PIŠE: Ena Šehić
U društvu u kojem trans osobe i dalje žive pod stalnim pritiskom nevidljivosti, nasilja i sistemske diskriminacije, osnivanje i postojanje neformalnog kolektiva Merlinkina Djeca u Sarajevu predstavlja čin hrabrosti i njege. Ovaj kolektiv, koji okuplja trans osobe i saveznike/ce, nastao je kao odgovor na duboku prazninu – nedostatak sigurnih prostora za trans ljude u Bosni i Hercegovini.
Kako sami ističu, prvi poticaj za organizovanje došao je kroz saradnju sa Sarajevskim otvorenim centrom, ali je ubrzo prerastao u samostalnu, grassroots inicijativu. Od prvih druženja uz video igre, kolektiv se razvijao u zajednicu koja ne samo da gradi sigurne prostore za trans osobe, već pruža i vrlo konkretnu materijalnu podršku – od prikupljanja sredstava za tranziciju do distribucije bindera i trans traka.
Njihov naziv nosi jasnu poruku: Merlinkina Djeca prizivaju u sjećanje Vjerana Mladinovića Merlinku, kultnu figuru jugoslavenske queer historije, čiji život i nasilna smrt simbolizuju i ranjivost i snagu trans osoba u ovom regionu. Time kolektiv svjesno utemeljuje svoj rad u kontinuitetu trans historije Balkana, odbijajući zaborav i brisanje.
Sigurni prostori u nesigurnom društvu
Kolektiv jasno prepoznaje da trans osobe nailaze na transfobiju i unutar queer prostora, što dodatno pojačava izolaciju. Njihova okupljanja stoga imaju dvostruku funkciju: stvaraju zajedništvo i podršku, ali i liječe traume koje proizlaze iz društvene marginalizacije. Kako kažu:
„Najvažniji su nam momenti kada nam nova trans osoba dođe na događaj. To je poseban trenutak – vidjeti kako se uvezuju, osnažuju i postaju sve više autentični. Želimo poslati poruku da nisu sami.“
Ovakva praksa snažno podsjeća na koncept koji razvija Sara Ahmed u knjizi Living a Feminist Life – ideju da zajednice stvaraju „podove“ na kojima se stoji kada institucije izostaju. Kada država, pravni sistem i većina društva ne nude zaštitu, trans kolektivi preuzimaju funkciju institucija – postaju mjesta pravde, njege i otpora.
Trans život u BiH: između nevidljivosti i otpora
Merlinkina Djeca ne romantiziraju svoju poziciju. Naprotiv, otvoreno govore o brutalnim realnostima:
- promjena oznake spola u dokumentima moguća je samo nakon potpune medicinske tranzicije,
- u Republici Srpskoj iz zakona je izbačen pojam roda,
- transfobija je prisutna u svakodnevnom životu – od škole, preko porodice, do radnih mjesta.
Posebno naglašavaju težak položaj marginalizovanih trans osoba – siromašnih, rasiziranih, onih koje žive u ruralnim sredinama. To jasno pokazuje kako trans iskustvo u BiH nije homogeno: postoje slojevi marginalizacije koji trans osobama nameću dodatne barijere.
U tom smislu, kolektiv koristi strategiju selektivne nevidljivosti. Njihovi događaji su zatvorenog, anonimnog tipa, što smanjuje izloženost nasilju, ali i otežava širenje mreže podrške van urbanih centara. Ipak, kako naglašavaju, njihova borba ostaje usmjerena ka stvaranju uslova u kojima će javna vidljivost biti moguća bez rizika po život.
Njega kao politička praksa
Jedan od najsnažnijih aspekata njihovog rada jeste insistiranje na brizi o sebi i drugima.
„Odmor je otpor. Briga o sebi i drugima je mini revolucija. Želimo izgraditi prostor u kojem niko neće biti diskriminisan zbog onoga što jeste.“
Ova filozofija jasno se nadovezuje na koncept radikalne njege (radical care), koji teoretičarke poput bell hooks i Audre Lorde opisuju kao nužnu strategiju preživljavanja marginalizovanih zajednica. Lorde je pisala: „Briga o sebi nije samopovlađivanje, već čin političkog ratovanja.“ Upravo u toj tradiciji, Merlinkina Djeca grade kolektiv u kojem su međusobna podrška, razumijevanje kapaciteta i zajedništvo jednako važni kao i politička borba.
