PIŠE: Slađan Tomić
Sredinom februara parlament Grčke usvojio je zakon kojim istospolnim parovima omogućava pravo na brak i pravo na usvajanje djece. Put do istorijske odluke kojom je Grčka postala prva većinski pravoslavna država u svijetu koja priznaje istospolne brakove nije bio lak i trajao je decenijama. Ovaj veliki korak ka priznavanju prava na bračni život i prava na istospolno roditeljstvo je samo korak ka potpunoj ravnopravnosti od koje je Grčka daleko, ali sve bliže.
Put do donošenje zakona
Zakon kojim se priznaju istospolni brakovi nije došao preko noći, naprotiv godinama je stvarana povoljna atmosfera, od kasnih 2000-tih kada su aktivisti svečano osporavali isključivu definiciju braka u grčkom pravnom sistemu, sve do 2015. kada je usvojen zakon o građanskom partnerstvu kao prvo priznanje istopolnih zajednica.
Tokom godina, mnoge ankete su pokazivale da grčka javnost mijenja stavove prema ovakvom zakonodavstvu.
„Što se tiče priprema, LGBT aktivisti i grupe veoma su naporno radili na obrazovanju političara i javnosti tokom ovog perioda, a premijer Kyriakos Mitsotakis je uspostavio komitet uglednih zakonodavaca i LGBT aktivista/organizacija kako bi saznao koje korake treba poduzeti radi donošenja zakona protiv diskriminacije i u korist jednakih prava za LGBT osobe u Grčkoj“, kaže za LGBTI.ba Giannis Vikas, savjetnik za komunikacije, sekretar za ljudska prava i savjetnik parlamentarne grupe PASOK-a.
Komitet je predložio da se zakon o jednakosti braka mora usvojiti kako bi Grčka bila na istoj strani s liberalnim evropskim državama.
Apostolis Karabairis, direktor Thessaloniki Pride-a za LGBTI.ba podsjeća da su prvi pokušaji uspostavljanja jednakosti braka u Grčkoj bili još 2008. s kampanjom “Kaži da“.
Aktivisti su shvatili da u građanskom zakonu o braku nema zabrane za istopolne parove, jer je cijeli tekst bio bez spolne odrednice (iako je grčki jezik rodno specifičan) jer se koristio rodno neutralni pojam ‘supružnici’.
„Tako su neki aktivisti pronašli progresivnog načelnika na egejskom ostrvu Tilosu koji je obavio vjenčanje dva para, gej i lezbijskog. Nažalost, nacionalna vlada je osigurala otkazivanje tih vjenčanja izdavanjem ministarske direktive, objašnjavajući da zakonodavac nije mislio na istospolne supružnike. A domaći sudovi su to potvrdili“, objašnjava naš sagovornik.
Ono što se od tada promijenilo u Grčkoj je politička volja, senzibilnija javnost i niz drugih faktora.
„Vladajuća stranka desnog centra (kršćansko-demokratska) je daleko najpopularnija (vrlo rijetko za grčki tradicionalno dualni stranački sistem, ), tako da ih ne ugrožava nikakav potencijalni manji gubitak glasača u desno, sadašnji premijer i lider Nove Demokratije Kyriakos Mitsotakis, dolazi iz liberalnog krila stranke, na čelu grčke crkve je relativno umjereni arhiepiskop, u vladi postoje neki otvorene homoseksualne tehnokrate, koji su živjeli na Zapadu i nisu osjećali stigmu otvoreno biti homoseksualci“, pojašnjava Karabairis.
U prilog cijelom procesu išla je i činjenica da je krajnja desnica u Grčkoj vrlo podijeljena. Javnost je dodatno omekšala priča o lezbijskom paru u kojem se priznata majka borila s kancerom, a druga majka nije imala zakonska prava pa je dijete bilo u opasnosti da izgubi drugu majku.
Komotna većina za zakon
Na kraju, zakon je usvojen sa 175 glasova od ukupno 300 zastupnika. Vladi Nove demokratije podršku u usvajanju zakona dali su SYRIZA, PASOK i još dvije stranke.
„Za LGBT osobe ovo je veoma važan korak, jer se njihove postojeće porodice priznaju nakon mnogo godina, posebno u slučaju da imaju djecu“, kaže Vikas.
No, potpuna jednakost je daleko, do tog cilja treba učiniti još mnogo.
„Iako je biti LGBT osoba u Grčkoj mnogo bolje nego prije nekoliko godina, i iako je zakonodavstvo jedno od najliberalnijih u svijetu, javnost treba biti obrazovana na masovniji i efikasniji način, obrazovni sistem treba držati korak s porastom radikalnih mišljenja u Grčkoj, kao i u Evropi, što dolazi zajedno s porastom ekstremne desnice u politici“, kaže Vikas.
Vjeruje da je biti LGBT u Atini i u velikim gradovima mnogo bolje nego biti član zajednice na selu.
“Kao što je to veoma lično iskustvo, vjeruje se da se LGBT osobe u Grčkoj osjećaju danas više jednakima u poređenju s prošlošću“, dodaje Vikas.
