PIŠE: Anisa Pračić Šehić
Sarajevo je 2025. godine bilo domaćin šeste Povorke ponosa i petog izdanja Kvirhana festivala. Ova dva događaja okupila su veliki broj ljudi, potvrđujući postojanje snažne LGBTIQ+ zajednice i saveznika, kao i jasnu potrebu da se glas obespravljenih čuje glasno i javno. Posjećenost je pokazatelj da se prostor za različitost i slobodu identiteta u BiH polako širi, ali i dalje postoji niz izazova.
Uprkos sve većoj vidljivosti i društvenom angažmanu, nasilje nad LGBTIQ+ osobama u Bosni i Hercegovini ne jenjava. Naprotiv, mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni, a žrtve često biraju tišinu, zbog straha od odmazde, prisilnog “outovanja”, ekonomske ovisnosti ili jednostavno neinformisanosti o pravnim procedurama.
Kako bi se odgovorilo na ove izazove, Sarajevski otvoreni centar (SOC) već godinama nudi besplatno pravno savjetovanje LGBTIQ+ osobama. Međutim, pitanje koje se nameće jeste šta slijedi nakon prijave nasilja? Koje su pravne procedure i kome se osoba može obratiti za zaštitu?
O tim pitanjima razgovarali smo s advokaticama Vanjom Pavlović i Đanom Dalač.
Prijava nasilja nad LGBTIQ+ osobama: Kome se obratiti i šta slijedi nakon toga?
Kada dođe do nasilja nad LGBTIQ+ osobama, važno je da žrtva zna kome se može obratiti i kako izgleda cijeli proces traženja pravde. Prema riječima advokatice Đane Dalač, prvi kontakt u ovakvim situacijama trebaju biti policija i tužilaštvo, ali značajnu podršku pružaju i organizacije civilnog društva koje rade s LGBTIQ+ zajednicom.
Prijava nasilja se najčešće podnosi policiji, lično ili telefonom. Također, moguće je obratiti se tužilaštvu usmeno ili pismeno, navodi Dalač.
Nakon prijave, pod nadzorom tužilaštva, policija provodi istragu, što uključuje uzimanje izjava, prikupljanje dokaza i saslušanje osumnjičenih. U slučajevima gdje postoji prijetnja po sigurnost žrtve, moguće je tražiti i zabranu prilaska. Ako tužilaštvo zaključi da su dokazi dovoljni, podiže se optužnica, a sud tada odlučuje o odgovornosti osumnjičenog. Proces je kompleksan, ali jasno definisan, zaključuje Dalač.
Šta žrtve nasilja nad LGBTIQ+ osobama mogu očekivati nakon prijave?
Pravni proces koji slijedi nakon prijave nasilja nad LGBTIQ+ osobama u Bosni i Hercegovini može trajati dugo, čak i po nekoliko godina. Osim trajanja, jedan od ključnih izazova s kojim se žrtve suočavaju jeste nerazumijevanje i nedostatak senzibiliteta kod službenika koji bi zapravo trebali da ih zaštite.
Koliko će trajati postupak često zavisi od stepena razumijevanja i senzibilisanosti policijskih službenika i tužilaca. Ako oni nemaju dovoljno znanja ili empatije, žrtve ne samo da bivaju obeshrabrene, već su često izložene i sekundarnoj viktimizaciji, upozorava advokatica Vanja Pavlović.
Proces započinje prijavom nasilja policiji ili tužilaštvu, nakon čega slijedi istraga. U toj fazi se prikupljaju dokazi, saslušavaju žrtve, svjedoci i osumnjičeni. Tek po završetku istrage i podizanju optužnice dolazi se do glavnog pretresa, u kojem žrtva svjedoči, a optuženi iznosi svoju odbranu. Kako bi se žrtve zaštitile tokom ovog osjetljivog perioda, zakon predviđa određene mehanizme poput zabrane kontakta s počiniocem, isključenja javnosti sa suđenja, te mogućnosti svjedočenja putem video-linka. Međutim, kako Pavlović naglašava, u praksi je nivo zaštite LGBTIQ+ osoba često nedovoljan.
Zato uvijek preporučujem da žrtve angažuju advokata. Ne samo radi pravne zaštite, već i zbog psihološkog osjećaja sigurnosti u procesu koji je za mnoge traumatičan, ističe ona.
Ohrabruje činjenica da u Bosni i Hercegovini djeluje nekoliko nevladinih organizacija koje pružaju psihološku podršku žrtvama nasilja, što može biti od presudnog značaja za njihovu emocionalnu stabilnost. Iako se čini da sistem još uvijek nije dovoljno prilagođen potrebama LGBTIQ+ osoba, Pavlović poručuje da prijava nasilja ostaje ključan korak:
Većim brojem prijavljivanja, biće i više ovakvih predmeta, te će samim tim sva lica koja učestvuju u tim postupcima biti prinuđeni da se dodatno edukuju i senzibiliraju, što će u konačnici uticati i na kvantitet i na kvalitet sudske prakse u ovoj oblasti. Ističem i da u Bosni i Hercegovini djeluje nekoliko NVO-a koje obezbjeđuju psihološku podršku žrtvama što ja, kao advokat, uvijek preporučujem, a pod određenim uslovima, tu vrstu podrške je moguće obezbijediti i putem suda. Dakle, prijavljivanje nasilja je nešto što ja uvijek preporučujem, bez obzira na konačni ishod postupka jer je u konačnici to jedini način na koji žrtve mogu ostvariti svoja prava koja su im zagarantovana i Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima te temeljnim slobodama i, što je takođe izuzetno bitno, osnažiti i sebe i druge kroz te postupke. Jer, puštanjem nasilnika da se, opet kolokvijalno rečeno, izvuku bez ikakve posljedice, utiče se samo i isključivo na porast broja slučajeva nasilja prema pripadnicima LGBTQ+ zajednice.
