Najbolji novi LGBTIQ filmovi

Piše: Redakcija

U posljednje četiri godine u utrci za Oscara svake je godine bio najmanje jedan queer film: „Carol“ u 2016. godini, „Moonlight“ u 2017. godini, „Call me by Your Name“ i „Fantastična žena“ u 2018. godini, „The Favorite“ i „Bohemian Rhapsody“ u 2019. godini.

Ove godine niz možda bude prekinut, ali još uvijek ima razloga za slavlje kada se radi o queer tematici u kinematografiji. Sve više i više filmaša ne prihvaća samo queer likove i priče, već uče i kritičare o razlici između „reprezentacije“ i autentičnog i teksturiranog pripovijedanja. Štoviše, Hollywood počinje shvaćati da su LGBTIQ režiseri i režiserke najbolji primjer oživljavanja queer priča. Manji, nezavisni filmovi izazivaju interes na svjetskoj pozornici jer streaming stranice čine sadržaj dostupnijim.

Svaka godine donosi sve raznovrsnije i nadahnjujuće queer filmove, samo treba znati gdje pogledati. Evo najboljih LGBTIQ filmova 2019. godine.

Portret dame u plamenu (Portrait of a Lady on Fire)

Do sada ste vjerovatno čuli dovoljno o „Portretu dame u plamenu“ ili ga već gledali na ovogodišnjoj Merlinci u Sarajevu, ali ako niste, sada je pravo vrijeme. U filmu su samo četiri lika, sve žene: slikarka, njen nedostižni subjekt, njena majka i sluškinja. Radnja se odvija u gotovo praznoj kući na ostrvu u Bretaniji, dijelu Francuske koji je najviše sličan Engleskoj.

Britanski duh prožima se početkom filma, pogledi preko ramena između žena, ali Sciamma donosi francusku strast vatrenim zaključkom filma. Iako je romansa bez sumnje srce ovog filma, Sciamma takođe neprimjetno infiltrira film dokazima o ograničenim mogućnostima žena i beskrajno kreativnim načinima na koje su naučile da krše pravila. Isključen iz rodne zemlje koja tvrdoglavo odbija da oda počast svojim velikim filmskim producentkinjama, sam film plamti u prkosu dominaciji muškaraca.

Kraj stoljeća (End of the Century)

Malo je filmova snimilo u isto vrijeme prolaznu i dugotrajnu prirodu intimne povezanosti kao „Kraj stoljeća“. Film, elegantni tronožac koji se uglavnom vrti oko dvojice muškaraca čiji susret na balkonu u Barseloni ostavlja trajan utisak na njihovim srcima. Poput sjajne pjesme „Kraj stoljeća“, film daje glas naoko neopisivom osjećaju – onaj ko se ikad zaljubio prepoznat će ga iz duboke duše.

Napisao ga je i režirao argentinski režiser Lucio Castro u svom igranom debiju. “Kraj stoljeća” prirodni je potomak bujnih romansi poput “Vikend” i “Call Me By Your Name”, i zasigurno će ostati jedan od najzvučnijih gej filmova decenije.

I tada smo plesali (And Then We Danced)

U filmu švedskog režisera Levana Akina, mladić se miri sa svojom seksualnošću usred muškog svijeta tradicionalnog gruzijskog plesa. Uokvirujući nježnu priču o odrastanju oko vrlo tradicionalnog dijela gruzijske kulture, Akin je snimio svojstven politički film sa slavljeničkim duhom. S prepoznatljivim fizičkim karakteristikama, glavni glumac Levan Gelbakhiani bez napora se prebacuje između dječije nevinosti, eksplozivnog bijesa i mudrosti daleko ispred njegovih godina. Njegova gluma je srce i kičma filma.

Zbog osjetljive teme, Akin i njegov tim morali su koristiti gerilsku taktiku snimanja filma u ovoj konzervativnoj zemlji, pridajući filmu vrhunski kvalitet. Film je izazvao proteste u Tblisiju, gdje je i snimljen, što dokazuje da je stvaranje queer filma još uvijek politički čin.

Divlje noći s Emily (Wild Nights With Emily)

Kroz karijeru dramatičarke i nezavisne producentice, Madeleine Olnek bila je apsurdni glas koji podsjeća ljude na neugodnu malu činjenicu koju bi Hollywood radije zaboravio: i lezbejke mogu biti smiješne. Za svoj treći dugometražni film, nakon lezbejske romantične komedije iz 2011. “Codependent Lesbian Space Alien Seeks Same” i lezbejske komedije iz 2013. godine „The Foxy Merkins“, Olnek se svojim filmom o lezbejki i pjesnikinji Emily Dickinson podigla na novi nivo.

Komedija radikalno uništava mit o Emily Dickinson kao osamljenoj usidjelici koja se bojala objavljivanja. To ujedno osvjetljava i njenu skoro 40-godišnju romantičnu vezu sa njenom svastikom Susan (Susan Ziegler). Film je ojačan sjajnom glavnom predstavom Molly Shannon, koja je podržala svoju staru prijateljicu iz NYU u ovom skromnom mikrobudžetskom dragulju komedije. U moru ozbiljnih i često tragičnih queer filmova, “Divlje noći s Emily” su dašak lagane, opuštene komedije.

Besprijekorno izveden debi Darka Stantea pojačan je odličnim performansom njegovog mladog vođe Mateja Zemljića. Priča se usredsređuje na tinejdžera kojeg su roditelji smjestili u pritvor za mlade bez ikakvih sloboda. Uz drugog dječaka koji ga zavodi kratkom pažnjom i sitnim zločinom, i portretiranjem bijesa mladog muškarca, film može biti težak za gledanje. Ali tamo gde se drugi filmovi zaljuljaju u internalizovanu homofobiju, „Posljedice“ prikazuju gotovo brutalni prkos sramoti. Film je praćen živahnim scenama – vrtoglavicom od cigareta, kokaina, fizičkih okršaja i mladića bez majica – dok ne dođe do svog predvidljivo eksplozivnog vrhunca. Perspektiva filma možda jeste stroga, ali njena suština je prkosna.