U okviru 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja i povodom 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, Sarajevski otvoreni centar pokreće online i offline kampanju pod nazivom Strejteri_ice: Podržite svoje LGBTI prijatelje_ice!
Znajući da je uloga strejt ili heteroseksualnih prijatelja_ica i saveznika_ca ključna za ostvarivanje ravnopravnost LGBTI osoba, i s ciljem pokretanja debate o ovoj temi, Sarajevski otvoreni centar objavit će bh. prevod vodiča koji je radila organizacija PFLAG iz SAD-a. Pored ove brošure bit će prezentiran i video klip na istu temu. Realizaciju aktivnosti podržava Švedska vlada putem Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA).
Povodom ove važne aktivističke manifestacije, naš portal se pozabavio temom podrške LGBT prijateljima i prijateljicama.
Piše: Kristina Ljevak
Seksualna orijentacija vjerovatno je posljednji razlog koji će dvoje ili više ljudi dovesti u prijateljsku vezu. Jednako kao što heteroseksualne osobe ne posjeduju univerzalne osobine definisane seksualnošću, ne posjeduju ih ni LGBT osobe. Kod izbora prijatelja_ce presudan će biti njen_njegov svjetonazor, interesovanja i navike, nego način na koji provodi intimu. Ako imamo srećno iskustvo dugovječnih prijateljstava započetih u vrtiću ili u školskom dvorištu, onda i znamo da ne treba posebno objašnjavati razloge prepoznavanja dvoje ljudi, intuiciju koja nas je preko kantice pijeska ili prvih zajednički napisanih domaćih zadaća uvela u kasnije stvaranje međusobnog povjerenja i odanosti.
Postoji li bilo šta što bi u formativnim godinama trebalo biti razlog prekida takvog prijateljstva? I da li postoji razlog zbog kojeg prijateljstvo ne bi započeli u kasnijim godinama sa osobom suprotne seksualne orijentacije, ako nam odgovaraju njegove_njene osobine? Teško da postoji. Mada će nas život, često loš saveznik, demantovati.
Koliko dugo je moguće ignorisati slona?
Na svu sreću imamo brojne primjere zahvaljujući kojima znamo da je proces coming outa bio ‘bezbolniji’ upravo zbog snažne podrške prijatelja i prijateljica osobi koja se outovala. Nije malo ni onih osoba koje su se odlučile na aktivizam kako bi dodatno dale doprinos kreiranju boljeg društva ili barem onog u kojem njihovi LGBT prijatelji_ce ne bi strahovali_e za vlastitu bezbjednost.
Suprotni primjeri nerijetko su posljedica straha od izlaska iz sigurne zone, straha od reakcije koja bi poremetila prijateljstvo. Pa se uz njegovanje prijateljstva njeguje i jedna praznina veličine slona, o kojoj se ne govori, a postoji, i koja je neprimjetna jednako koliko slon može biti neprimjetan.
I u takvim okolnostima, sem istospolne seksualne orijentacije, sve drugo, posebno ukoliko je u slavu patrijarhata, bit će prihvaćeno. Kao na primjeru V. i S., prijateljica cjeloživotnog formata.
Zajedno su prošle sve. Od vrtića, preko rata, prvih zajedničkih izlazaka, do udaje S. kojoj je V. bila kuma. S. se udala za udžbenički primjer patrijarhalnog muškarca, kojeg je, naravno, odgojila takva porodica. Kako bi sve bilo baš onako kako su zamislili njihovi davni preci, S., njen muž i njihova djeca žive sa njegovim roditeljima, braćom i pripadajućim snahama u miroljubivoj, rodovskoj koegzistenciji. Za V. nikada nije bio prihvatljiv emotivni izbor njene prijateljice, ali ga je poštovala kao što poštujemo izbore onih do kojih nam je stalo. Ipak, V. se nije rukovodila istom logikom kada se konačno outovala sebi, a potom i nekim drugim bliskim ljudima iz vlastitog okruženja. Izabrala je da njena intima ostane trajno prešućena kategorija u razgovoru sa njenom najboljom prijateljicom, znajući koliko će neprijatnosti S. stvoriti potreba da istospolnu seksualnu orijentaciju prijateljice sakrije od ostalih članova njene nove, mnogobrojne porodice. V. je u ime svih zajedničkih derneka i akcija odlučila da ćuti o važnom dijelu vlastitog života, kako S. o tome ne bi morala da se svekrvi pravda. Na tome se, između ostalog, zidaju heteropatrijarhalni bedemi, ali to je već neka druga tema. Nas zanimaju prijateljstvo i prijateljska podrška.