Povjerenje i podrška od prvog susreta: Kako izgleda saradnja između advokata i žrtve nasilja?
Kada se osoba suoči s nasiljem, naročito ako pripada LGBTIQ+ zajednici, prvi koraci ka pravdi često su i najteži. Upravo zato, uloga advokata u ovom procesu je ključna, ne samo zbog pravne zaštite, već i zbog osjećaja sigurnosti i kontinuiteta podrške koji žrtvi mogu biti presudni.
Advokatica Đana Dalač objašnjava kako izgleda prvi susret žrtve s advokatom i koje informacije je važno ponijeti sa sobom.
Prilikom prvog sastanka, žrtva bi trebala donijeti svu dokumentaciju koja može pomoći u razumijevanju slučaja. To uključuje prijavu podnesenu policiji, zapisnike, medicinsku dokumentaciju o povredama, fotografije, prepiske, snimke ,sve što može biti relevantan dokaz, kaže Dalač.
Sastanak se odvija u povjerljivoj i sigurnoj atmosferi. U tom prostoru, bez osude i predrasuda, žrtva ima priliku detaljno ispričati svoju priču, dok je zadatak advokata da je upozna s njenim pravima i mogućnostima koje zakon nudi.
Ono što je posebno važno jeste da podrška ne prestaje nakon prvog susreta. Komunikacija između advokata i klijenta traje kroz cijeli proces – od podnošenja prijave, tokom istrage i tokom sudskog postupka. U suštini, advokat je tu ne samo kao pravni zastupnik, već i kao osoba koja brine da klijent bude zaštićen, pripremljen i informiran tokom čitavog procesa. Kroz ovakav pristup žrtva se ohrabruje da istupi i doprinese pravdi, uz najmanju moguću nelagodu po žrtvu, naglašava Dalač.
Na taj način se žrtvi omogućava da aktivno učestvuje u postupku, ali uz najmanju moguću nelagodu ili retraumatizaciju. U kontekstu nasilja nad LGBTIQ+ osobama, ovakav odnos između advokata i žrtve ima i dodatnu dimenziju – ohrabrivanje. Kada znaju da nisu sami, već imaju pravnu i ljudsku podršku, žrtve lakše donose odluku da prijave nasilje i pokrenu postupak.
Strah od outovanja ne smije biti prepreka: Kako se štiti identitet žrtava nasilja tokom suđenja?
Za mnoge LGBTIQ+ osobe koje pretrpe nasilje, jedna od najvećih prepreka za prijavu jeste strah od „outovanja“, odnosno otkrivanja seksualne orijentacije ili rodnog identiteta porodici, zajednici ili poslodavcu. Taj strah, iako potpuno opravdan, ne znači da žrtva mora ostati bez zaštite. Zakon predviđa određene mehanizme očuvanja privatnosti i identiteta žrtve tokom krivičnog postupka iako, kako ističe advokatica Vanja Pavlović, njihova primjena u praksi varira.
Zaštita identiteta žrtve – oštećenog/e u krivičnom postupku se prvenstveno može ostvariti kroz isključenje javnosti na glavnom pretresu na osnovu odredbe člana 251 Zakon o krivičnom postupku RS (zbog zaštite ličnog i intimnog života oštećenog/e) i to po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branioca, ali uvijek po njihovom saslušanju, s tim da se isključenje javnosti ne odnosi na stranke, branioca, oštećenog, zakonskog zastupnika i punomoćnika.
Ipak, za žrtve koje žele izbjeći i sam kontakt s optuženim, zakon nudi i dodatnu zaštitu, iako znatno rjeđe primjenjivu.
Drugi nivo zaštite je status ugroženog ili zaštićenog svjedoka, predviđen Zakonom o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku. Ovaj status omogućava da žrtva svjedoči bez prisustva optuženog, čak i putem video-linka. No, da bi do toga došlo, moraju biti ispunjeni strogi uslovi, propisanih u Zakonu o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku Republike Srpske, dodaje Pavlović.
Na nasilje ne smijemo šutjeti. Iako je trauma stvarna i teška, svaki čin prijavljivanja nasilja predstavlja hrabar i važan korak ka suzbijanju nasilja nad LGBTIQ+ osobama i pokretanju sistema na djelovanje. Samo aktivnim prijavljivanjem možemo graditi društvo u kojem nasilnici snose odgovornost, a žrtve dobijaju zaštitu i podršku koju zaslužuju. Ukoliko si LGBTIQ+ osoba i doživio/la si bilo koji oblik nasilja, nisi sam/a. Obrati se Sarajevskom otvorenom centru za psihološku pomoć putem e-maila: [email protected] ili porukom na Viber/Whatsapp broj 062 460 319. Za pravno savjetovanje, piši na [email protected] ili kontaktiraj broj 062 123 561. Također, Tuzlanski otvoreni centar od sada pruža pravno savjetovanje, a možeš im se obratiti putem e‑maila na [email protected] ili direktno na adresu [email protected].
Podsjećamo i da u Sarajevu postoji Sigurna kuća za LGBTIQ+ osobe, gdje možeš dobiti hitnu zaštitu i podršku. Kontaktiraj ih putem e-maila [email protected] ili na broj 062 772 591.
