Feminizam nije i ne bi trebao biti monolitno polje, njegov potencijal se nalazi upravo u pluralnosti pristupa pa tako radije pričamo o feminizmima nego samo o jednom feminizmu. Kroz feminističku historiju su se tako organizirale različite frakcije poput marksističkog/materijalnog, liberalnog, radikalnog, crnog, eko, cyber i drugih brojnih feminizama koje sve zajedno veže cilj u postizanju ravnopravnosti te ukidanju patrijarhalnih opresija i diskriminacije. Sasvim je razumljivo da se neka načela različitih feminizama razilaze, ali temeljni feministički principi ostaju isti: solidarnost i ravnopravnost. Uz radikalni feminizam se često veže termin „TERF“ odnosno akronim za trans-isključujući radikalni feminizam (eng. trans-exclusionary radical feminism/feminist). No ima li smisla uistinu TERF uopće smatrati dijelom feminizam koji teži ka sigurnosti i inkluziji svakog ljudskog bića?
PIŠE: Matej Vrebac
TERF prije svega predstavlja ideologiju koja se manifestira kroz transfobiju, a naročito u obliku transmizoginije budući da pristalice takve ideologije za metu ugnjetavanja uglavnom imaju trans žene i transfeminine osobe. Transmizoginija je naročito problematičan vid seksizma jer je utemeljen na dvije osnove: biti žena i biti trans. Dakle problematičnost TERF-a leži na više osnova: prva je u njegovoj transfobiji, druga je u esencijalističkom, reduktivnom promatranja ljudskih bića kroz biološke kategorije spola, a treća je ta što trans osobe ne predstavljaju nikakvu prijetnju cis ženama i njihovim dosadašnjim, s mukom, izborenim pravima. TERF, sasvim pogrešno i neargumentovano, trans žene vidi kao predatore, a trans muškarce kao žrtve patrijarhata – to što je neko rođen s penisom ne čini ga automatski opresorom. Rodna opresija jednako pogađa i muškarce, a naročito muškarce koji nisu strejt.
„Rodna kritika“ ili nazovimo štetne stvari pravim imenom
Fašizam koji se krije pod maskom TERF ideologije smatra sam termin „TERF“ uvredljivim, preferirajući naziv „rodno kritični feminizam“ ili „rodna kritika“. Problem je u tome što TERF u tome slučaju nije rodno nego spolno kritičan budući da primat daje biološkoj podjeli na muško i žensko, a ne shvaća rod kao socijalni konstrukt. Time TERF ideologija posljedično ukida dimenziju intersekcionalnosti svodeći pitanje ženskog subjekta isključivo na pitanje o posjedovanju maternice. Biti žena je mnogo složenije pitanje koje ovisi od složene intersekcije i opresija koje su uzrokovane različitim rasnim, klasnim, seksualnim i drugim identitetima.
TERF ideologija može biti izuzetno štetna za transrodne osobe koje se već svakako suočavaju s veoma ozbiljnim problemima: s diskriminacijom u zdravstvenom sistemu, velikom stopom nasilja, siromaštvom i seksualnim zlostavljanjem. Unutar svakako već marginaliziranih položaja za žene, trans žene su među najviše marginaliziranim. TERF pokret dodatno nanosi štetu time što inzistira da trans ženama zabrani pristup zdravstvenoj zaštiti, sigurnim kućama i javnim toaletima. Djeluje da se takvo ponašanje baš i ne može nazvati feminističkim.
Bojana Kukilo kao trans žena ne shvaća kako neko može da se bori za prava žene, za sve što ima ženski predznak, a isključuje borbu nekih drugih žena. „ Mislim da trans žene ne samo da su žene, već mogu biti i feministkinje, mogu biti oslonac ženama u patrijarhalnim društvima, kao i obrnuto. Samim tim, terfovci i terfovke se ne razlikuju uopšte od homofoba i transfoba, ako pogledamo da u nekim državama ljudi iz ovih skupina pokušavaju osporiti zakone ili uvođenje novih koji bi olakšali živote trans osoba, prije svega trans žena. Sve dok se neko bori za svoje isključujući onog drugog, pravi razdor u i onako krhkom i slabašnom društvu, prepunom homofoba, nasilnika, transfoba, silovatelja. Kao da trans ženama nije dovoljno da se bore sa sopstvenom spoznajom i suočavanjem sa okolinom prepunom zadrtih ljudi i predrasuda, pa da onda ima i neke tamo feministkinje koje su glasne i jasne, ali isključuju baš one koji su ugroženi i vape za svojim pravima.” kaže Bojana Kukilo.
TERF u domaćem kontekstu
Ovakva pošast nije zaobišla ni naš region. Krajem prošle godine se povela žustra rasprava o imenovanju direktorice Centra za ženske studije u Zagrebu, naime nova direktorica je u na svome Facebook profilu podijelila transfobni citat JK Rowling, a kako piše Asja Bakić u sjajnom tekstu povodom tih dešavanja: „JK Rowling je za transfobiju ono što je Tom Cruise za scijentologiju – njezino zaštitno lice.“ Podrška direktorici Centra je došla u obliku pisma potpore iz Srbije među čijim su potpisnicima i organizacije koje u svom nazivu namjerno izostavljaju „slovo T i/ili“ iz LGBTI – po čemu se između ostalog može prepoznati TERF prisustvo. Da u Srbiji jačaju TERF-ovske težnje, bilo je očito i na ovogodišnjoj povorci ponosa u Beogradu. Na zgražavanje mnogih prisutnih, u povorci je učestvovala grupa koja je isticala transfobne transparente.
Jasmina Čaušević, feministica i teoretičarka kulture, smatra problematičnim svrstavanje trans-isključivog radikalnog feminizam pod bilo kakav oblik feminizma, a posebno među one koji imaju veze i potječu od radikalnih, ljevičarskih i marksističkih praksi. Jasmina ukazuje na veoma bitan problem iz kojega se rađa TERF argumentacija: “TERF je opasan jer kad čitam te tekstove, iako ih je malo, jasno je da ih pišu izuzetno teorijski obrazovane i analitički besprekorne osobe. To nije banalna argumentacija, ali kada prođe intelektualna radoznalost, kada smirim misli i rezimiram sve, budem poražena činjenicom da unutar feminizma postoje i ovakve ideje.” Upravo je zbog toga TERF puno opasniji od “obične, civilne homofobije”, kako je određuje Kristina Ljevak na svom blogu, jer za razliku od nje TERF “nerijetko vlada rodnom i queer teorijom te drugim znanjima i vještinama koja zloupotrebljavaju s ciljem manipulacije.”
Čaušević nadalje objašnjava i zaključuje: “Teorijskim razlaganjem, kritikom i analizom problema se može naći intelektualna afirmativna argumentacija za skoro bilo šta. Međutim, za mene je ovde reč o tome da ukoliko se trans osobe osećaju ugroženim, obezvređenim i napadnutim iz feminističke zajednice, koja bi prema generalnim vrednostima, trebalo da podržava sve grupe unutar svoje raznolikosti, onda je pitanje kakav je to feminizam. Čini mi se da nastaju nove paradigme, pa i feminizam može biti i patrijarhalan.”
Tekst je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne održava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih država.
