Izvor: FENA via Klix.ba
Foto: Krasnodar Peršun
Svjetska zdravstvena organizacija uklonila je homoseksualnost s međunarodne klasifikacije bolesti 17. maja 1990. godine i time potvrdila stajalište struke, nakon što je Američka psihijatrijska asocijacija još 1974. godine iznijela zvaničan stav da homoseksualnost sama po sebi ne predstavlja problem u rasuđivanju, stabilnosti, pouzdanosti i općenito u društvenim i radnim sposobnostima.
Širom svijeta 17. maja obilježava se Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije s ciljem podizanja svijesti o nužnosti borbe protiv predrasuda i diskriminacije prema osobama homoseksualne orijentacije te prema transrodnim i transeksualnim osobama.
Teatrolog, univerzitetski profesor Darko Lukić, za Fenu je govorio o tome zašto je Sarajevu potreban Pride, kao i potrebi međusobnog razumijevanja i poštovanja.
Komentirajući reakcije tipa “neću da mi to dijete gleda”, Lukić podsjeća da djeca, nažalost, prečesto gledaju kako im očevi tuku majke, kako im rodbina krši zakone, kako se oko njih “na oglasniku kupuju diplome, a sirotinja bezdušno ostavlja bez ikakve brige i pomoći”, gledaju alkohol i drogu u školskim dvorištima.
“Ta djeca na svojim telefonima imaju pristup svakoj vrsti pornografije. Čudno je da tim moralistima uopće ne smeta što njihova djeca svaki dan sve to gledaju. Jesu li baš toliko nesigurni u svoj roditeljski odgoj i zdrav razum svoje djece ili zaista misle da svako dijete koje pogleda jedan kriminalistički film odmah postaje razbojnik”, istakao je.
Lukić, govoreći o predrasudama, naglašava da svaki strah potječe od nekog neznanja. Da se plašimo nepoznatog i stranog, zamišljamo kako bi to moglo biti, te uglavnom zamišljamo krivo.
“Svejedno jesu li ti drugačiji, ti drugi različiti od nas rasno, etnički, vjerski, rodno, seksualno… Kada jednom nešto upoznamo i razumijemo, strah nestaje. Onda više nema onih nekih tamo, strašnih. Hej, pa to je moj komšija, to mi je sestrična, to mi je kolega s posla, moja zubarka… Svako neznanje svoje rupe u znanju popunjava predrasudama i stereotipima”, ustvrdio je.
Negativne predrasude kada se govori o homoseksualcima, pojašnjava Darko Lukić, su te da su homoseksualci nužno promiskuitetni, nemoralni, ekscentrični, pa čak i da su pedofili.
“Pozitivne su predrasude jednako tako glupe, osim što su manje opasne. Kao svi su homoseksualci estete, umjetničke duše i jako fini. Ništa od toga. To su sasvim obični ljudi kao svi drugi, jednako dobri i jednako loši kao heteroseksualci. Ljudska je seksualnost samo jedan dio složenog ljudskog identiteta, koji, iako jako važan, nije jedino, pa čak ni prvo što određuje ljudsku narav i ponašanje”, podvukao je.
On pojašnjava da gay i lezbejski parovi koje poznaje žive iste živote kao i straight parovi. Idu subotom u kupovinu u supermarket, pregovaraju o tome čiji je red da izvadi suđe ili veš iz mašine, što će večeras gledati na televiziji itd.
“To su ti ljudi koji baš svaki dan tiho hodaju svuda pored nas, ali im, eto, prema nekima ne bi trebalo biti dopušteno glasno hodati dva sata jedan dan u godini”, mišljenja je Lukić.
Ističe da na svijetu ima osam milijardi ljudi, da uvijek lako nađete nekoga kome su sve ljudske različitosti ljepota svijeta i izazov za upoznavanje drugih i drugačijih te da s ljudima kojima smetaju drugi ljudi, bilo da im smeta nečija boja kože, rod, vjera ili seksualnost, nema baš nikakva posla.
“Po mom iskustvu, nimalo nije važno koliko je nekome godina, koliko je obrazovan ili obrazovana, dolazi li iz velegrada ili sa sela, koje je vjere i vjeruje li uopće. To je više ono što narod zove ‘kućni odgoj’ i pitanje karaktera. Kad su u pitanju javna zagovaranja prava drugih i drugačijih, mislim da svaka javna osoba ima određenu odgovornost prema tome kako o tim temama nastupa u javnosti”, smatra on, dodavši da će jedne javne osobe otklanjati predrasude, a druge će ih poticati i zagovarati.
Govoreći o predstojećoj paradi u Sarajevu najavljenoj za 8. septembar i otporu koji postoji za taj događaj, on ističe da je to posve očekivano, uobičajeno i predvidivo, dodavši da je tako bilo s prvim povorkama i u New Yorku, Parizu, Madridu… Samo, podvukao je, što je to bilo prije više od četrdesetak godina.
“Danas je u tim gradovima Pride veliki kulturni i društveni događaj i dio turističke ponude. I naravno, za sve te godine nije se zemlja pod njima otvorila, nije im pao natalitet i nisu slučajni prolaznici zbog parade postajali drugačiji nego što su rođenjem bili. I zato se to tamo sada može zvati parada”, ocijenio je.
Kad je riječ o BiH i regiji, Lukić smatra da to nije nikakva parada, nego mirna protestna povorka.
“To su mirni protesti za ljudska prava i temeljno ljudsko dostojanstvo koji su u ovom trenutku, nažalost, ugroženi. Time se jednom godišnje želi pokazati da desetak posto stanovništva svaki dan u godini živi diskriminirano i uskraćeno za svoja osnovna ljudska prava, a da za takav protestni hod zaista postoji potreba, najbolje dokazuje sva ta rika mržnje, bijesa i agresije kojoj svjedočimo”, podvukao je.
