PIŠE: Mirnes Bakija
Početkom 2023. godine u Banjoj Luci, na očigled policije, grupa huligana fizički je napala LGBTI aktiviste i novinare, a za napad do danas niko nije odgovarao. Ovo nije bio izolovan incident, već kulminacija višednevne online kampanje usmjerene protiv LGBTI zajednice, u kojoj su, pored anonimnih internet korisnika, učestvovali i pojedini politički zvaničnici iz entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini.
Ena Šehić, aktivistkinja i kvir žena, jedna je od žrtava napada huligana u Banjoj Luci, koji opisuje kao izuzetno traumatično iskustvo. Ona ističe da su u grad stigli kako bi se povezali i družili na mirnom događaju uz filmsku projekciju, no sve se odvilo drugačije od planiranog.
“Nakon što nam je policija zabranila zatvoreni događaj zbog njihove procjene da je situacija visokorizična, odlučili/e smo da mi kao Odbor Bh. povorke ponosa sjednemo skupa u privatan prostor i da se družimo”, započinje priču Ena Šehić za portal LGBTI.ba.
Međutim, kako navodi Šehić, umjesto sigurnosti koju su im trebale garantirati institucije, na ulici su ih napali huligani pred očima građana, dok policije nije reagovala.
“Smatram da online kampanja koja je prethodila napadu je bila temelj nasilja, njegovo opravdanje i priprema. Na društvenim mrežama su danima, kružili postovi puni mržnje, laži i dezinformacija. LGBTI osobe su prikazivane kao prijetnja, kao ‘neprijatelji naroda’, kao ‘nemoralni stranci’ koji žele uništiti sve što je tradicionalno. Ovakav diskurs nije bio spontan, on je bio osmišljen. I što je najopasnije, dolazio iz usta političara i drugih javnih ličnosti”, kaže Šehić.
Da je politička retorika doprinijela napadima u Banjoj Luci slaže se i aktivistkinja Melani Isović, koja je nakon događaja bila primorana privremeno napustiti svoj grad, jer joj policija, kako su naveli, nije mogla garantovati sigurnost.
“Atmosferi linča doprinijeli su političari na visokim funkcijama, desno orijentisana udruženja, policija, režimski mediji, kao i pojedinci koji sistematski napadaju demokratske vrijednosti. Zbog njihovih stavova bila sam primorana napustiti grad u kojem sam rođena i u kojem živim, jer mi policija, navodno, nije mogla pružiti zaštitu. Jednu osobu nisu mogli zaštititi, a svake godine devetog januara gledamo svu snagu iste te policije. Dakle, nisu htjeli! Doživjela sam na vlastitoj koži koliko riječi političara mogu direktno uticati na moj život i sigurnost”, kaže Isović.
Politička retorika koja je prethodila napadima
Milorad Dodik, tadašnji predsjednik Republike Srpske, usprotivio se održavanju ovog događaja, plasirajući dezinformacije i netačne tvrdnje da se u Banjoj Luci planira održati Bh. povorka ponosa. U stvarnosti, radilo se o projekciji filma i zatvorenom druženju za LGBTI zajednicu. Nakon napada na učesnike, Dodik nije preuzeo odgovornost, već je nastavio davati izjave koje su dodatno raspirivale netrpeljivost prema ovoj zajednici.
Sličnu retoriku koristio je i Draško Stanivuković, gradonačelnik Banja Luke, ističući kako bi događaj narušio tradicionalne vrijednosti.
“Mi težimo patrijarhalnim, tradicionalnim, porodičnim odnosima i znamo šta je naša vjera i identitet našeg naroda. Meni je zaista drago što je Banjaluka bastionik tako nečega ovdje, a integralno i u BiH. U redu, to neko radi tamo u Sarajevu i neka radi”, izjavio je gradonačelnik Banja Luke.
Aktivistica Šehić pojašnjava da je porazno slušati ovakve izjave ljudi s autoritetom, ali i institucija, koji podgrijavaju atmosferu linča, umjesto da štite prava svih građana.
“Izjave o LGBTI osobama koji su tada promovisane, poput onog da rušimo porodične vrijednosti, da smo ‘uvoz’ sa Zapada ili da indoktriniramo djecu, duboko su ukorijenjeni u neznanju i strahu. Ali kada se ponavljaju dovoljno često i kada dolaze s pozicija moći, oni prestaju biti samo mišljenja. Oni postaju oružje! I taj narativ je direktno doveo do fizičkog nasilja koje smo doživjeli”, govori razočarano Šehić.
