U Rusiji je zabrinjavajuća situacija LGBT zajednice, ali ništa bolja nije ni na Balkanu
prijevod teksta sa portala http://www.parismatch.com
Jedan od velikih srpskih komercijalnih uspjeha 2012. godine je kontroverzni dugometražni film Parada, reditelja Srđana Dragojevića, koji govori o gej paru koji dolazi na ludu ideju: da organizuju gej paradu u Beogradu. Hrabar plan ako se sjetimo kako se završila prva parada ponosa 30. juna 2001: više od 1000 protivnika parade koji su nosili zastave Radikalne (nacionalističke) stranke i skandirali homofobične parole; 48 povrijeđenih, 40 civila i 8 policajaca. Ti incidenti su ostavili takav utisak da se godinama poslije nije organizovao nijedan sličan događaj. 2004. godine, nekoliko organizacija pokušalo je da organizuje drugu paradu, ali su bili primorani da je otkažu zbog prijetnji koje su im upućivane. Tako je bilo i 2009. godine.
Drugi pokušaj parade ponosa, 2010. godine, u Beogradu ponovo je završio u krvi: huligani i drugi ekstremni desničari su demolirali sjedište Demokratske (umjereno ljevičarske) stranke, a napali su i policiju i zgradu u kojoj se nalazi državna televizija. Bilo je prisutno samo 600 do 700 učesnika_ca parade, među kojima i diplomati i evropski zvaničnici, okruženi sa 6000 policajaca. Povrijeđeno je stotinjak osoba, većinom policajaca. Od tada, 2011. i 2012. vlasti su zabranile gej parade.
Alarmantna situacija
Ako se nekad i pominje pitanje LGBT zajednice kod komšija Rusa – naročito nakon nedavno izglasanog zakona protiv homoseksualne propagande i nakon homofobičnih zločina – rijetko se postavlja to pitanje vezano za zemlje Balkana gdje je, ponekad, situacija jednako alarmantna što se tiče prava na okupljanje. Tako da, u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu, nijedna gej parada nikada nije bila organizovana. Po mišljenju Stevana Milivojevića (LGBT Forum Progress, Crna Gora), uticaj Rusije nije zanemariv: Zakon o propagandi nas je sve iznenadio, i strahujemo da bi neke zemlje Balkana mogle da izaberu isti put, kao što je uradila Ukrajina. Crna Gora je na sreću izabrala put koji vodi ka Evropskoj Uniji. Prema njemu, taj izbor je od najvećeg znaćaja: Ukoliko zemlja želi da uđe u Uniju, mora biti na visini standarda vezanih za ljudska prava.
Suprotno tome, u Bosni i Hercegovini, aktivisti_kinje svaljuju krivicu prije svega na lokalno stanovništvo: NegativanstavpremaLGBTosobamauBosnii Hercegovini proizilazi iz različitih religijskih i socijalnih grupa u društvu. Katolici, pravoslavci i bošnjaci imaju jednu zajedničku stvar, to je homofobija, žali se Mariña Barreiro, rukovoditeljica programa u Sarajevskom otvorenom centru, i dodaje zajednica je još uvijek neodlučna vezano za svoj javni izlazak i traženje svojih prava jer strahuje od nasilja i diskriminacije. Ljudi i stvari se mijenjaju polako, izjavljuje sa svoje strane Bekim Asani, osnivač makedonskog udruženja LGBT United, ali mi ne odustajemo jer ta prava trebamo imati po rođenju – to su ljudska prava.
Kod albanskih komšija, homoseksualnost je dekriminalizirana tek od 1995. godine, ali su sve diskriminacije koje se tiču seksualne orijentacije kažnjive po zakonu izglasanom prošle godine. 17. maja 2012. godine, Albanija je učinila veliki korak naprijed sa organizacijom festivala Festival različitosti u Tirani, koji se poklopio sa Svjetskim danom borbe protiv homofobije. Svi aktivisti_kinje se boje uticaja Rusije – a naročito LGBT aktivisti_kinje. Iako Rusija ne može direktno da utiče na albanske političare_ke, ona svakako predstavlja loš primjer za prava LGBT osoba u svijetu, objašnjava Enida Bogdani, iz udruženja PINK Embassy, koja nije spremna da odustane.
Nada postoji
Dobar primjer u regiji je Hrvatska. Od prije dvije godine javna slika se mijenja, objašnjava Matea Popov, članica organizacije Zagreb Pride. Mentaliteti se mijenjaju iz godine u godinu. 2010. godine dosta osoba nije razumjelo cilj parade. Ali naredne godine, nasilja koja su se desila su pokazala ljudima zašto je bilo potrebno da paradiram – to je bio politički nenasilni protest za ljudska prava. Ona očekuje između 5000 i 6000 ljudi na paradi ove godine, što je 1000 do 2000 više u odnosu na 2012. godinu, zbog projekta promjene ustava koji govori da brak mogu sklopiti samo osobe razliličitog spola. Ali uvijek ostaje dosta stvari koje treba unaprijediti: Vlada nije spremna da podrži Zagreb Pride. Daju novac, ali nedovoljno da se plati obezbjeđenje, toaleti, organizacija… Što se tiče obezbjeđenja, to je veliki problem: ne znamo da li će predviđeno biti dovoljno. Za Mateu, ulazak u Evropsku uniju (1. jula) je bio odlučujući faktor – ali nije više: Hrvatska je činila napore da postane članica, ali sada kada je u tome skoro uspjela, više se niko ne brine o tome. Brisel će možda napraviti neke zamjerke, ali neće reagovati.
Situacija se poboljšava i u Bugarskoj. Osnovni problem je da se prevaziđu predrasude i negativne rakcije prema povećanju vidljivosti LGBT osoba, kao što su parade, tvrdi Monika Pisankaneva, predsjednica centra Bilitis. Naša prva Parada se održala u Sofiji 2008. godine, sa stotinjak učesnika_ca i sa žestokim napadima, koje je državna policija uspjela da zaustavi. 2012. godine je broj učesnika_ca je porastao na 1500, ali je i dalje bilo 600 policajaca koji su ih štitili. Ni organizatori_ce ni lokalne vlasti nisu osjetile potrebu da smanje mjere obezbjeđenja zbog govora mržnje i prijetnji upućenih Sofija prajdu.
Velika pozitivna tačka je podrška državnih vlasti i policije: To bi se moglo objasniti podrškom koju smo dobili od mnogih zvijezda, pop pjevača_ica i glumaca_ica, koji_e su pisali_e obavještenja za medije u kojima su podržavali_e defile, dodaje. Jedne godine je prajd zatvorio koncert na otvorenom na kojem su besplatno učestvovali_e lokalni_e pjevači_ce. Ove godine, naš cilj je da napokon dobijemo podršku gradonačelnice grada Sofija, i da i ona dođe, objašnjava Monika Pisankaneva, koja smatra da je saradnja vlasti i organizatora_ica šetnje dovela do ovih poboljšanja posljednje dvije godine. Nadamo se da ćemo privući nekoliko hiljada ljudi i da ćemo od ovog događaja napraviti događaj koji jako pozitivno utiče na kulturu.
Tekst prevela Milica Mijatović
