Piše: Ana Brakus
Foto: Wikimedia Commons, transaid.hr, crol.hr
“Užasno mi je to stresno. Važno mi je promijeniti dokumente da se mogu, za početak, zaposliti negdje. Da mi u banci žele dati novce koji su moji jer vjeruju da sam to ja”, kaže Nika.
Opisao nam je baš tu situaciju u banci. “Došao sam zatvoriti račun u banci. Osoba koja je tamo radila odbila je to napraviti jer nije vjerovala da sam to ja”, prepričava Nika.
Stajao je tamo preko tri sata i odbijao otići. Podaci koje je imao na osobnoj iskaznici koju je držao u rukama bili su identični podacima sa kojima je taj isti račun prije nekoliko godina otvorio. No, osoba koja je pred njim stajala odbijala je to povjerovati isključivo na temelju njegova fizičkog izgleda.
“Izvoli nam donijeti potvrdu o promjeni spola. Doslovno mi je tako rekla”, kaže Nika.
U Hrvatskoj se bitka za prava trans* osoba vodi već dugi niz godina i polučila je značajne rezultate u smislu zakonskih regulativa, čak i ako u obzir uzmemo nedostatke istih. No, pitanje implementacije tih istih regulativa sasvim je drugačije.
“Nisam slao zahtjev zato što ga nikome ne odobravaju. Jedina osoba kojoj je uspjelo promijeniti dokumente to je napravila preko Ustavnog suda – to je trajalo šest godina”, rekao nam je Nika, LGBT aktivist iz Zagreba.
Zahtjev o kojem Nika govori upućuje se Nacionalnom zdravstvenom vijeću koje treba donijeti mišljenje o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu. Mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća predstavlja dokument na temelju kojega nadležni ured državne uprave u županiji donosi rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih.
Za Niku to znači promjenu spola u njegovoj osobnoj dokumentaciji, najvažnije od svega na njegovoj osobnoj iskaznici – ličnoj karti. Taj se dokument najčešće pokazuje, najčešće koristi i najčešće traži za obavljanje gotovo pa svakodnevnih poslova.
Nacionalne zdravstvene zavrzlame
Riječima Sanje iz udruge TransAid – “Hrvatska na papiru izgleda jako dobro, ali van toga – nula bodova.”
Sanja nam je prepričala i kako je izgledao slučaj kojeg je spomenuo Nika, a s kojim su u TransAidu upoznati_e. Osoba je odlukom Ustavnog suda iz ožujka 2014. uspjela promijeniti spol u dokumentaciji bez kirurške prilagodbe.
“Osoba koja je dobila Ustavnu tužbu nikada nije dobila mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća. Četiri je godine trajao upravni postupak, a još dvije pred Ustavnim sudom. Angažman koji je bio potreban uključivao je i odlazak u Sabor, u saborske odbore i razgovore sa svima koji su povezani na bilo koji način sa tim zahtjevom”, kaže Sanja.
Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu (dalje u tekstu Pravilnik) donio je bivši ministar zdravstva Darko Milinović 2011. godine, potaknut upravo tim slučajem. Zahtjev za mišljenje (nakon prikupljanja sve medicinske dokumentacije) podnosi se Nacionalnom zdravstvenom vijeću na temelju kojega matičar/ka upisuju promjenu u dokumente.
Od tog trenutka pa do kraja 2012. godine predano je desetak zahtjeva za izdavanjem mišljena Nacionalnog zdravstvenog vijeća. Svi zahtjevi su odbijeni, ukoliko osoba nije kirurški prilagodila spol. Nacionalnim zdravstvenim vijećem (dalje u tekstu NZV) predsjedavao je tada Željko Reiner.
Za Jutarnji list rekao je tada kako su se odlučili na takav potez jer bi izdavanje pozitivnog mišljena za osobe koje nisu ‘nepovratno dovršile promjenu spola operacijom’ moglo dovesti ‘do teških situacija kada bi se netko predomislio’.
Gospodin Reiner kontaktiran je i za potrebe izrade ovog teksta i rekao je kako ne želi komentirati rad novog sastava Nacionalnog zdravstvenog vijeća jer sa njime naprosto nije dovoljno upoznat. Nije želio ni komentirati rad NZV-a kada je on njime predsjedavao.
