Simboli kontra povorke ispred ljudskih prava u Dnevniku RTRS-a
Najavu i održavanje prve Bh. povorke ponosa u Bosni i Hercegovini pratilo je veliko interesovanje domaćih medija. Dio njih je pokazao zavidan nivo profesionalne zrelosti kada je o načinu izvještavanja o LGBTI temama riječ, neki drugi su ostali na starom kursu širenja govora mržnje i zanemarivanja temeljnih ljudskih prava. U periodu nakon povorke ponosa na našem portalu bavili smo se načinom na koji su mediji izvještavali o prvoj Bh. povorci, u želji da istaknemo primjere pozitivne prakse i uz nadu da će komentari za negativne biti dijelom njihovog budućeg korektivnog pristupa. Kako su tri emitera Javnog servisa Bosne i Hercegovine – BHT1, FTV i RTRS izvještavali o prvoj Bh. povorci ponosa u centralnim informativnim emisijama na dan održavanja povorke tema je kojom završavamo ovu seriju tekstova.
Piše: Kristina Ljevak
U Dnevniku 2 Radio televizija Republike Srpske 8. septembra 2019. godine u istom izvještaju tretirala je i održavanje prve Bh. povorke ponosa i kontra skup koji je bio upriličen dan ranije, naglašavajući u najavi izvještaja kako je povorka prošla bez incidenata, ali uz „neviđene mjere obezbjeđenja“ te kako je kontra skup bio uz „islamske vjerske obrede i ponovno isticanje ratnih zastava takozvane Armije Bosne i Hercegovine“. Nerijetko su informativne emisije RTRS-a intonirane kao da je 1993. godina, što potvrđuje i ovaj primjer. Akcenat bi trebao biti na protivljenju skupu koji promoviše ljudska prava a ne na simbolima koji se koriste na protestu. Očekivano je da će se u okviru pozivanja na „tradicionalne vrijednosti“ koristiti i vjerski ili nacionalni simboli sa kojima se identifikuju okupljeni na skupu. Isto se dešavalo i u zemljama regije kada su se okupljali protivnici/e jednakopravnosti LGBTI osoba sa katoličkim i pravoslavnim simbolima, što ne govori ništa o ljudima koji vjeru ne zloupotrebljavaju, govori samo o zajedničkim osobinama onih koji bi u ime vjere ugrožavali prava drugih.
Sigurnosne mjere nisu luksuz nego obaveza
Takođe je suvišno spominjati „neviđene mjere obezbjeđenja“ čime se sugeriše da bi u suprotnom bilo nemoguće organizovati povorku. Suština je da nije bilo nijednog incidenta, a obezbjeđenja je bilo onoliko koliko je zahtijevala sigurnosna procjena i broj policajaca/ki ne govori ništa o LGBTI osobama i učesnicima/ama povorke, nego o ukupnim prilikama u kojima je povorka pripremana i realizovana. U istom tonu se nastavlja sam izvještaj gdje novinarka Vesna Stakić kaže kako je najavljeno da će povorku obezbjeđivati 1100 policajaca ali da je utisak kako ih je bilo mnogo više. Osim što nismo saznali čiji je to utisak, novinarka dalje nastavlja kako je učesnika bilo mnogo manje od policije, njih 800 što je potpuno netačan podatak. Potom smo imali/e priliku čuti fragmente govora članova/ica prve Bh. povorke ponosa, da bi se izvještaj nastavio informisanjem o kontra skupu koji je organizovan dan ranije, kojem apsolutno nije bilo mjesta u istom televizijskom prilogu, tim prije što nisu ni istog dana održani. Novinarka izvještaj završava navodeći kako je prema tvrdnjama organizatora povorka održana bez incidenata (što ostavlja prostora za pitanje gdje je novinarka bila ako se poziva na „tvrdnje organziatora“) i dodaje kako su učesnici „ipak zamoljeni da parole i zastave ostave na ulici i neprimjetni nestanu sa Trga BiH“.
U uputama za učešće u povorci koje su učesnice/e dobile u printanom obliku ulazeći u prostor povorke stajale su instrukcije o ostavljanju simbola nakon završetka što je potpuno očekivano, jer se sigurnost mogla garantovati samo na zvaničnoj ruti povorke. Niko nije sugerisao „nestajanje“ sa Trga BiH, u prvom redu zato što je tako nešto nemoguće.
