
Coming out je poseban izazov kada su žene “zarobljene” u muškom tijelu. Tada ih i društvo prihvata teže, pojašnjava Liam.
Nerijetko mu pišu tražeći pomoć ili savjet. A on, inače student međunarodnog prava, nada se da će diplomu iz oblasti rodnih studija u ruke uzeti kada operacija bude iza njega – kada bude izgledao onako kako mašta i kako se oduvijek osjećao – kao muškarac.
Video priču možete pogledati ovdje.
