PIŠE: Matej Vrebac
Scena Sarajevskog ratnog teatra prednjači u inkluzivnosti, otvorenosti i inovativnosti među svim drugim teatarskim scenama u glavnom nam gradu, barem sudeći po recentnim i trenutnim pozorišnim sezonama. Uz svo drugo uvažavanje za rad i rezultate, neke pozorišne kuće poput Narodnog nisu u stanju doslovce ukloniti fizičke barijere i popraviti rampu za osobe s kolicima kojima je godinama onemogućen pristup repertoaru NPS-a. S druge strane, teatri poput SARTR-a ne samo da ruše fizičke barijere čineći teatar mjestom susreta za sve, nego se usuđuju zadrmati i propitivati one životne prepreke koje je mnogo teže popravljati, što potvrđuje izvedba predstave Podroom.
Podroom, autorski projekat režiserke Ajle Bešić i dramaturga Armina Behrema, premijerno je izveden 24. aprila te je napokon donio istinsko osvježenje i izričaj mlađih umjetničkih generacija. A to nam je upravo bilo potrebno – jedna progresivna, smjela i pomalo drska predstava koja na scenu iznosi komad života i poznate nam, često prešućene, realnosti.
Likove Ishaka (Faruk Hajdarević), Marije (Anastasija Dunjić), Koste (Dino Sarija) i Baje (Edin Koja Avdagić) upoznajemo kroz prostor Podrooma, utjelovljenje sarajevskog underground kluba, ali i univerzalnog toposa svojstvenog techno kulturi. Kroz reminiscentne scene, koje glumci od početka iznose brehtovski, spoznajemo zrcalni prikaz odnosa u koje ulaze Ishak i Kosta naspram Baje i Marije. U njihovim konstelacijama jasno se uočavaju obrasci međusobnih odnosa generacije koja suspreže vlastite emocije, deinhibira ih upotrebom narkotika i perpetuira kulturu nasilja i nesigurnosti iz vlastitog okruženja. Tako deveti krug pakla nakratko otvara portal za visine raja tokom noćnog izlaska. Samo nakratko, fragmentarno i iluzorno, kakva su i sama sjećanja kakva likovi iznose pred publiku.
Pročišćenje je ključni pojam oko kojeg orbitiraju njih četvero, a upravo je ono donekle i sama alijenacija uslijed nemogućnosti da izađu na kraj s vlastitim identitetima, ali i svime onim što ih okružuje. Žudeći tako za pročišćenjem, njih četvero proždire požuda i suspenzija emocija. Upravo ta ista nekontrolisana požuda vodi k partnerskom nasilju, ali se predstava se ne zadržava samo na toj vrsti nasilja. Podroom na velika vrata uvodi teme seksualnosti i nasilja koje proizlazi iz različitih poimanja nje. Prikaz (auto)homo/bifobije je tako realističan i dekonstruiše mehanizme opresije najrazličitijih nivoa, a upravo svoj vrhunac dobiva u finalnom dijelu Ishakovim monologom kojeg igra Faruk Hajdarević te s razlogom osvaja ovacije publike.
Valja napomenuti majstorski pripremljenu muziku koja igra petu krucijalnu ulogu u ovoj predstavi, a potpisuje je Indigo (Mirza Rahmanović). Pored nje, posebno je zanimljiva uloga simbolike koja se ostvaruje od prikaza pietà-e i Isusove muke pa do scenografije, upotrebe svjetla, poruka na led-panelu, i sve je to postmoderno ukomponirano u cjelinu koja dobro funkcioniše.
Način na koji ova predstava u konačnici prilazi te jednostavno, ali ipak nimalo površno, razrađuje strah i ljubav kao dvije osnovne i potpuno oprečne emocije je potvrda da je riječ o predstavi koja publici pomaže da se direktno suoči s vlastitim shvaćanjima emocija. Poslije prikazivanja sam vidio suzna lica prijatelja i poznanika koje je dirnuo ovakav pristup i količina sirove emocije. Naposljetku, dok likovi teže pročišćenju, dovode same gledaoce do istog. Katarzičko iskustvo uspijeva i publika prepoznaje iskrenost, poistovjećivanje i proživljavanje tuđeg emocionalnog iskustva koje je moglo biti, jeste, bilo je i bit će – naše. Još jedan dokaz da ne postoji bolja droga od pozorišta.
I na koncu, valja odgovoriti na dva važna (autoreferencijalna i možda nepotrebna) pitanja koja (p)ostavlja otvorenim ova predstava. Je li ovo jedna queer predstava? Zasigurno jeste, ali je i mnogo više od toga da bi se odredila samo kao queer. Je li ovo i bosanskohercegovački queer teatar? Itekako, i to možda na svojim najboljim početcima. Podroom je ujedno i primjer kako pristupati queer temama i generalno životima kroz sredstva što ih pruža jedna sveobuhvatna umjetnost kakvo je pozorište.
Usudite se osjetiti ritmove ove predstave. Spustite se u Podroom sljedeći put na daskama SARTR-a – i sami/e se uvjerite.