Pogrešna praksa skretanja pažnje na opasnost učešća u povorci ponosa
Uobičajeno loša praksa je da se kod izvještavanja insistira na sigurnosnim mjerama, posebno onda kada postoje sigurnosni propusti i posljedice za učesnike/ce kako bi se povorke predstavile kao događaji visokog rizika i tako se dodatno demotivisali/e budući učesnici/e. Insistirati na sigurnosnom okviru, iznositi netačne tvrdnje da je bilo više policije nego učesnika/ca primjer je neprofesionalnog i zlonamjernog izvještavanja, a činjenica da je sadržaj plasiran na emiteru Javnog servisa, dodatno zabrinjava.
Za razliku od Radio televizije Republike Srpske, Federalna televizija izvještaj u centralnoj informativnoj emisiji najavila je ključnim segmentima vezanim za održavanje povorke, naglašavajući kako je održana bez govora mržnje i nasilja, ističući ključne poruke povorke. Novinarka Đenita Huseinbegović izvještaj je počela procjenom o broju policajaca i učesnika/ca, navodeći da je učesnika/ca od nekoliko stotina do nekoliko hiljada, a s obzirom na to da je u trenutku nastajanja izvještaja (stand up novinarke na početku skupa) bilo rano za procjene, takav pristup možemo uvažiti, za razliku od navođenja da je bilo više pripadnika/ca mjera obezbjeđenja nego učesnika/ca što je bio primjer RTRS-a.
U nastavku izvještaja možemo vidjeti i čuti LGBT aktiviste/ce, odnosno njihove izjave, za razliku od prethodnog priloga gdje su samo zabilježeni zvanični govornici/kinje. Novinarka Huseinbegović navodi i tačne razloge zbog kojih se povorka organizuje. Na kraju je još jednom naglašena pozitivna atmosfera u kojoj je povorka prošla, uz vizuelni i audio segment koji to dodatno ilustruju. Riječ je o dijelu pjesme „Neka ljubi ko god koga hoće“ u izvedbi Damira Imamovića i ključnom segmentu govora članice organizacionog odbora Lejle Huremović. Iz toga posebno, a i iz svega prethodno navedenog, jasno se vidi profesionalna namjera sa kojom je prilog kreiran.
I Federalna televizija kao i BHT1 tokom Dnevnika 8. septembra objavili su informacije o reakcijama zvaničnika, o Bh. povorci u regionalnim medijima, o prisustvu osoba iz javnog i političkog života…
Povorka, istorijski dan za Bosnu i Hercegovinu
U najavi izvještaja u centralnoj informativnoj emisiji televizije BHT1 naglašen je, a što je važno, kako je povorka borba za sve građane a ne samo pripadnike/ce LGBTIQ zajednice. BHT1 je imao i procjenu broja učesnika/ca koja je najbliža tačnoj te je rečeno da je učestvovalo u povorci oko 2000 ljudi. Važno je i što je prilog autorice Gordane Dragutinović Mutić objavljen s naslovom „Istorijski dan za BiH“. Uz izjave učesnika/ca povorke, novinarka navodi prisustvo američkog ambasadora te regionalnih aktivista/ica uz navođenje razloga održavanja povorke i nade koju uspješno organizovanje događaja donosi.
U izvještaj je takođe uvršten i dio govora predstavnice organizacionog odbora, te je prilog završen s Damirom Imamovićem što stvara ugodan, već pomenuti efekat na primjeru FTV.
U Dnevniku BHT1 ugostili su u studiju i portparola MUP-a Kantona Sarajevo Mirzu Hadžiabdića što svakako nije greška, ali bi sigurno bilo važnije da smo imali priliku u dužoj formi čuti nekoga iz Organizacionog odbora prve Bh. povorke ponosa ili nekoga od LGBTI aktivista/ica nakon uspješnog događaja, odnosno da se počne podrazumijevati da su sigurnosne mjere bez greške obaveza policije, odnosno države, a ne privilegija koja je ukazana Organizacionom odboru i učesnicima/ama povorke.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.
