Nakon što je završio svoju ulogu u popularnoj tinejdžerskoj seriji Élite, te debitirao kao scenarista i režiser svojim kratkim filmom Matar a la madre, glumac Omar Ayuso se dobro promišljenim riječima osvrće na to kako je pridonio fikciji koja je izazvala takve polemike, ali i na to kakav su trag slava i izloženost ostavili na njemu. Najslobodnija Netflixova zvijezda govori iskreno i kritično.
Tekst: GQ
Sa španskog prevela: Manjana Kavazović
U svijetu u kojem danas živimo, čini se da je transcendencija postala utopija. Stvari su veoma bitne nekoliko minuta, nekoliko sati, nekoliko dana, a onda se zaborave. To se dešava u politici, u kojoj događaji, izjave i odluke na kratko vrijeme zaokupe medije, samo da bi ih brzo zamijenili drugi, bez posljedica. To se dešava na društvenim mrežama, kada neko kaže nešto provokativno, što izazove sve moguće implikacije, iako u životu van Twittera niko za to nije čuo. To se dešava sa serijama, koje nervozno proždiremo i komentarišemo, sve dok se sljedeće sedmice ne pojavi još jedna. Kakve šanse imaju mladi ljudi, nove zvijezde, novi stvaraoci, da potomstvu ostave nešto zaista značajno u naslijeđe?
Sve ove misli dolaze u pravom trenutku (hoće li ova sigurnost uopće potrajati?) dok razgovaramo s Omarom Ayusom (Madrid, 1998), mladim glumcem, sada i scenaristom i režiserom, poznatim prije svega po seriji Élite, ali koji želi da prevaziđe komentare i debate izazvane najviše ovom Netflixovom serijom. Peta sezona popularne tinejdžerske televizijske serije, u kojoj Ayuso po posljednji put ulazi u Omarov lik (uvijek dobronamjernog gej dječaka, skromnog porijekla, koji pokušava napredovati u neprijateljskom kontekstu zloupotrebe moći i privilegija), premijerno je prikazana početkom aprila, a za samo nekoliko dana su je analizirali s više strana. Velika se polemika vodila oko načina na koji je u posljednjim epizodama prikazano seksualno nasilje, aktuelno pitanje koje bi trebalo da ima poseban uticaj na mladu publiku, ali kojem je prethodilo još jedno, ništa manje važno: ideje serije o ljepoti.
Digitalno izdanje magazina Fotogramas je prošlog februara prikupilo nekoliko izjava u kojima je tvorac Élite, Carlos Montero, odgovorio na pitanje koje si gledaoci i kritičari obično postavljaju: zašto se u ovoj seriji vide samo prelijepe djevojke i mladići s vitkim, zategnutim ili mišićavim tijelima? Dok razmišljamo o ovom odsustvu ljudi koji se ne uklapaju u konvencionalne norme ljepote, scenarista se krije iza fantastičnog kvaliteta produkcije: ”To je stilizacija, idealizacija. Kao što pokazujem bazene iz snova, pokazujem i tijela iz snova”. Ali ko određuje šta je poželjno, a šta nije? Zar ne možete maštati o krupnim, niskim ljudima ili onima s invaliditetom?” O ovim aktuelnim pitanjima smo razgovarali s Omarom Ayusom. „Moj stav je posve drugačiji i mislim da je to pozitivno. Tome služe mišljenja, da ih imamo i da drugi mogu da se izraze na potpuno suprotan način”, odgovara on direktno i iskreno.
„Zaista je pogodno, zanimljivo i zdravo da u bilo kojem audiovizuelnom proizvodu ima svih vrsta realnosti, raznih tijela, svih vrsta muškosti, ženstvenosti i identiteta, jer iskreno vjerujem u moć medija da postanu mjerilo, tako da ljudi koji ih prate u njima nađu mjesto gdje se osjećaju identificiranim. Mislim da moramo biti pažljivi s porukama koje šaljemo kada imamo platformu za to, ali ne znam u kojoj mjeri. Da sam osoba s nekonvencionalno lijepim tijelom, osjećao bih se poprilično loše kad bih pročitao takvo mišljenje i to bi me vjerovatno uništilo na dan ili dva. Prije nekoliko sedmica sam razgovarao s prijateljem i on mi je rekao nešto što nikad nisam pomislio, a to je da ne može gledati Élite. Ne osjeća se dobro, jer mu kroz glavu prolaze misli poput: zašto nemam tijelo kao Manu Ríos? Zašto nemam seksualne odnose kao likovi u seriji? Zašto ne idem na takve zabave ili ne nosim takvu odjeću? Ako se ovo nekome dogodi, vjerujem da trebamo izmijeniti poruku koju šaljemo.”
