LGBT teme u mitologiji uopšte odnose se na mitologije i vjerske priče koje opisuju romantičnu ljubav i seksualnost između pripadnika_ca istog spola ili opisuju božanske postupke koji dovode do promjene spola.
Mitologija se često koristila da objasni i validira društvene institucije određene kulture, kao i da educira članove_ice iste. Ova društvena uloga dodijeljena je pričama koje su opisivale istospolnu ljubav sa ciljem edukacije ljudi o pravilnom stavu prema istospolnoj seksualnoj aktivnosti i rodnim konstrukcijama. Mitovi vrlo često opisuju homoseksualnost, biseksualnost i transrodnost kao simbol svetog ili mističnog iskustva.
Istospolna ljubav i transrodnost nisu strani ni klasičnoj mitologiji. Upravo suprotno. Grčko-rimska mitologija opisuje mušku istospolnu ljubav u većini svojih mitova i vrši veliki uticaj na zapadnu LGBT literaturu. Grčki mitovi daju više od pedeset primjera mladih muškaraca koji su bili ljubavnici bogova poput Zeusa, Poseidona, Apolona, itd. Gotovo svi glavni olimpijski bogovi imali su mlade ljubavnike. Izuzetak je jedino Ares, bog rata. Dionizije se smatrao zaštitnikom interseksualnih osoba (napomena: danas je nekorektno koristiti izraz hermafroditi) i transvestita. Pojedini bogovi, poput Afrodite, smatrani su zaštitnicima homoseksualne ljubavi. Hermafrodit, sin Afrodite i Hermesa, bio je bog i zaštitnik biseksualnosti i ženstvenosti.
Zasigurno najpoznatiji starogrčki mit je onaj o Zeusu i Ganimedu. Upravo ovaj mit će postati modelom za društveni običaj pederastrije (paiderastria, grč. pais – dječak; erastes – ljubavnik), tj. društveno prihvatljive erotske veze između odraslog muškarca i dječaka u tinejdžerskim godinama.
Ganimed, sin kralja Troja, koji je Troji dao svoje ime, bio je najlepši mladić, među živima i zato je izabran da bude Zeusov peharnik. Priča se da je Zeus poželeo Ganimeda i za ljubavnika i da ga je, prerušen. u orla, ukrao sa trojanske ravnice. Posle ovoga Hermes je u ime Zeusa obdario Troja zlatnom lozom, Hefajstovim delom, i parom divljih konja u naknadu za gubitak Ganimeda, uveravajući ga u isto vreme da je Ganimed postao besmrtan, oslobođen bede koju donosi starost i da se smeši sa zlatnim peharom u ruci dok uslužuje bistrim nektarom nebeskg oca. Hera se žalila da je time naneta uvreda i njoj i njenoj kćeri Hebi, koja je do tada usluživala bogove vinom; međutim, uspelo joj je samo da naljuti Zeusa, koji je na to postavio Ganimedov lik među zvezde kao Vodoliju.
(Robert Grevs, Grčki mitovi,str. 63-65)
Stariji partner nazvan je erastes (ljubavnik). Njegova dužnost je da bude dječakov učitelj i zaštitnik, te da služi kao model hrabrosti, vrline i mudrosti svom voljenom (eromenos), čija privlačnost se nalazi u njegovoj mladosti, ljepoti i obećanju buduće moralne, intelektualne i fizičke izvrsnosti.
Više o svemu ovome možete pronaći u sljedećim knjigama: Luis Crompton, Homosexuality and Civilisation, Harvard University Press, 2003. Thompson Gale Encyclopedia of Religion, 2005. Robert Grevs, Grčki mitovi, Nolit, Beograd 1995. Bernard Sergent, Homosexuality in Greek Myth, Beacon Press, 1986, kao i na web stranici http://www.glbtq.com/literature/classical_myth.html
Piše: Amela Dedić