Umjetnost kao otpor
Kreativnost je sastavni dio djelovanja kolektiva. Članovi i članice se bave digitalnim dizajnom, organizuju radionice i kreiraju umjetničke predmete koji spajaju humor, ironiju i moć. Stickeri, grafiti i radionice šivenja postaju sredstva političkog izraza i poveznica s lokalnim queer humorom i šalama.
Jedan član kolektiva opisuje nastanak popularnog dizajna „blahadžije i blahadžinice“, plišanog IKEA ajkula (Blåhaj) reinterpretiranog kroz lokalne reference:
„Cilj je bio povezati lokalni kvir aktivizam i interne šale, a ne samo međunarodne memeove i slogane.“
Noa Prljača, koja je osmislila sticker „evil eye u bojama trans zastave“ i slogan „trandže imaju kandže“, objašnjava:
„Htjela sam da uzmemo uvredljiv naziv i pretvorimo ga u nešto luckasto i osnažujuće.“
Ovi primjeri pokazuju kako umjetnost unutar kolektiva nije tek estetika, već metoda preuzimanja kontrole nad jezikom i simbolima, njihovo pretvaranje iz oružja opresije u sredstva otpora i osnaživanja.
Gradnja trans historije
Možda najdublja dimenzija rada Merlinkine Djece jeste njihova svjesna pozicija unutar historije.
„Naša historija je većinski zaboravljena i izbrisana, ali nikad neće biti uništena dok god mi postojimo.“
Ova rečenica odražava ono što teorija queer arhiva opisuje kao „aktivno pamćenje“ – proces u kojem zajednice same bilježe i čuvaju svoje tragove, često u odsustvu formalnih institucija koje ih priznaju. Odluka da se nazovu po Merlinki dodatno naglašava važnost kontinuiteta: današnji kolektiv u Sarajevu vidi se kao nastavak borbi koje su trans osobe vodile na prostorima bivše Jugoslavije.
Budućnost: vidljivost, ravnopravnost i sigurnost
Na pitanje gdje se vide za pet godina, Merlinkina Djeca daju viziju društva u kojem je samoopredjeljenje temelj pravnog priznanja roda, u kojem su tranzicije pokrivene osiguranjem, u kojem trans osobe ne žive pod prijetnjom diskriminacije. Ta vizija je i radikalna i osnovna – traže tek ono što cisrodni građani/e imaju po defaultu: pravo na život dostojan čovjeka.
Na kraju, njihova poruka trans osobama u BiH glasi:
„Niste sami. Postoji zajednica koja vas prihvata onakvima kakvi ste, voljeni ste i želimo da volite sami sebe.“
A saveznicima poručuju da prostor ne smije biti oduzet trans osobama, već da ih je potrebno pratiti, slušati i podržavati u prvoj liniji njihove borbe.
Zašto su važni kolektivi poput Merlinkine Djece?
Merlinkina Djeca nisu izolovan slučaj. Trans kolektivi širom svijeta – od „House of Tulip“ u New Orleansu, preko mreže „TransHousing“ u Berlinu, do neformalnih grupa u Beogradu i Zagrebu – funkcionišu kao mikrosistemi zaštite i nade u kontekstu gdje institucije zakažu.
Njihova važnost je trostruka:
- Stvaraju prostore preživljavanja – sigurne, solidarne mreže u društvu koje je neprijateljski nastrojeno.
- Grade alternativne ekonomije – kroz fundraising, razmjenu resursa i međusobnu pomoć.
- Povezuju umjetnost i politiku – stvarajući kulturne tragove koji se ne mogu izbrisati.
U tom smislu, Merlinkina Djeca nisu samo kolektiv, oni su živi arhiv trans postojanja u BiH. Njihovo djelovanje dokazuje da i u uslovima nevidljivosti i nasilja, trans životi pronalaze načine da budu vidljivi, da ostave trag i da grade budućnost.