Širenje mržnje bez sankcija i odgovornosti
Iako je još 2022. godine donesena prvostepena presuda za diskriminaciju prema LGBTI osobama zbog poziva na izolaciju putem Facebook-statusa, za koju je odgovorna Samra Ćosović Hajdarević, tadašnja zastupnica u Kantonu Sarajevo i članica Stranke demokratske akcije (SDA), mnogi slični slučajevi prolaze bez sankcija.
Da napad u Banja Luci nije izolovan slučaj, ukazuje publikacija Udruženja SOC iz 2023. godine, u kojoj su analizirani stavovi zastupnika i zastupnica o poštivanju ljudskih prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini, a u kojoj je zabilježen veliki broj negativnih stavova prema ovoj manjinskoj zajednici.
U istraživanju se navodi da političke stranke čiji su članovi i članice uglavnom javno izražavali negativne stavove prema ljudskim pravima LGBTI osoba su Stranka demokratske akcije, Narod i pravda, Savez nezavisnih socijaldemokrata i Partija demokratskog progresa.
Naša stranka, Socijaldemokratska partija i Bosanskohercegovačka inicijativa Kasumović Fuad su u istraživanju definisani kao političke partije čiji su članovi i članice iskazali poštovanje ljudskih prava LGBTI osoba.
Međutim, u ovom istraživanju veliki je broj onih koji su imali neutralan stav, poput Pokreta „Za pravdu i red“, Demokratske fronte i Građanskog saveza, pri čemu se ističe kako je i u ovim strankama manji broj pojedinaca imalo izrazito negativne stavove prema LGBTI osobama.
U CIN-ovom Monitoring izvještaj o govoru mržnje u BiH, za period od aprila 2022. do kraja 2023. godine, seksualna orijentacija bila je treća najzastupljenija osnova za govor mržnje. Ukupno je registrirano 17 takvih slučajeva, među kojima su najčešći bili širenje štetnih laži, dezinformacija, neistina i negativno grupno etiketiranje, stereotipiziranje te neprijateljstvo.
Širenje govora mržnje u online prostoru dodatno otežava činjenica da Bosna i Hercegovina još uvijek nema poseban zakon kojim bi se ova pojava regulisala. Umjesto toga, sankcionisanje govora mržnje djelimično je uređeno kroz zakone kao što su Zakona o zabrani diskriminacije, ravnopravnosti spolova, Izbornog zakona, te Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH.
“Država mora reagovati. Potrebno je unaprijediti zakonodavni okvir i osigurati da govor mržnje, naročito onaj koji poziva na nasilje, bude zakonski sankcionisan. Institucije moraju pokazati da postoji crvena linija koju se ne prelazi i da niko nije iznad zakona, bez obzira na to da li se nasilje dešava na ulici ili na internetu”, pojašnjava Šehić.
‘Svako od nas je odgovoran da reaguje na govor mržnje’
Borba protiv govora mržnje u digitalnom prostoru, upozorava aktivistkinja Ena Šehić, mora biti ozbiljna, sistemska i strateška. Posebnu odgovornost, naglašava, imaju tehnološke kompanije koje upravljaju društvenim mrežama. One bi morale uvesti jasnije politike, efikasnije alate za moderaciju sadržaja i zapošljavati ljude koji poznaju lokalne jezike i kontekste.
„Govor mržnje, pogotovo kada dolazi od političkih zvaničnika, ne smije ostati online 24 sata prije nego što neko reaguje, jer u tom vremenu može izazvati ozbiljnu štetu u stvarnom životu“, kaže Šehić, dodajući da je odgovornost na svima da reagujemo.
Edukacija je, naglašava, ključ. Ulaganje u medijsku i digitalnu pismenost, posebno među mladima, važno je kako bi znali prepoznati dezinformacije, razumjeli načine širenja manipulacija i razvijali empatiju prema onima koji su meta mržnje.
Aktivistkinja Melani Isović podsjeća da nasilje može pogoditi bilo koga i da niko nije siguran dok se mržnja sistematski podstiče i normalizuje.
„Odgovornost za to prvenstveno snose političari i institucije koje svojim izjavama, ćutanjem ili djelovanjem podstiču netrpeljivost i legitimišu napade. Njihova je dužnost da štite građane i građanke, a ne da ih izlažu opasnosti. Svako odstupanje od te odgovornosti jeste saučesništvo u nasilju“, zaključuje Isović.