Ljudsko tijelo i seksualnost nisu mjesto razlike
“Dio mojih prijatelja voli mačke, a dio njih također voli mačke. Neki su gay, drugi strejt, a neki nisu ni jedno ni drugo. I što onda? Svi dijelimo isti prostor, ulazimo i izlazimo na ista vrata, čitamo, jedemo, jebemo. Ljudsko tijelo i seksualnost nisu mjesto razlike kakvo konzervativno društvo priželjkuje: razlikujemo se, naravno, ali nedovoljno da bismo jedne proglasili boljima, vrednijima, a sve druge gurnuli pod heteronormativnu čizmu. Cis i strejt osobe uvijek trebaju biti svjesne te činjenice. Svi smo isti. Razlika je nasilno upisana s jasnom namjerom da se ljudi povrijede, diskriminiraju, tlače. I to svakodnevno: dok zajedno ulazimo i izlazimo na ista vrata, dok čitamo, jedemo, jebemo, jedni strahuju za svoj život, a drugi o tome uopće ne moraju razmišljati. Takva diskriminacija nikome ne bi trebala biti prihvatljiva, kakve god prijatelje imao_la”, kaže za naš portal književnica i feministica Asja Bakić. Slično misli i novinarka Tamara Zablocki koja podcrtava još jedan važan segment, a to je nužnost uvažavanja potrebe LGBT osobe da o svojoj seksualnoj orijentaciji ćuti ukoliko tako želi.
“Smatram da je podrška straight osoba gay osobama važna jer sam uvjerena da niko nije slobodan dok svi nismo slobodni, kao što je to davno primijetila američka aktivistkinja za građanska prava, Fannie Lou Hamer. Dakle, mislim da smo svi u istoj kaši i da upravo zato svako, ukoliko želi biti poštovan, treba s poštovanjem i tolerancijom pristupati drugima i drugačijima od sebe, bez obzira šta ta drugačijost jeste. Podrška, dodala bih, dolazi u različitim oblicima, pa tako i u obliku prihvatanja da neko nije spreman da priča o svojoj seksualnoj orijentaciji bez obzira na trajnost i čvrstoću prijateljstva, ali u svakom slučaju u obliku otvorenog zalaganja za jedinu ispravnu stranu: jednakopravnost svih ljudi bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, rasu ili bilo koju drugu pripadnost”, objašnjava Tamara.
Da osnovne postulate prijateljstva ne smijemo nikada zaboraviti, a da moramo biti dodatna podrška svojim LGBT prijateljima_cama u specifičnom bosanskohercegovačkom društvu, napominje i novinar Ljupko Mišeljić.
“Prvenstveno je važno da ljudi podržavaju svoje prijatelje, osobe do kojih im je stalo. U ovom slučaju, bitno je da strejt osobe podrže svoje LGBT prijatelje i zbog homofobičnosti bosanskohercegovačkog društva, ugrožavanja ljudskih prava i svih problema manjinskih i ranjivih grupa. Taj pristup i podrška ne bi trebali pretjerano odudarati od podrške prijatelju koji pokreće vlastiti posao – razlikuju se samo u razlogu”, smatra Ljupko.
U homofobičnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko, LGBT osobe svoje prijateljske relacije često i grade unutar LGBT ili aktivističkih krugova, u prostoru koji ostavlja mogućnost neskrivanja važnog dijela vlastitog života. Ali to ne znači da se LGBT osobe međusobno druže kako bi pričale o vlastitoj seksualnosti ili prakticiranju seksa. O tome se priča jednako ili i manje nego u hetero zajednicama. Želja da nekome predstavite svoju djevojku ako ste djevojka ili dečka ako ste muškarac jednaka je želji heteroseksualne osobe koja u trenutku kad je zaljubljena ima potrebu da to obznani cijelom svijetu.
Sve iz heteronormativnog registra nam je prihvatljivo – i zajednički profili partnera na Facebooku, i svakodnevno dijeljenje fragmenata (a nekada i cijelih serija) romantičnih zapisa iz emotivnog života. Zbog čega mislimo da imamo pravo tu mogućnost nekome uskratiti i zbog čega bi nam bila svekrva koju smo stekli_e važnija od prijateljstva koje smo izgradili_e?
I ne zaboravite, ako ste tolerantna i otvorena osoba, a ipak imate imate prijatelja_cu za kojeg_u pretpostavljate da je istospolne seksualne orijentacije a nije spremna da vam se outuje, vaše nije da se pitate zašto je to tako, već da svaku priliku iskoristite kako bi mu_njoj stavili do znanja, direktno i indirektno, da ćete biti njegova_njena podrška kad on_a god to odluči da vam kaže.