Ovaj razgovor oko Élite posebno je uobičajen sada kada su tinejdžerske serije i filmovi ponovo u trendu. Imaju li tvorci serija ikakvu odgovornost u vezi s porukama koje prenose ako uzmemo u obzir da su namijenjene tako mladoj publici? „Ne mislim da serija poput Élite treba da bude uzor, ali treba biti jasno da ona to nije. Ne smataram da se to treba zahtijevati, ali vjerujem da trebaju postojati proizvodi koji su uzorni u isto vrijeme kada postoje i oni manje ozbiljni. Generacijama koje danas imaju 14, 15 i 16 godina potrebni su mnogo inkluzivniji primjeri u audiovizuelnom smislu i nadam se da se ovi mladi mogu pronaći u Euphoriji, koja mi se čini mnogo inkluzivnijom, s više socijalnom porukom te dubljim i zdravijim zapletima i sukobima”. I iskreno zaključuje: „Ipak bih volio da Élite daje mnogi bolji primjer nego što to čini.”
Omar Ayuso govori tako otvoreno, što smatramo izvanrednim kod zvijezda njegovih godina, koje mogu misliti da je suprotstavljanje svojim producentima, režiserima i platformama sinonim za stavljanje svoje budućnosti pod hipoteku. Oduvijek je bio takav (uz to, već se oslobodio okova Élite), ali je svjestan svojih ograničenja: „Pokušavam što više mogu ostvariti svoju viziju u radu, ali moram shvatiti da sam kao glumac instrument u službi scenarija i smjernica. Pokušavam da postavim svoje ciljeve, ali osjećam se lakše jer odgovornost nije moja.”
To ne znači da ne zna o čemu priča ili da ne može o tome pričati. Zna upravo zbog toga koliko je pametan, zbog profesije kojom se bavi te zbog serije na kojoj radi. Élite karakteriše evidentna i nestvarna prisutnost golotinje i seksa. „Nisam osjećao da na mene gledaju kao na seksualni objekat. Odnosno, nikad nisam osjetio da je pogled koji prevladava nad mnom seksualiziran. Ali morao sam se nositi s pritiskom da izgledam dobro i da drugi odobravaju moj fizički izgled. Od najgluplje stvari poput one naporne ‘čupaj obrve, čupaj obrve, čupaj obrve’. Ne razumijem zašto ljudi još uvijek nisu shvatili da ako pet godina nisam to uradio, neću ni sad. Ponekad pogriješim pa pogledam na Twitteru šta kažu o meni, i interesantno je da svaki put kada vidim da ljudi pričaju o temi obrva, odem na njihove profile, na kojima piše da su lgbt friendly, da su za ravnopravnost, a to ide protiv onoga što govore o meni.“
„A onda možda postoji nešto dublje i mračnije“, nastavlja, „a to je da sam u poslednjih godinu dana nabacio osam kilograma. Već ih skidam, ali mi je bilo jako loše, kao nikad prije. Nikada nisam imao fizičke komplekse, bar ne one upadljive, i nisam shvatio u kojoj mjeri te mogu paralisati ili dominirati tvojim životom. Da kad poželim izaći van, obučem hlače koje zapravo ne mogu zakopčati pa ostanem kod kuće. Ili postaviti svoje stare fotografije na Instagram, ili slike na kojima jako pazim da se ne primijeti kako sam se udebljao. Sve dok ne dođe trenutak kada kažem: „Gle, ili ću prihvatiti svoj izgled ili ću poludjeti.“ Ta promjena tijela poklopila se sa snimanjem 4. sezone Élite. „Udebljao sam se zbog niza ličnih okolnosti kada je počelo snimanje, a onda sam smršao. Niko to nije primijetio, ali se može vidjeti kako u istoj epizodi u nekim scenama imam više, u nekim manje kilograma.”
Pitali smo ga: „Da li si na poslu osjećao pritisak u smislu da su ti rekli: ‘Ej, udebljao si se’? Ili zbog sebe, jer si bio zabrinut što ćeš morati snimati?“ A on odgovara: “Oboje, oboje”.
