Na kraju 2020. godine, oko čije se srži ispreplela pandemija novog koronavirusa, uz gromoglasne povike „Ne ponovila se!“, ušuškani u nadu da nam predstoji bolji period, zakoračili smo u novu godinu. Vjerovatno ne postoji osoba koja nije osjetila posljedice pandemije. Oni, malo sretniji među nama, uspjeli su da izbjegnu mrežu u koju je koronavirus hvatao svoje buduće stanodavce, ili da se oslobode iz te mreže bez većih posljedica. Nažalost, veliki je broj ljudi koji nije imao tu sreću. Nekima je COVID-19 ostavio dugotrajne posljedice na zdravlje, a neke je pobijedio u borbi za život.
Piše: Aida K.
Bez obzira na to da li smo direktno ušli u fizičku borbu sa koronavirusom, ili smo indirektno postali/e svjesne njegove vladavine u 2020. godini, gotovo niko nije ostao imun na njegov trag kojim se urezao na naše psihičko zdravlje, zbog nametnutih mjera zabrane slobode kretanja u cilju sprječavanja njegovog širenja.
U bh. društvu, LGBTIQ osobe se svakodnevno suočavaju sa osjećajem odsječenosti i izolovanosti od strane društva koje ne prihvata njihovu seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet, što ih čini dodatno ranjivim u situacijama kao što je pandemija COVID-19.
Kako je kazala Amina Imamović, koordinatorica programa pri Sarajevskom otvorenom centru, najčešći problemi sa kojima su se osobe koje su se njima obratile za pomoć suočavale, bili problemi usamljenosti, života u nepodržavajućoj sredini, nedostatka sigurnog prostora, straha od autovanja, oduzimanje prava na socijalni život, izolacija, nasilje kod kuće ili na ulici.
„Problemi sa kojima se suočavaju LGBTIQ+ osobe su samo još više došle do izražaja u periodu kada vlada pandemija, ali ne smijemo zaboraviti da ovi problem za mnoge LGBTIQ+ osobe postoje sa ili bez pandemije“, istakla je Imamović.
Psihološka pomoć za vrijeme pandemije
Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa Fondacijom Krila nade već duži niz godina nudi besplatno psihološko savjetovanje za LGBTIQ osobe kojima je potrebna ova vrsta pomoći.
Marija Šarić, direktorica Fondacije Krila nade, u razgovoru za naš portal kazala je da su prošlogodišnje mjere nametnute u cilju sprječavanja širenja koronavirusa ostavile dugotrajne posljedice na psihičko zdravlje ljudi sa kojima ćemo se još dugo boriti, naročito pripadnike_ce manjinskih društvenih skupina, među kojima su i LGBTIQ osobe. Dodala je da svake godine dolazi do povećanja zahtjeva za savjetovanjem, te da se u periodu od proglašenja pandemije uzrokovane koronavirusom do danas, povećao broj klijenata iz drugih gradova zbog dostupnosti psihološkog savjetovanja putem online aplikacija.
Najveći problem, kako je kazala Šarić, osim nemogućnosti slobodnog življenja svog identiteta, bio on rodni ili seksualni, je dodatno ograničenje slobode i nemogućnost putovanja u veće gradove, ili u inozemstvo gdje se “lakše diše”. „Ova situacija je izazivala povišenu anksioznost i preplavljujući osjećaj izoliranosti kod pripadnika/ca zajednici“, dodala je.
Zbog mjera i preporuka u cilju suzbijanja širenja COVID-19, uobičajne metode psihoterapije nisu bile moguće. Kao i mnogi drugi, i Fondacija Krila nade je svoj rad premjestila u online sferu, koristeći mogućnosti koje nudi moderna tehnologija. Prema riječima Šarić, „online terapija se pokazala kao učinkovita i na taj način smo mogli osigurati pravovremenu podršku i osobama koje nisu iz Sarajeva, s tim što se sesije nekad nisu mogle održati zbog skučenog prostora u kojem osobe žive, pa stoga i manjka privatnost.“
S obzirom na učinkovitost online rada, odlučili su da u budućnosti zadrže i ovaj vid pružanja podrške. „Imamo namjeru nuditi i online i savjetovanje uživo, što uz sve epidemiološke mjere već i radimo. Nekome prija online savjetovanje, a neke osobe insistiraju na savjetovanju uživo, stoga se nastojimo prilagoditi potrebama korisnika“, pojasnila je Šarić.