Apostolis Karabairis kaže kako je zakon definitivno prekretnica za jednakost LGBT i za percepciju jednakosti. Međutim, smatra da puna institucionalna jednakost još nije uspostavljena.
„Kamoli tek društveno prihvaćanje. Bilo je homofobnih govora mržnje tokom rasprave o jednakosti braka, ali ne više nego u drugim zemljama“, kaže Karabairis.
Grčko društvo razlikuje se od mjesta do mjesta, regije sjeverne Grčke, Peloponeza i Krita su konzervativnije pa je očekivano da će tamošnjem lokalnom stanovništvu trebati više vremena da se prilagodi novoj stvarnosti.
“Kao i svaka promjena, trebaće neko vrijeme da se novi zakon potpuno uklopi s grčkom kulturom i navikama. Zakon rješava probleme s kojima su se LGBT osobe suočavale u prošlosti (nemogućnost usvajanja djece i formiranje ravnopravne porodice) i nema veze s ostatkom društva. Ništa se nije promijenilo i ništa se neće promijeniti za ne-LGBT porodice na kraju“, pojašnjava Vikas.
Šta gay osobama znači ovaj zakon?
Prvi benefit novog zakona je izjednačavanje prava građana Grčke, ali se radi i o simboličnom napretku jer se LGBT osobe više ne osjećaju kao građani drugog reda.
„Imamo pravo na brak, čak i ako ga ne koristimo. I ima regionalni značaj jer većina europskih zemalja s jednakim pravima u braku je na sjeverozapadnom dijelu Europe: sada jednakost u braku ima uporište u jugoistočnoj Europi i definitivno u pravoslavnom svijetu“, kaže direktor Thessaloniki Pride-a.
Dodaje da će porodicama sa istospolnim roditeljima sada biti lakše, biće vidljivije i manje stigmatizovane. To je, dodaje, korak ka inkluzivnijem društvu.
„Niko ne gubi ništa, kada se priznaju svačija prava. Ljudi će još bolje shvatiti da biti drugačiji ne šteti nikome. To dodatno zbližava Grčku s demokratskim i evropskim vrijednostima i udaljava je od autokratskog i ruskog uticaja“, smatra Karabairis.
Reakcije javnosti podijeljene
Giannis Vikas pojašnjava da su reakcije javnosti i dalje podijeljene kada je riječ o usvajanju djece. Prema mnogim anketama, većina građana je za jednak brak, ali ne i za usvajanje djece. On je mišljenja da će to s vremenom promijeniti.
Ocjenjuje da je Grčka sigurna zemlja za LGBT osobe, iako su prošle sedmice u Solunu napadnute dvije nebinarne osobe.
„Ovi ljudi su uhapšeni i sada se suočavaju s optužbama, pa se ponašanja poput ovih ne tolerišu ni od države ni od većine društva. Najveća prepreka svakom zakonu koji štiti jednakost i ljudska prava općenito, je Grčka pravoslavna crkva, a posebno neki od njihovih sveštenika, koji javno osuđuju jednakost“, uočava Vikas.
Uticaj crkve vidljiv i u regiji
Snažan otpor pravoslavne crkve ka priznavanju prava na brak LGBT osobama prisutan je i u zemljama regije. Predstavnici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i Srbiji jasno su protiv istospolnih brakova, ali čak i protiv parada ponosa koje su više puta javno osudili, a pojedine vladike su pozivale i na nasilje. Novinar i filolog Milan Nikolić smatra da u Srbiji ne samo da nisu mogući gej brakovi, nego je čak i zakon o rodnoj ravnopravnosti ugrožen.
„Razlog su otpori iz konzervativnih krugova – SPC i populističkih desničarskih partija. Drugi deo političke scene, dakle to nešto malo levice što imamo, nije spreman da rizikuje i da glasno kaže da je takav zakon, zakon o istopolnim partnerstvima, neophodan. Njima je dobro poznato da to ne bi dobro prošlo u biračkom telu koje je najvećim delom skučeno neznanjem i zatrovano opakom propagandom desnih partija, nacionalističkih intelektualaca i pseudo intelektualaca iz različitih vremena i vrlo agilnih trovača koji haraju internetom, a i televizijama – teoretičara zavera“, kaže Nikolić za LGBTI.ba.
Smatra da se stanje neće u skorije vrijeme neće promijeniti i relaksirati.
„Emancipovana Srbija je pretnja kvazi patriotskim parazitima iz decenije u deceniju i zato čine sve što mogu, širenjem manipulacija posebno, da je drže u neznanju i strahu od nečega što joj ni na koji način nije pretnja“, dodaje Nikolić.
Bosna i Hercegovina nije poduzela nikakve korake ka priznavanju prava istospolnih partnera, a okvir za takvo djelovanje trebalo bi da bude Akcioni plan o pravima LGBT osoba koji je usvojen 2022. Poboljšanje statusa LGBT osoba jedan je od prioriteta (prioritet 13) na putu BiH ka EU.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