Sada kad znamo da mu je 5. sezona Élite posljednja, Omarova iskrenost, što je kvalitet koji je pokazao u mnogim prilikama, iznenađuje nas još manje. Nekoliko dana nakon ovog razgovora, sredinom aprila, glumac je na Instagramu podijelio objavu kojom se oprašta od serije, a shvatili smo da su mnoga njegova razmišljanja bila neka vrsta pogleda unazad. Iako Élite nije tako uzorno djelo fikcije kao što bi Ayuso želio, postoji nešto na šta je jako ponosan: veza njegovog lika Omara i Andera (Arón Piper), poznatija pod imenom Omander. „To je bila jedna od jačih strana Élite u smislu reprezentacije, sa odličnim poslom koji smo scenaristi, glumačka ekipe, režiser, Arón i ja odradili. Vodilo se računa o tome da radnja i likovi budu duboki i višedimenzionalni kako ne bi ostali u površnom sukobu, odnosno da se ne bi radilo samo o tome kako slatki gej dečko shvati da je gej jer se zaljubi u gej bijelca. I dalje dobijam poruke poput ‘vidjeti te na ekranu potaklo me je da razgovaram s roditeljima i prijateljima o svojoj seksualnosti’. To je jedna od najutješnijih stvari koju možete dobiti.”
Omar Ayuso razumije koliko bi važan Omander mogao biti za toliko mladih ljudi, jer je doživio slično. „Proživio sam evoluciju sa Omarom paralelno sa svojom evolucijom kao glumcem. Počeo sam u Élite kao novajlija u ekipi, nisam radio niti trenirao, i nekako osjećam da su se težina i uključenost lika povećavali tokom sezona, kao i moj komfor na poslu. Takođe sam iskusio proces prihvatanja sopstvene seksualne orijentacije – priznao sam svojoj porodici te otkrio homoseksualne veze kroz prvi susret s mladićem iz sela. „Ali to mi se dogodilo mnogo ranije. Svoj prvi poljubac sa momkom sam imao s 12 godina, a izašao sam iz ormara sa 14”, velikodušno je podijelio.
Mnogo prije toga, Omar, koji je odrastao u relativno maloj madridskoj općini, Manzanares el Real, već se osjećao kao nakaza. „Prije svega zbog onoga što sam volio i što me je zanimalo. Sviđali su mi se filmovi Gospodar prstenova, Harry Potter, a moj muzički idol je bila Alaska. Možete samo zamisliti šta su mislili po hodnicima škole. Tokom adolescencije to nije bilo toliko prisutno i vrlo brzo sam se osnažio. Mnogo sam trpio uvrede i diskriminaciju i proveo sam mnogo godina misleći da moj proces otkrivanja i ličnog rasta nije ostavio nikakve posljedice. Sada shvatam da je to mnogo uticalo na mene. Gej djeca se rađaju s prilično velikim emotivnim rancem. Ne odrastamo kao mi, već stvaramo verziju sebe žrtvujući svoju autentičnost kako bismo umanjili maltretiranje i napade. Kad odrasteš, tvoj zadatak je da shvatiš koji dio te maske je zaista tvoj, a šta je bilo preživljavanje.”
Za Omara ostaje čudan povratak u porodičnu kuću u Manzanares el Real, kao što je to već učinio tokom jedne sezone, kako bi pobjegao od haosa Madrida. „Puno me košta, ali više zbog toga što sam bio gej mladić iz sela nego što sam poznat. Zapravo, zbog toga što sam sada poznat, cijeli me svijet odobrava. Isti oni koji su prije nekoliko godina vikali na mene i smijali mi se, sada me odobravaju. I desi mi se jako smiješna stvar: svaki put kad odem u šetnju i sretnem mamu druga iz razreda, ili pekara, stalno mi kažu: ‘Kako si, veoma sam sretan zbog tebe’. A ja sam možda zaje*an pa im odgovorim: ´Ne vjeruj, nije zlato sve što sja.´A oni insistiraju: ‘Kako da nije, pa na Netflixu si’. A Netflix nije stanje uma. Kažu vam i to: ‘Ne mijenjaj se’. I pomislim: ‘Molim te, pa ja se želim promijeniti. Uz sav novac koji ulažem u terapiju, u sport, kako da se ne promijenim? ‘
Slava, izloženost i kritike su još jedna prepreka koju Omar Ayuso uči da preskoči, čak četiri godine nakon svog debija u Élite… „Stalno sam u tom procesu otkrivanja nesvjesnih mehanizama koje sam koristio kako ne bih upravljao određenim situacijama. Ovo također ne znači da sam stigao do prekretnice i da se ne moram više time baviti, ali doživite nešto jako lijepo i iznenada nešto loše i ponovo se susretnete s istim duhovima. Radio sam na ovome kroz puno terapije, s mnogo strpljenja, pokušavajući imati čvrsto tlo pod nogama. Pokušavao sam da ne pridajem važnost društvenim mrežama, shvatajući da je moj Instagram profil profesionalni nalog čak i ako ga ja uredim. Iznad svega, pokušavam pustiti da mi se stvari dešavaju, a ne da se borim protiv toga”.