U 2013. donesen je novi Zakon o državnim maticama koji propisuje kako je moguće promijeniti spol u dokumentaciji što je uređeno već spomenutim Pravilnikom, a odbijen je amandman kojim se tražilo isključivanje Nacionalnog zdravstvenog vijeća i prebacivanje donošenje odluke na Ministarstvo uprave. Važne i velike promjene Pravilnika zbile su se u 2014. godini kada je za zahtjev za život u drugom rodnom identitetu eksplicitno ukinuta uvjetovanost “kriruškom promjenom spola, sterilizacijom ili hormonskom terapijom za priznanje promjene spola ili života u drugom identitetu”.
Arijan Kajtezović iz Trans Aida i sam je predao zahtjev za mišljenje NZV-a u petom mjesecu ove godine, sada čeka već više od pola godine. “Predao sam zahtjev da vidim hoće li konačno početi raditi svoj posao i da dobijem dokumente koji mi više odgovaraju”, govori nam Arijan.
Arijan se slaže kako su zakonske regulative poboljšane u proteklih godinu do dvije, no naglašava kako je i dalje glavni problem što se rodni identitet i dalje tretira kao medicinsko pitanje.
“Rodni identitet ovisi o osobnom određenju osobe, to nije pitanje medicine. To nije pitanje medicinskih dijagozna, postupaka ili mišljenja”, govori nam Arijan.
Rad Nacionalnog zdravstvenog vijeća komentira ovako: “Najprije, to je apsolutno neopravdano, nehumano i nepotrebno. Odugovlače bez ikakvog realnog opravdanja. Ovo o čemu govorimo uopće ne bi trebalo biti u njihovoj nadležnosti, a sada kad jeste, oni još samo dodatno otežavaju situaciju, a ne rade nešto što bi ju olakšalo”, govori Ari.
Nerad Nacionalnog zdravstvenog vijeća, koje uporno odbija raditi ono što bi prema zakonima RH trebali raditi predstavlja jednu od većih zapreka na putu ostvarivanja prava trans* osoba u Republici Hrvatskoj.
“Oni bi tu trebali biti za to da izbije, recimo, neka zaraza u Hrvatskoj ili da razgovaraju o javnim politikama povezanim sa zdravstvom, a ne da se bave individualnim životima, da o tome odlučuju”, dodaje Arijan.
Prebacivanje odgovornosti
Zbog svega kontaktiran je i predsjednik Nacionalnog zdravstvenog vijeća u trenutnom sazivu kako bismo i od njega pokušale dobiti odgovor zašto sve stoji.
Poziv upućen Rajku Ostojiću uslijedio je nakon što više od mjesec dana nije odgovarao na upite poslane mailom. Pitale smo ga tada hoće li osobe koje su zahtjeve za mišljenje slale starom NZV-u morati svoje zahtjeve slati ponovno s obzirom na to da je promijenjen sastav Vijeća, pokušale smo doznati i koliko zahtjeva trenutno stoji pred NZV-om, odnosno, zašto sve ide toliko sporo i slično.
Gospodin Ostojić na samom početku razgovora naglasio je kako su svi odgovori proslijeđeni Ministarstvu zdravlja koje je odgovore trebalo proslijediti za potrebe izrade ovog teksta jer, kako je rekao, NZV nije autonomna organizacija ili savjet već je dio Ministarstva zdravlja.
“Trebate postaviti ta pitanja Ministarstvu zdravlja i njihovom glasnogovorništvu i nema nikakvih problema”, rekao je.
No, vara se. Naime još je 16. listopada Ministarstvu zdravlja i glasnogovorništvu upućen isti set pitanja kao i Rajku Ostojiću. Unatoč višeputnom podsjećanju i molbi za odgovorima, iz Ministarstva zdravlja nije nam se javljao nitko. Oni o ovoj temi uopće ne žele razgovarati. Sudeći prema riječima gospodina Ostojića, ne žele niti proslijediti njegove odgovore.
Gospodin Ostojić nije nam htio odgovoriti na pitanje hoće li osobe koje su podnijele zahtjev za mišljenje ‘starom’ NZV-u morati podnositi zahtjev ponovno. “To je pitanje za pravnike u Ministarstvu zdravlja”, kaže. “No, reći ću vam sljedeće – prije mjesec dana jedan predmet riješili smo pozitivno”, govori nam Ostojić.
