Izvor: Danas
Foto: Fonet
Septembar 2015, odvojeni napadi na LGBT aktiviste Dragoslavu Barzut i Predraga Azdejkovića. I posle 11 mjeseci, napadači nisu pronađeni.
U slučaju gej aktiviste Bobana Stojanovića, kome je dva puta napadnut stan, u pitanju su godine ignorisanja državnih institucija.
Napadači na prostorije Kuće ljudskih prava i demokratije, koji su u noći između 21. i 22. januara razbili prozore ove nevladine organizacije, također nisu uhvaćeni. Policijska pratnja dodijeljena je Jeleni Milić, direktorki Centra za evroatlantske studije, i to posle burnog reagovanja dijela javnosti zbog brojnih prijetnji smrću, verbalnih uvreda na društvenim mrežama i prijetnji njenoj djeci. O tome kako država, prije svih policija i tužilaštvo, puštaju nasilje nad aktivistima i borcima za ljudska prava Danas konstantno podsjeća. Nažalost, huligani i dalje prolaze nekažnjeno.
Dragoslava Barzut je sa drugaricama napadnuta u noći između 26. i 27. septembra u beogradskom lokalu “SFRJ” samo zato što je lezbejka. Nepoznati mladić sa kačketom i kapuljačom dotrčao je do njihovog stola i počeo da ih bije jednu po jednu, uzvikujući “lezbejke, lezbejke”. Najviše udaraca dobila je njena prijateljica – povreda glave, zatvoreno oko, izbijen zub i udarac nogom u kičmu. Kada je Barzut uzviknula nasilniku da prestane, udario ju je u glavu, pala je. Uspjela je da pozove policiju, ali ih je napao drugi muškarac. Nijedan nije priveden pravdi. Kaže nam da se samoinicijativno interesuje za svoj slučaj, jer joj se niko od nadležnih ne javlja. Podnijela je tužilaštvu molbu za novi uviđaj.
Početkom septembra kod Sava centra napadnut je urednik gej magazina Optimist Predrag Azdejković. Dvojica mladića su mu, dok su napuštali gradski prevoz, prijetili da “peder gradom neće šetati” i šutnuli ga u stomak. Azdejković ukazuje za Danas da mu se policija nikad nije javila, iako u novim autobusima postoje kamere.
– Čim sam prijavio napad policiji, rekli su mi da nema prevelike šanse da ih nađu, tako da sam digao ruke od toga. Kontaktirao sam i oficira za kontakt sa LGBT zajednicom Aleksandra Stojmenovića i dobio odgovor: “U svim slučajevima policija u saradnji sa tužilaštvom preduzima mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja događaja i identifikacije lica” – ističe Azdejković.
Boban Stojanović nam objašnjava da je stan u kome je živio sa partnerom napadnut dva puta za godinu dana.
– Jednom je na prozore spavaće sobe bačen Molotovljev koktel, nacrtan kukasti krst ispred ulaznih vrata i zalijepljena naljepnica “Znamo kada spavate”. Iako smo se iz tog stana iselili zbog straha od ponovnog napada, poslije manje od godinu dana prozori su nam ponovo bili polomljeni. Više ne živimo tu, iznajmljujemo stan da bismo se osjećali bezbjednije. Taj stan nisam izdao, jer se bojim da ti koji su ga dvaput napali, ne učine to ponovo i ne strada neko ko bi u njemu živio. Tako da stoji prazan – objašnjava Stojanović.
Kako dodaje, od policije ili tužilaštva nikada nije dobio nikakav odgovor. Naš sagovornik smatra da nedostaje koordinisana kampanja države.
– Niko ne šalje javnosti poruku da je nešto ovakvo nedopustivo i kažnjivo. Nažalost, znam za više LGBT osoba koje su imale slična iskustva, ali koje zbog straha ne smiju da ih prijave. Kada me pitaju da li je meni državni sistem pomogao, ćutim – zaključuje Stojanović.
Ove tri priče, nažalost, nisu jedine. Početkom januara predstavnici Parade ponosa Beograd, udruženja “Dea Dia” i druge LGBT osobe verbalno su napadnuti u Kovačici od grupe mladića iz tog mjesta.
Kada je riječ o napadu na prostorije Kuće ljudskih prava, iako je ministar Nebojša Stefanović, odmah po tom nemilom događaju izjavio da policija intenzivno radi na pronalaženju počinioca “ovog vandalskog čina”, Dragan Popović iz ove NVO nam kaže da ih policija nikad nije kontaktirala, “a sudeći po rezultatima, rekao bih da se ne radi ništa”.
“J…. ti seme izdajničko. Završićeš u jarku”, “K… raspala, zaslužuješ da umreš u najstrašnijim mukama”, samo su neke od prijetnji koje je dobila Jelena Milić. Ona za Danas kaže da joj iz tužilaštva nikada nisu dali nikakvu informaciju nakon podnijetih tužbi. Kako naglašava, Žene u crnom su u pravu – govor mržnje se ne kažnjava i zbog toga izaziva lavinu napada na aktiviste i aktivistkinje.
Zavetnici i SRS prošli nekažnjeno
Kada je komemorativni skup “Sedam hiljada”, posvećen genocidu u Srebrenici, u julu prošle godine zabranjen jer, kako stoji u operativnom izvještaju policije, “može se očekivati da će doći do pojedinačnih fizičkih napada na učesnike skupa u organizaciji Inicijative mladih za ljudska prava”, građani su se 10. jula ipak okupili ispred Predsjedništva i zapalili svijeće za žrtve. S namjerom da prekinu skup, u blizini su se okupili Zavetnici i predstavnici Srpske radikalne stranke, koji su vrijeđali i napadali učesnike. Umjesto da njih privede, policija je zbog navodne organizacije neprijavljenog skupa, protiv direktorke Inicijative Anite Mitić pokrenula prekršajni postupak, dok su Zavetnici i radikali prošli nekažnjeno.
Uslovne kazne za naciste
Društveni centar “Oktobar” je mjesto posvećeno i izgrađeno na principima jednakosti, slobode i solidarnosti. Tog 31. marta, prema riječima očevidaca, sedam muškaraca – nacista je sa motkama uletjelo u “Oktobar”, u kojem je bilo četvoro članova tog kolektiva. Jednoj osobi je polomljen nos i povređena ruka, dok druga ima povrede ruke. Polomljeno je više prozora, ispreturan je inventar, lomljene su flaše i čaše. Policija je privela petoro napadača. Jedan je uz asistenciju poznatog advokata “zbog nedostatka dokaza” odmah pušten, dok je njih troje nakon kraćeg zadržavanja sklopilo sporazum o priznanju krivice i pušteni su na slobodu uz nagodbu sa tužilaštvom i kaznom od šest do osam mjeseci uslovno. Jedan napadač je zadržan u pritvoru mjesec dana i osuđen na osam meseci kućnog pritvora bez elektronskog nadzora zbog “nasilničkog ponašanja”.