Put do adekvatne psihološke pomoći
Mnogo je prepreka na koje LGBTIQ osobe nailaze na putu do adekvatne psihološke pomoći koju trebaju. Nestručnost i neprofesionalnost psihologa/inja u odnosu prema LGBTIQ osobama, nerazumijevanje i osuđivanje njihovog seksualnog i/ili rodnog identiteta, dovode do produbljivanja njihovih trauma i strahova sa kojima se svakodnevno suočavaju. Iskustva nekih od osoba koje su se SOC-u obratile za pomoć iznose na vidjelo neke od najvećih mana našeg zdravstvenog sistema, kada je u pitanju potrebna psihološka pomoć LGBTIQ osobama.
„Znamo za par slučajeva kada su nam se javile osobe koje su išle na jednu vrstu konverzione terapije, stoga moramo imati na umu da se i na našim prostorima praktikuje ta vrsta odnosa prema LGBTIQ+ osobama. Svjesni smo toga da u većim gradovima su psiholozi i psihologinje senzibiliziranije u odnosu na one u manjim sredinama. Život sa strahom, skrivanje svojih identiteta od porodice i/ili okoline je teret za svaku osobu i to je jedna od tema s kojom se terapeuti_kinje u radu sa LGBTIQ+ osobama često susreću, ali nerijetko izostaje afirmativna psihoterapija u radu sa lezbejkama, gej, biseksualnim, transrodnim, interspolnim i kvir osobama i stvaranje zdravijeg i solidarnijeg društva u kojem živimo“, kazala je Imamović, te dodala da smatra da su neke od ključnih prepreka često negativna iskustva sa psiholozima_ginjama koja utječu na odluku o ponovnom traženje psihološke pomoći, ali i materijalna situacija osoba kojima je potrebna pomoć.
„Ne smijemo zaboraviti da je u našem društvu briga o sebi kroz odlazak na terapiju i traženju psihološke pomoći privilegija jer iziskuje novac, što predstavlja problem za mnoge LGBTIQ+ osobe koje nisu zaposlene, ili su finansijski ovisni_e o roditeljima_kama. Od iznimne je važnosti da postoje organizacije koje pružaju besplatnu psihološku pomoć za LGBTIQ+ osobe“, istakla je.
Nove lekcije za novu godinu
Pojava novog koronavirusa nas je zatekla nespremne i iznijela na vidjelo sve nedostatke našeg sistema zdravstva, što je znatno otežalo očuvanje, kako fizičkog, tako i psihičkog zdravlja. Međutim, život uvijek pronalazi nove kanale koji će nastaviti njegov tok. LGBTIQ osobe možda najbolje znaju šta znači prilagođavati se različitim oblicima življenja, ograničenim oblicima slobode – šta znači učenje iz svih, i dobrih i loših situacija, kako bi se na krilima tih lekcija vinuli u neko bolje sutra.
Tako i ove organizacije, na krilima lekcija savladanih izazova u prethodnoj godini, korištenja nekih – ranije manje zastupljenih, ali učinkovitih – alata i metoda rada, nastavljaju svoj rad i u godini koja je pred nama.
„Sarajevski otvoreni centar je u 2020. godine, sa početkom pandemije odlučio da pravi online live streamove sa peer to peer savjetnicom koji su itekako bili korisni zajednici. Naše usluge vršnjačkog savjetovanja i psihološke pomoći su besplatne i dostupne su online. A u tekućoj godini spremamo mnoge lijepe i korisne stvari koje će se ticati psihološke pomoći i peer to peer savjetovanja i neke od njih će biti u digitalnom, online formatu, jer i dalje smo u pandemiji i želimo da ova vrsta pomoći bude što većem broju LGBTIQ osoba dostupna., što je jedna prednost online rada“, kazala je Imamović.
Prema mišljenju Šarić, u 2020. godini, smo mnogo puta ponovili naučenu lekciju, „a to je da je život fragilan, da ljudi u ovakvim situacijama pokazuju svoje najbolje i najlošije strane, da se se zdravstveni sistem brzo prilagodio modernim tehnologijama, i da je recept moguće poslati online u apoteku“. Istakla je da će se oni/e i dalje truditi da govore o važnosti mentalnog zdravlja, i da budu dostupni osobama kojima je savjetovanje najpotrebnije. „Iskreno se nadam da će 2021. biti godina kada ćemo napokon prestati nositi maske“, poručila je za kraj Šarić.