Nemamo informaciju je li ta osoba zahtjev predala nakon obavljenog kirurškog zahvata ili ne, s obzirom na to da takav medicinski postupak iz nekog razloga olakšava odluku NZV-a, ili ne.
Gospodin Ostojić nije nam želio odgovoriti ni koliko osoba trenutno čeka mišljenje NZV-a, već nas je ponovno preusmjerio na Ministarstvo zdravlja.
Na pitanje zašto se na izdavanje mišljenja čeka toliko dugo, Ostojić nas ponovno, pogađate, preusmjerava na Ministarstvo zdravlja. No, ipak dodaje: “Nacionalno zdravstveno vijeće se prema ovoj problematici, kao i prema svakoj drugoj problematici, postavlja proaktivno, vrlo proaktivno i u skladu sa dobrobiti naših pacijenata. U skladu s tim smo jedan predmet na pretposljednjoj sjednici riješili pozitivno.”
Iz svega navedenog može se zaključiti kako je ovo pitanje ostvarivanja ljudskih prava, baš kao i svako drugo, u konačnici samo pitanje političke volje. Nevoljkost institucija da sa zainteresiranom javnošću dijele informacije, uporno pronalaženje razloga što se još sve treba ispuniti kako bi se nekoj osobi, nekoj stvarnoj, živućoj osobi, olakšao život te kako bi ga mogla živjeti u onom rodnom identitetu koji želi, samo je jedan od pokazatelja kako su zakoni bez odgovarajuće provedbe mrtvo slovo na papiru.
S druge strane, svaka osoba koja ne dobije mišljenje NZV-a u zakonski propisanom roku i sa činjenicom da joj mišljenje bilo pozitivno, bilo negativno u tom propisanom roku nije bilo dano, može ići na sud i pokušati ostvariti svoja prava na takav način. Ignoriranje zakonski propisanih rokova jeste kršenje zakona. Zbog toga ih se treba pozivati na odgovornost pa ako treba i pred sudovima i udružnom tužbom.
Naknadno dodano:
Nakon što je ovaj tekst već unesen u sustav i pripremljen za objavu, stigao je odgovor iz Ministarstva zdravlja kojega potpisuje predsjednik Nacionalnog zdravstvenog vijeća Rajko Ostojić. Zanimljivo je primijetiti kako je u zaglavlju odgovora navedeno kako je odgovor napisan 26. listopada, a iz Ministarstva zdravlja dostavljen je tek jučer, 25. studenog. U svojem odgovoru na upit detaljno se navode datumi sjednica NZV-a te odluke na njima donesene. S obzirom na to da je odgovor stigao s mjesec dana zakašnjenja, gospodin Ostojić piše o proaktivnosti NZV-a i požurivanju Ministarstva zdravlja u objavljivanju “Prijedloga stručnih smjernica” koje u konačnici jesu i objavljene i javno su dostupne.
Iz odgovora predsjednika NZV –a izdvajamo i pamtimo:
“Na navedenoj sjednici NZV-a održanoj 8. srpnja 2015. godine, stručnjaci s Liste stručnjaka su nas detaljno upoznali s njihovim radom. Nadalje, izvijestili su članove NZV-a da još uvijek nisu završene Stručne smjernice Ministarstva zdravlja, dok su Stručne smjernice Ministarstva socijalne politike i mladih, nakon provedene javne rasprave, usvojene. Na osnovu toga NZV donosi jednoglasne zaključke: (1) apelira se da se što je moguće prije završe Stručne smjernice Ministarstva zdravlja; (2) nakon završenih svih predradnji, a sukladno Pravilniku, NZV se obvezuje da u roku od 30 dana po zaprimanju kompletne dokumentacije donosi konačno rješenje. Kao što se iz precizno izložene kronologije rada NZV-a nedvojbeno razabire, NZV od svog konstituiranja djeluje proaktivno na rješavanju predmetne problematike, redovito prateći i predlažući aktivnosti za ubrzavanje rješavanja zaprimljenih zahtjeva. Što se tiče nadležnosti rada NZV-a, svi zaprimljeni zahtjevi obraditi će se u potpunosti u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima Republike Hrvatske, dakle, nakon ispunjenja svih propisanih uvjeta.”
