Piše: Aida K.
Učenje o pravima, identitetima i potrebama LGBTIQ osoba nije obuhvaćeno formalnim obrazovanjem u Bosni i Hercegovini. Jedini izvor znanja i informacija za one koji žele da znaju više o ovoj temi su edukacije, seminari i treninzi koje obično organizuju nevladine organizacije, aktivisti_kinje koji_e se bore protiv zidova tišine u kojima patrijarhalno bh. društvo želi sakriti sve ono što se kosi sa njihovim ličnim uvjerenjima. Iako u BiH postoje zakoni koji garantuju poštivanje ljudskih prava, život bez diskriminacije po bilo kom osnovu, pravo na zdravstvenu zašitu, adekvatnu pomoć u ostvarenju i očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja, LGBTIQ osobe vrlo često trpe posljedice nedovoljne obrazovanosti stručnjaka_inja iz ovih oblasti.
Učesnici_e treninga namijenjenog za psihologe_inje i psihijatre_ice, održanog u decembru 2018. godine u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra, izabrali su da iskoriste priliku koja im se ukazala i nadograde svoje znanje o, do tada, nepoznatom ili manje poznatom. Trening je nosio naziv „Medicinski aspekti prilagodbe spola: O adekvatnom, trans specifičnom i inkluzivnom pružanju usluga i podrške trans osobama u procesu tranzicije“. Kako nam je rekla Delila Hasanbegović iz SOC-a, „cilj ovog tipa edukacije je da se, kroz stručno-iskustvena predavanja medicinskih stručnjaka_inja iz ovih specijalnosti i trans aktivista_ica iz država gdje su ove usluge dostupne, kao i kroz diskusije sa bh. medicinskim stručnjacima_kinjama, podrže dalji napori ka omogućavanju adekvatnih usluga medicinske prilagodbe spola u BiH. Namjera nam je da učinimo korak ka podizanju svijesti o trans identitetima, problemima, potrebama i pravima trans osoba u zdravstvenom sistemu BiH, sa aspekata različitih grana medicine uključenih u proces tranzicije. Želimo razgovarati i nuditi znanja o načinima za uklanjanje stigme, ka poboljšanju kvalitete života i unapređenju pristupa zdravstvenoj zaštiti“.
Dr. Nera Zivlak i dr. Anita Mitrović, bile su jedne od učesnica na ovom treningu. Na pitanje o razlozima zbog kojih su se odlučile da učestvuju, kažu da kao profesionalci imaju obavezu da stalno stiču nova i nadopunjavaju stara znanja. „To nas je motivisalo da prisustvujemo treningu “Medicinski aspekti prilagodbe pola”. Tu smo imali mogućnost da saznamo o novinama u procesu prilagodbe pola, ali i da upoznamo profesionalnce koji su angažovani u ovom domenu.“ Dodaju da ih je najviše dojmila živa biblioteka i hrabrost osoba koje su uključene u proces tranzicije da sa njima podjele svoje iskustvo.
Kako navode dr. Zivlak i dr. Mitrović, o ovoj temi se nedovoljno zna, ali i nedovoljno govori, kako na nivou profesionalaca, ali i na nivou infomisanja opšte populacije. Upravo zbog toga, treninzi i edukacije kao što je ova, vrlo često, su jedino mjesto na kojem psiholozi_ginje, psihijatri_ce, ali i drugi medicinski stručnjaci_kinje, mogu upotpuniti svoje znanje o LGBTI identitetima i potrebama. Kako ističe Delila, interes za ovakve treninge je uvijek bio značajan, posebno u procesu medicinske prilagodbe spola, za koju još uvijek u Bosni i Hercegovini nemamo obučene i kvalificirane timove.
Važnost ovakvih treninga je, prema mišljenju dr. Zivlak i dr. Mitrović, velika, posebno ako se uzme u obzir da je ovo tema koja je u našoj zemlji tek inicirana. „Mišljenja smo da nam iskustva i znanja drugih profesionalaca mogu pomoći u našem nastojanju da afirmišemo rad na ovom polju i u našem regionu“, dodaju.
