Piše Azra Mehmedović
Sopstveni doživljaj i izražavanje vlastitog rodnog identiteta transeksualnih osoba nije uslovljeno samo njihovim osjećajima i željama, već i strahom od načina na koji će to okolina prihvatiti ili neprihvatiti. Sve je to posljedica ustaljenih društvenih podjela na muški i ženski spol i niza stereotipa o tome šta smije a šta ne smije činiti određeni spol, zbog pravila i normi koja su mu nametnuta rođenjem. Transeksualne osobesvoje tijelo žele da usklade sa doživljajem sebe i spostvenog rodnog identiteta. Međutim, kompletan medicinski postupak promjene spola, savjetovanje, hormonalne terapije i operaciju, transeksualne osobe moraju obaviti u inostranstvu. Imajući u vidu da je spol ono sa čime smo se rodili, a da je rod je ono kako se osjećamo, dolazimo do logičnog zaključka kako bi zdravstveno osiguranje trebalo pokriti proces prilagodbe spola. S tim u vezi treba raditi na izmjenama zakona da psihoterapijska podrška i hormonalni i hirurški tretmani budu pokriveni unutar sistema zdravstvenog osiguranja, kao što je to slučaj u susjednoj Srbiji i Crnoj Gori.
Treba raditi na edukaciji medicinskog osoblja, koje bi na početku nadgledalo proces, a zatim obezbijediti medicinski kadar koji bi mogao vršiti cijeli proces tranzicije. Zakonodavna vlast bi trebala da osigura ravnopravnost svih građana i građanki i ostvarenje svih ljudskih prava svakome od njih, a izvršna vlast bi trebala da radi na implementaciji tih zakona. Zakonom o zabrani diskriminacije i omogućavanjem transeksualnim osobama koje su promijenile spol da tu promjenu upišu u matične knjige i izmijene dokumente u skladu sa svojim “novim” spolom napravljen je pomak koji bi trebao da zaštiti prava transrodnih osoba.
Međutim, taj zakon se još uvijek ne implementira, a vlasti u državi nisu spremne za rad i za zaštitu ljudskih prava, naročito kada su u pitanju marginalizirane grupe u društvu. Neznanje, neprihvaćanje, neinformisanost i nespremnost na prihvatanje prava pojedinih osoba na osobni doživljaj rodnog i spolnog identiteta i izražavanja dovelo je do transfobije u bosanskohercegovačkom društvu. Zbog svega navedenog transeksualne osobe u svom životu suočavaju se svakodnevno sa problemima diskriminacije, problemima tokom školovanja, otkazima, nemogućnostima pronalaska zaposlenja, ismijavanjima, fizičkog i psihičkog nasilja, neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti čime je ugrožena njihova osnovna egzistencija i pravo na slobodu.
Potrebno je uložiti mnogo rada i truda da se senzibilizira javnost i da se podigne svijest o problemima sa kojima se transeksualne osobe svakodnevno susreću, te svakodnevno raditi na poboljšanju zaštite prava marginaliziranih osoba.