Zbog ovakvih izjava Omar Ayuso je najslobodnija zvijezda koja je izronila iz Élite, ali i zbog flertovanja s najizazovnijom modom te zbog svojih provokativnih kampanja i foto reportaža. „Radim to na veoma prirodan način, kako nikome ne bih smetao, isticao se ili razlikovao od ostalih. Nisam glup, znam kada to uradim, kada će da mi prave problem, a kada ne, ali uveravam vas da potiskujem sebe mnogo više nego što bih želio. U ovim je vremenima autocenzura vrlo prisutna, a ja to radim mnogo. Svaki put kada trebam objaviti neku vijest, mnogo se preispitujem, sagledam stvari s sto strana po kojima bi se to moglo protumačiti.”
Njegov napredak u Élite će mu omogućiti da prodiše od svega toga. Barem privremeno. „Ne plašim se da će popularnost opasti. U stvari, čak to i želim pomalo. Ne možete biti na vrhu sve vrijeme, također se morate spustiti. U poslednje vrijeme mnogo razmišljam o tome. Prošlog vikenda sam bio u Amsterdamu i bio sam veoma sretan jer me na ulici niko nije prepoznao, a odavno nisam imao taj osećaj. Međutim nakon dva dana već mi je nedostajalo da me zamole za fotografiju ili tako nešto. Kao što Alaska kaže, ako postoji nešto gore od toga da svi viču na vas na crvenom tepihu, to je da niko ne viče na vas. Budite oprezni kada ne želite da vas slikaju ili zaustavljaju na ulici, jer kada se to ne dešava, nedostaje vam. S jedne strane mrzite slavu, a s druge je volite. Za naš rad je to neophodno.”
Ni Netflix nije stanje uma, kako ističe Omar Ayuso, niti je kraj Élite kraj puta. Zapravo prije više od godinu dana, glumac je premijerno prikazao svoj prvi kratki film kao scenarista i režiser, Matar a la madre, u kojem glume Ana Fernández-Villaverde, pjevačica poznata kao La Bien Querida, i Iván Pellicer. Ovaj komad, sa tonom koji podsjeća na filmove Pedra Almodóvara, Xaviera Dolana te na klasične holivudske melodrame („ima i nešto od Álexa de la Iglesia, i vjerujem pomalo Hanekea“), posvećen je njegovoj baki, Doriti. „Prvo dijete moje bake je umrlo s tri mjeseca, na Badnju večer, i to ju je jako obilježilo. To je omaž. Ona ima Alzheimerovu bolest i film govori mnogo o pamćenju, o mašti okoline, o iskrivljenosti…” Postoji još jedan detalj koji mnogi ne znaju: Omar Ayuso je praunuk Pedra Pabla Ayusa, prvog glumca u radio emisijama u Španiji, a njegova pratetka je Marisol Ayuso, koja je pored 200.000 filmova i pozorišnih predstava, veoma popularna zbog Aíde.
Omar priznaje da mnogi ljudi vjeruju da Matar a la madre znači zbogom glumi. „Ovaj kratki film je razlog zbog kojeg sam prvi put u svom životu radeći nešto rekao ´Zbog ovoga vrijedim sto posto i osjećam se sto posto ugodno s ovim.´ Kao glumac zaista imam ”imposter sindrom”, a ima dana kada mi je jako loše na snimanju, ponesem to kući, ne spavam i to me puno košta. Ali biti režiser je zaista magična stvar.” Ipak zna tačno kako sebe zamišlja za pet ili deset godina: „Želim nastaviti glumiti, te se više razviti kao scenarista i režiser. Na to gledam kao na susjedne, ali potpuno različite stvari, kao komunikacijske posude koje se međusobno hrane i njeguju.”
Nakon što je završio svoju ulogu u Élite te debitivao iza kamera, Omar Ayuso je daleko od besposlenosti. „Pripremam ulogu za film, Maternar, a onda imam seriju ovo ljeto, ali ne mogu ništa reći. I od jeseni ću početi uvježbavati divnu predstavu, El sonido oculto, zajedno s Tonijem Acostom, u režiji Juana Carlosa Rubia.” U borbi za transcedenciju koja se čini izgubljenom, u vremenu kad nam je teško obratiti pažnju na bilo šta više od nekoliko minuta, stiče se utisak da će se Omar Ayuso dobro snaći, naoružan tom emocionalnom inteligencijom. I tim autentičnim glasom. „Ništa mi ne dosadi više od osobe bez glasa. Takvih već ima mnogo. Nismo proživjeli cijeli ovaj proces da bismo se zadržali na licu, na tijelu, na broju pratitelja ili lajkova.”
