O zločinima iz mržnje u BiH, drugi dio

U drugom dijelu teksta o zločinima iz mržnje donosimo pregled slučajeva krivičnih djela počinjenih iz mržnje u BiH.

Piše: Edina Sprečaković

Prema monitoringu Zločina počinjenih iz mržnje, koji je sprovodila Misija OSCE-a u BiH, krivična djela počinjena iz mržnje u BiH najčešće su usmjerena protiv povratničkih zajednica (koje su često izolirane i osjetljive), vjerskih i sakralnih objekata, kao što su: crkve, džamije i groblja, kao i privatne imovine povratnika_ca ili članova manjinskih zajednica, pripadnika_ca seksualnih manjina i Roma_kinja. Krivična djela počinjena iz mržnje protiv ovih zajednica šalju snažnu poruku netrpeljivosti i izazivaju veliki strah i napetost njenih pripadnika_ca.

Na adresu kancelarije Sekretarijata Međureligijskog vijeća u BiH u periodu od novembra 2012. do oktobra 2013. godine pristigle su 34 prijave o napadima na vjerske objekte, vjerske službenike i vjernike koji su u neposrednoj vezi sa vjerskim objektima. U samo devet slučajeva su identifikovane odgovorne osobe. Ovaj broj prijavljenih napada vjerovatno ne predstavlja ukupan broj napada na vjerske objekte u BiH. Od ukupnog broja od 34 napada, u ovom periodu 17 napada se dogodilo na teritoriji Federacije BiH, a 17 napada na teritoriji Republike Srpske.

Sedamdesettrogodišnji povratnik N.D. fizički je napadnut kada je krenuo na Bajram-namaz u Zvorniku. U ulici koja vodi prema džamiji trojica mladića su presreli vjernike koji su se kretali prema džamiji Begsuja da obave sabah i Bajram-namaz. Prvo su to bili verbalni napadi, psovke i vrijeđanje, a zatim i fizički napad na N.D. kojem su u bolnici u Zvorniku konstatovane lakše tjelesne povrede, nakon čega je pušten kući.

Pored toga što je ovo očigledan primjer zločina iz mržnje, važno je napomenuti i da se BiH Aneksom 7 Daytonskog mirovnog ugovora obavezala da da će osigurati izbjeglicama i prognanicima siguran povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njihovog etničkog porijekla, vjeroispovijesti ili političkoga uvjerenja.

Godina 2014. počela je sa zločinom iz mržnje

Prema izvještaju Homofobni i transfobni incidenti i zločini iz mržnje u Bosni i Hercegovini u periodu od marta do novembra 2013. godine, koji je proizvod rada Sarajevskog otvorenog centra na praćenju i dokumentaciji slučajeva zločina iz mržnje, u periodu od 1.3. do 31.10. 2013. godine, dokumentovano je 18 slučajeva zločina iz mržnje, pet slučajeva diskriminacije i preko 20 slučajeva govora mržnje motivisanih seksualnom orijentacijom i/ili rodnim identitetom. Ova godina je počela sa još jednim zločinom iz mržnje motivisanim seksualnom orijentacijom i/ili rodnim identitetom. Sarajevo je po drugi put ugostilo Međunarodni festival queer filma Merlinka u periodu od 31. januara do 2. februara 2014. godine u Art kinu Kriterion. U okviru festivalskog programa bilo je predviđeno prikazivanje 30 dugometražnih i kratkometražnih filmova. Drugog dana Festivala je u 15 h organizovana diskusija na temu “Transeksualnost u tranziciji” sa gostima i gošćama iz Hrvatske i Srbije, koja je nasilno prekinuta odmah nakon uvodnih riječi. Četrnaest maskiranih napadača nasrnulo je na učesnike_ce i goste_šće u kino sali, te su dvije osobe povrijeđene. Sve projekcije za taj dan, kao i nastavak diskusije su otkazani zbog sigurnosti osoba koje bi bile prisutne. Iako su festival i sve aktivnosti bile uredno najavljene policiji i prijavljene su im direktne prijetnje koje su došle putem interneta, te pozivi da se napadnu učesnici_ce festivala u 15 h, izostala je zaštita koja je bila unaprijed dogovorena. Policija se pojavila tek na uviđaju nakon napada. Slučaj još nije razriješen i privedena su dva napadača zahvaljujući snimcima sa nadzornih kamera.

