Možda je najprije potrebno da jasno i otvoreno artikulišem svoj strah pred ovim kratkim radom i ovom prijeko značajnom temom. Moram priznati da promišljanja o homoerotskoj poeziji započinjem posve svjesna toga da ću zasigurno ostati nedorečena, pomalo i preplašena da ću propustiti nešto značajno, odnosno – da ću reći nedovoljno.
Piše: Nikolina Todorović
S druge strane, smatram da bih bila nepoštena prema samoj sebi kada ne bih progovorila o ovoj temi. Jer činjenica je da me ona opsjeda već godinama. Neprestano razmišljam o tome koliko je važno ukazivati na postojanje homoerotskih motiva u našoj književnosti, koliko je važno naučiti prepoznavati ih i skretati pažnju na njih. Radosna sam kada u novim čitanjima i interpretiranjima otkrijem autorice i autore koji/e su pisali/e tako da nadahnutim čitateljima i čitateljicama ostavjalju prostora da namaštavaju i oživljavaju njihove tekstove, upisuju u njih nova (queer) značenja, iščitavaju ih izvan školskog i kanoniziranog šablona. Naime, u ovome trenutku gotovo je nemoguće zanijekati činjenicu da su, recimo, Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Desanka Maksimović i Bisera Alikadić – autori i autorice koji/e u svojem opusu imaju queer likove, motive, pa čak blistava i uspješna književna uprizorenja homoerotskih epizoda.
Dakle, ma koliko da sebe doživljavam malom naspram ove ogromne teme ipak ću se usuditi da o njoj ponešto zapišem, da zagrebem ispod površine, da zagrizem samo parče velike i plodne voćke, koju ću, na koncu, vrlo raspoložena prepustiti ostalima da je kušaju i beru sve dok ne ostane sasvim ogoljena.
Nekoliko je ključnih razloga zbog kojih se metodologija ovoga rada smješta u esejizirano promišljanje o homoerotskoj bosanskohercegovačkoj poeziji. Za početak, poželjela sam se zadržati samo na prostoru Bosne i Hercegovine jer mi se učinilo da bi svako zalijetanje u široke i obimne korpuse rezultiralo strmoglavim padom. Razlog je jednostavan: ne vladam ovom temom, nisam je istraživala godinama, nisam je studiozno, analitički niti kritički proučavala pa da bih mogla dati opsežan i širolik pregled, na primjer, regionalne homoerotske književne scene. Naprotiv, ja sam u ovoj temi samo radoznala gošća, koja bi voljela naučiti nešto novo, ali i podijeliti ono što je sama zapazila i promislila. Nadalje, zadržati se samo na bosanskohercegovačkoj savremenoj homoerotskoj sceni nije mi uopšte djelovalo ograničavajuće. Naime, ispostavilo se da je u ovome trenutku mnogo autorica i autora na našem prostoru tematiziralo i ispisivalo u svojim djelima homoerotske motive. Čak i ako se uzme u obzir da svaka queer književnost nije nužno i homoerotska – i tada u savremenoj bosanskohercegovačkoj pjesničkoj sceni ima dovoljno relevantnih primjera homoerotske poezije.
Osim toga, jedan od presudno važnih razloga zašto sam uopšte započela ovaj rad jeste sljedeći: izgubila sam toleranciju na ignorisanje queer motiva u savremenim proznim i pjesničkim ostvarenjima od strane književne kritike. Konkretno: počelo je da me jako nervira kada književni/e kritičari i kritičarke u svojim osvrtima nekako previde i prešute neskrivene i otvorene queer motive kojima se određeni/a autor/ica bavio/la. Često se dešava da se u knjizi pobroje sve teme, sitne i krupne, dočita se i ono čega nema, ali se, eto, ne pročita to da autor ili autorica u knjigu uvode LGBTIQ junaka ili junakinju.
Dugo sam pokušavala protumačiti šta je razlog tome. Svaki odgovor mi i dalje djeluje porazno. Ali čini mi se da je najporaznija činjenica da nekolicina čitatelja/ica ne znaju pročitati queer tekst. Uistinu, ma koliko to začudno zvučalo uopšte nije rijetkost da čitatelji/ice ne vide queer momente, ne razumije queer motive… Razlog tome je to što nisu senzibilirani prema queer književnosti. Jer čitanje nije ništa drugo negoli zbir predznanja. Naša se čitanja, slijedom toga, i razlikuju upravo po tome sa koliko predznanja (da ne kažem predrasuda) pristupamo tekstu. Zboga toga se nerijetko dešava da u tekst ispred sebe automatski učitavamo umjesto da ga iščitavamo. Svaka se knjiga nadovezuje na onu prethodno pročitanu. Ukoliko čitateljica ili čitatelj u svome dosadašnjem čitalačkom iskustvu ima jako malo ili nijednu pročitanu queer knjigu, onda uopšte nije čudno što će ih sadržaj, najblaže rečeno, zbuniti.
