Rasistički, antisemitski, homofobni, ksenofobni grafiti u bh. gradovima obično se doživljavaju kao grafiti s bilo kojom drugom porukom ili bez nje – kao vandalizam: problematičnim se smatra čin „škrabanja“ sprejem po fasadi, a ne ispisana poruka. Nadležni u gradskim službama njima se stoga posebno ne bave, pa poruke na zidovima ostaju godinama, sve dok ih ne nagrize zub vremena ili obnova fasade. Uostalom, grafiti nastali s ciljem potpirivanja mržnje i pozivanja na nasilje protiv Drugih i drugačijih samo su dio šireg diskursa mržnje koji, baš kao i oni, „prolazi“ u javnom prostoru. Nacionalistička retorika i izljevi homofobije su normalizovani i u online i u offline prostoru, a nerijetko i kreću od političkih figura.
Piše: Tamara Zablocki
Ipak, sve je više onih koji grafite s porukama mržnje prepoznaju kao problem koji treba prekrečiti ili „popraviti“. Aktivisti Nedžad Kamenica i Benjamin Čengić nedavno su tako odlučili vlastoručno prepraviti grafit mržnje, iskaz homofobije i poziv na nasilje protiv pripadnika LGBT zajednice ispisan na bočnom zidu Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Smatrajući da na pozive na nasilje ne treba ćutati, kao i da nam kao društvu općenito treba više poruka ljubavi i solidarnosti, dopisujući tek jedno slovo, dvojica mladića su homofobni poziv na ubijanje transformisali u poziv na – ljubav.
Nedžad i Benjamin su aktivisti, kako nam kažu, u teoriji i u praksi. Mladi ljudi koji su ostali u Bosni i Hercegovini, dodaju još, pa im stoga nije nevažno u kakvoj atmosferi žive. Nedžad je konsultant u Međunarodnoj organizaciji za migracije, a Benjamin muralista koji, kako navodi, „ostavlja svoj trag kud god prođe“, trudeći se da na taj način bude agent društvenih promjena nabolje. Premda djeluju u različitim sferama, povezuje ih želja da, makar koliko je u njihovoj moći, popravljaju svijet oko sebe. Vjeruju, naime, da svako od nas može učiniti nešto, makar malo, za bolji život i zadovoljnije ljude u svojoj zajednici.
„Ne želim biti saučesnik u trenutnoj postavci društveno-političkog života i sistema u Bosni i Hercegovini i zato nastojim svojim aktivnostima pokazati kako postoji alternativa. Smatram da kolega i ja nismo uradili ništa spektakularno, već da bi ovakve aktivnosti trebale i morale postati normalna reakcija društva u kojem živimo. Želim da vjerujem kako smo dovoljno evoluirali u 21. stoljeću da na ovakve i slične grafite reagujemo tako što ćemo glasno biti protiv njih“, pojašnjava Kamenica.
Na ideju prepravljanja grafita došao je nakon što je, na putu ka obližnjem kafiću, prošao pored sramotne poruke i shvatio da je ondje, nedirnuta, već neko vrijeme. „Pitao sam se zašto do tog trenutka niko nije djelovao. S obzirom na to da je Benjamin muralista i da smo se u isto vrijeme zatekli na tom mjestu, predložio sam da iskoristimo jedan od njegovih sprejeva i prepravimo grafit, te tako iskoristimo poruku koja poziva na mržnju u poruku koja poziva na ljubav, jednim slovom. Nevjerovatna je promjena koju možemo učiniti samo jednim slovom“, uvjeren je.
‘Zdravije je čitati poruke ljubavi’
Primjere prepravljanja grafita koji spadaju u govor mržnje i pozivaju na nasilje posljednjih godina smo viđali u nekoliko gradova bivše Jugoslavije. U Zadru je Jure Zubčić prepravio grafit mržnje u „(Lj)ubi Srbina“. U Bijeljini su se mladi ljudi organizovali i prekrečili grafite koji su veličali ratne zločince i pozivali na mržnju i nasilje, a potom i ispisali nove, s porukama ljubavi. Građanke i građani su, uzaludno čekajući da gradske službe reaguju, uzimali sprej u svoje ruke i u Zagrebu, Beogradu, Splitu, a njihove intervencije nerijetko su praćene i dobrom dozom humora, kao što je prepravljanje antisemitskog grafita „Mrzim Židove“ u – „Mrzim zidove“.
Naši sagovornici i sami kažu da ih je na akciju nagnalo to što su ranije slušali o sličnim akcijama prepravljanja rasističkih, ksenofobnih, homofobnih, antisemitskih grafita kojima je cilj širiti govor mržnje i podsticati na nasilje protiv drugih, po pravilu onih s najmanje moći u društvenoj hijerarhiji: nacionalnih, vjerskih i seksualnih manjina. Romi, Jevreji, Srbi u Hrvatskoj, Albanci u Srbiji, te pripadnice i pripadnici LGBTIQ populacije, a posljednjih godina i izbjeglice, najčešća su meta mrzitelja opremljenih sprejevima čije „umijeće“ obično ne seže dalje od gramatičkih i pravopisnih grešaka, te iscrtavanja poznatog nacističkog simbola.
„S prijateljima sam komentarisao sličnu akciju u susjednoj Hrvatskoj, tačnije Zadru, i posebno mi je ostala u glavi poruka autora tog prepravljenog grafita, kako je „zdravije čitati poruke ljubavi“. Zaista je tako. Želim živjeti u okruženju koje nije ispisano porukama mržnje na svakom koraku“, ističe Nedžad, dodajući kako se nada da će njegova i Benjaminova intervencija inspirisati još nekog na sličnu akciju u njegovom ili njenom komšiluku, zajednici, državi.
Glas o njihovom činu solidarnosti s LGBT zajednicom na Twitteru je podijelio njihov prijatelj, i sam aktivista za ljudska prava, Edo Kanlić, a reakcije na toj i drugim društvenim mrežama odreda su bile pozitivne. „To je znak da imamo jako puno istomišljenika koji podržavaju ovakve akcije“, uvjeren je Kamenica. Uzevši u obzir atmosferu u bh. društvu u kojem svakodnevno svjedočimo netrpeljivosti i govoru mržnje, čin prepravljanja grafita, kao i reakcije podrške koje su dobili, zapravo su važna i velika stvar, dodaje.
„Ne smatram uopšte da je ovo mala stvar u bh. društvu. Svaki pozitivan akt kojim se djeluje na mržnju je itekako veliki i zaslužuje svoje mjesto na zidu, instituciji, javnom prostoru i da se govori o njemu, posebno u našem društvu. Smatram da je potrebno da reagujemo na govor mržnje i osuđujemo ga, da jasno zastupamo stranu koja je protiv poziva na mržnju i mržnje kao takve, da reagujemo na ovakve stvari, nekad kreativno, nekad kroz institucije i zakone ove države.“