Institucije se nisu potrudile da reaguju na odgovarajući način ni 2008. godine kada se desio napad na 1. Queer Sarajevo Festival, niti je još uvijek donesena presuda. Nekoliko desetina huligana i vehabija okupilo se 24. septembra 2008. na Obali Maka Dizdara, ispred zgrade Akademije likovnih umjetnosti, gdje su se umiješali među posjetitelje, koje su vrijeđali, ali i pljuvali, što je potom, kulminiralo u fizičko nasilje – tek nekoliko metara izvan zone policajaca. Te večeri, iako su manifestaciju osiguravale policijske snage i zaštitari, povrijeđeno je najmanje osam osoba.

Mržnja prema Romima_kinjama

Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine je u decembru 2013. godine predstavila Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini, u kojem nažalost, nema informacija o govoru mržnje i zločinu iz mržnje usmjerenim prema ovoj nacionalnoj manjini. Romi_kinje su najbrojnija od 17 nacionalnih manjina u BiH, te prema podacima koje je Institucija prikupila prilikom izrade izvještaja, trenutno u BiH živi oko 50.000 Roma_kinja, mada to još uvijek nije precizna informacija, te bi konačna brojka mogla biti znatno veća. Ako uzmemo u obzir da u Federaciji BiH živi 35.000 Roma_kinja, govorimo o 35.000 potencijalnih slučajeva zločina iz mržnje koji neće biti adekvatno procesuirani zbog nepostojanja instituta zločina iz mržnje u Krivičnom zakonu FBiH. Nekoliko dana prije predstavljanja ovog izvještaja bili smo svjedoci_kinje mržnje usmjerene prema Romima_kinjama. U brčanskom naselju Suljagića Sokak, u decembru 2013. godine neidentifikovana grupa huligana je brutalno pretukla Mehmeda Mujića, predsjednika Udruženja Evropski put Roma, saradnika za romska pitanja u Vladi TK, vijećnika u Općinskom vijeću Tuzla i člana Vijeća nacionalnih manjina pri Federalnom parlamentu BiH. Napad se dogodio bez ikakvog povoda i naznake, a Mujić je brutalno pretučen i nanesene su mu teške povrede. U toku napada je bio prisutan i njegov devetogodišnji sin u autu kojem je pričinjena veća materijalna šteta. S obzirom da se napad desio na teritoriji Brčko Distrikta, možemo se nadati da će institucije prepoznati o kojem se krivičnom djelu radi i da će kazniti osobe odgovorne za napad.

Država je dužna poslati jasnu poruku da se mržnja prema drugome i drugačijem neće tolerisati. OSCE upozorava da se, ukoliko zajednica ne prizna ove zločine i ako relevantne institucije ne riješe ovaj problem, stopa incidenata i zločina počinjenih iz mržnje može povećati, s obzirom na to da nekažnjavanjem počinioci mogu zaključiti da su njihove radnje opravdane. Kada se desi zločin iz mržnje, od najvećeg je značaja da javni dužnosnici i cijela društvena zajednica osude ove činove, posebno ako su se desili unutar njihovih zajednica. Počinioci ne smiju misliti da će društvena zajednica stati u njihovu zaštitu. Potrebna je veća politička volja onih koji donose odluke da bi se suprotstavilo nasilju i predrasudama zaosnovanim na različitim osnovama. Za svaku je osudu da zločin iz mržnje prolazi nekažnjeno u FBiH (jer ne postoji ni zakonska norma koja bi to sankcionisala, što ne sugeriše i nepostojanje samog zločina). Političke nesuglasice ne mogu i ne smiju biti razlog za opstruiranje zaštite osnovnih ljudskih prava. Nepostojanjem odredbe o zločinu iz mržnje vlasti šalju poruku da su mržnja, a time i zločin iz mržnje prihvatljivi, što je nedopustivo u jednom demokratskom društvu kakvo BiH nastoji postati.

*Tekst nastao u saradnji sa Civil Rights Defenders