Dakle, čini se da je to što čitatelji/ice nisu senzibilirani/e prema queer književnosti može stvoriti poteškoće i propuste u čitanju queer teksta. Uzgred, moram napomenuti da sam na vlastitoj koži doživljela potpuno nerazmijevanje mog teksta, odnosno izostanak prepoznavanja queer tematike. Naime, na četvrtoj godini studija slušali/e smo predmet Kreativno pisanje. Naši zadaci, između ostalog, bili su da se okušamo u pisanju raznih žanrova. Tako smo došli i do pisanja kratke priče. Baš za potrebe tog predmeta, napisala sam svoju prvu homoerotsku priču – Ispod površine. Bez ikakvih prikrivanja, bez pretjerane suptilizacije, bez mijenjanja roda, pisala sam o intimnom susretu između dvije žene. Na sljedećem predavanju svi/e smo čitali/e svoje priče pred drugima I komentarisali ih. I upravo tada se desilo nešto što me posve iznenadilo: niko nije shvatio da pišem o dvije žene. Niko nije osjetio da je to homoerotska priča. Ta je činjenica jako zbunila i moju profesoricu koja je dosta iznenađeno zamolila kolegice i kolege da priču po drugi put pročitaju imajući na umu to da se radi o dvije žene. Veliki dio časa posvetili smo upravo tome: razmišljanju kako je moguće da se homoerotska (queer) priča ne umije pročitati i doživjeti u svom punom značenju. Pa šta ste mislili da je ovo, o čemu ste mislili da piše? – upitala je profesorica. Neki/e su odgovarali/e da su mislili/e da je obična ljubavna priča, neki/e da su zapazili/e da je malo čudno, ali nisu znali šta tačno… Čak i uz otvorenu mogućnost da je moja priča loša, i dalje je prilično neobično to što se sam kostur priče nije prepoznao – centralni motivi, protagonistice, vrsta ljubavnog odnosa…
Kasnije, kada sam se počela baviti književnom kritikom i intenzivnije pratiti regionalnu književnu kritiku, postalo mi je jasno da je to previđanje queer motiva zapravo raširen i počest slučaj. Fascinantan – ali sveprisutan. I upravo je zbog toga važno ukazivati na njega. Zanimljivo je da se ponekad kritičari/ke drže samo queer elemenata knjige, pa tako propuštaju spomenuti i ostale važne tematsko-stilske odlike. Ali ipak, češće se dešava da potpuno zanemare queer elemente, a okrenu se svemu ostalome. Zbog toga j važno ispravljati propuste. Ne dozvoliti da se queer motivi ignorišu, zataškuju, prikrivaju, negiraju i izostavljaju. Ukoliko su loši, onda napisati zašto su loši, ali ako postoje, ukoliko su tu, ona ih se ne bi smjelo prešutiti.
Zabrinuta i iznervirana zbog ovakvih ili sličnih događaja, počela sam još intenzivnije misliti o homoerotskim motivima kao važnim destabilizatorima unificiranog čitanja. Počela sam shvatati da su homoerotski motivi značajni jer provociraju, zbunjuju, ali i približavaju potpunu i cjelokupnu prirodu istospolonog odnosa. Upravo na tragu toga pokušala sam približiti čitateljima i čitateljicama homoerotsku bosanskohercegovačku poeziji, najprije kroz jedinstven ciklus Sedmica bosanskohercegovačke homoerotske poezije koji je objavljen na portalu Lgbti.ba, a potom i kroz ovaj tekst.
Sedmica bosanskohercegovačke homoerotske poezije
Od devetog do trinaestog augusta ove godine čitateljice i čitatelji portala Lgbti.ba mogli/e su upratiti ciklus pod nazivom Sedmica bosanskohercegovačke homoerotske poezije, u kojem su se predstavili/e afirmirani/e bosanskohercegovački/e pjesnici i pjesnikinje različitih genracija: Tanja Stupar Trifunović, Vladan Šipovac, Mihaela Šumić, Velid Beganović Borjen i Nikolina Todorović.
Međutim, važno je naglasiti da to nije prvi ciklus na ovome portalu u kojem se objedinjuje i objavljuje queer književnost. Blistavu zamisao sprovela je i uredila autorica Lamija Begagić sa ciklusom LGBTIQ čitaonica, te Matej Vrebac koji je nedavno za portal priredio queer poeziju mladih domaćih autorica i autora, a koja je nastajala u okviru festivala Kvirhana.
Sedmica bosanskohercegovačke homoerotske poezije imala je za cilj da na jednom mjestu okupi i predstavi bosanskohercegovačke autorice i autore koji/e se u svojim poetskim zbirkama bave i queer tematikom, odnosno koji/e u svoje zbirke uvode, između ostalog, i homoerotske motive. Kao urednici ovoga ciklusa, bilo mi je jako važno da pronađem autorice i autore različitih generacija, ali autorice i autore različitih senzibiliteta. Uistinu, to je rezultiralo jedinstvenom oazom blistavih i snažnih pjesama koje, u prvom redu, odgovaraju zadanoj temi. Dakako, smatram da je važno naglasiti da u ovome ciklusu nisu pobrojani/e svi/e bosanskohercegovački/e autori/ice koji/e pišu homoerotsku poeziju. Izvjesno je da su se neka značajna imena propustila, te da će se ciklus upravo zbog toga iznova nastaviti.
Uvršteni/e pjesnici/kinje pokazali/e su iskreno interesovanje za ovu temu, ali ono što mi je kao urednici ciklusa bilo jako zanimljivo da pratim jesu reakcije čitateljica i čitatelja. Čini mi se da je najveću pažnju privuklo to što je riječ o bosanskohercegovačkoj homoerotskoj poeziji. Regionalni/e književnici/e i čitalačka publika nemaju često priliku upratiti šta se događa na bosanskohercegovačkoj književnoj sceni, a naročito je u tom pogledu skučena queer književnost. Zbog toga je posebno bilo važno ukazati na to da bosanskohercegovačka književnost ima svoje predstavnice i predstavnike u različitim značajnim i krupnim temama, jednako kao što je bilo važno pokazati da poezija pjesnika i pjesnikinja koje inače radno čitaju može također biti pročitana i kao queer odnosno kao homoerotska. Važno je, dakle, ukazati i na to da su queer motivi jednako zaživjeli i prisutni u poeziji mlađe generacije koju tek treba otkrivati i čitati sa punom pažnjom.