„Svjesnost o mentalnom zdravlju kod nas još uvijek na niskom nivou, i ljudi su u strahu od stigme ako se obrate za profesionalnu pomoć. Osobe u procesu tranzicije pola imaju duplu dilemu. S jedne strane, to su emocionalni zahtjevi u razumijevanju vlastitog tijela i pola, a s druge strane se suočavanju sa stigmom i diskriminacijom. Mišljenja smo da je afirmativan i podržavajući stav profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja nužan“, kazale su dr. Zivlak i dr. Mitrović.
Kako je potvrdila Delila, ovo nije prvi put da SOC organizuje edukacije za psihologe_inje i psihijatre_ice. „U okviru prethodnih projekata smo educirali ovu ciljnu skupinu iz domaćih zdravstvenih ustanova i ustanova za socijalni rad, doduše, sa širim pristupom LGBTI identitetima i potrebama. Ovaj konkretno trening je bio fokusiran na transrodne osobe. Također, sa psiholozima_ginjama i psihoterapeutima_kinjama sarađujemo svakodnevno kroz naš servis psihološkog savjetovanja za LGBTI osobe i različita istraživanja o potrebama zajednice koja provodimo“, navodi Delila.
Vrlo često, ovakvi treninzi djeluju motivirajuće na učesnike_ice koji_e po završetku edukacije, odluče da nastave slijediti put usvajanja novih znanja iz ove oblasti. „Često vidim interes učesnika_ca za daljnjim izučavanjem ovih tema – kako studenata_ica koji_e u okviru svojih studija provode različita istraživanja o spolu i rodu te povezanim identitetima, tako i doktora_ica praktičara. To je pravi pokazatelj da li i koliko efekta imaju ovakve edukacije“, kazala je Delila.
„Naša želja je da radimo na stalnom unapređenju mentalnog zdravlja, a jasno je da proces medicinske prilagodbe pola podrazumjeva multidisciplinarni i timski pristup“, navode dr. Zivlak i dr. Mitrović. Upravo zbog toga su se odlučile odazvati pozivu za učešće na 32. Međunarodnoj konferenciji psihologa, koja će se održati u julu 2020. godine u Pragu. Kako je kazala Delila, u pitanju je poziv na Međunarodnu konferenciju psihologa/inja i psihijatara/ica koji je Sarajevskom otvorenom centru proslijedila klinička psihologinja Iva Žegura, iz Zagreba, koja često vodi ove treninge u BiH, jer ima bogato iskustvo rada sa LGBTI osobama. U sklopu konferencije Iva, zajedno sa kolegama/icama iz Češke, organizira simpozij o zaštiti mentalnog zdravlja LGBT osoba – Psychology in Central & Eastern Europe.
„Mogućnost da pokrenemo inicijativu u našoj zemlji podrazumjeva obavezu i da je prezentujemo u evropskoj i svjetskoj zajednici profesionalca“, mišljenja su dr. Zivlak i dr. Mitrović.
Neznanje, kao i znanje, je izbor o kojem odlučuje svako od nas u trenutku kada se nađe pred nepoznatim. Biramo da li to nepoznato označava kraj puta u našoj potrazi za znanjem, ili smijer u kojem trebamo ići kako bi znanje koje se krije u upoznavanju nepoznatog upotpunilo nas, i učinilo nas boljim u poslu kojim se bavimo.
Suočavanje sa nepoznatim za dr. Zivlak i dr. Mitrović nije značilo kraj njihovog puta u potrazi za znanjem. Baš kao što i nemogućnost da o ovoj temi saznaju više kroz svoje formalno obrazovanje, nije spriječilo mogućnost pronalaska drugih načina da dođu do znanja koje će im omogućiti da bolje i jasnije razumiju potrebe i probleme svih svojih pacijenata_kinja, bez obzira na seksualnu orijentaciju, spol ili rod.
