PIŠE: Nikolina Todorović
Umjetnost je moje obitavalište. I moje svetilište.
Nezasitna sam promišljanja o umjetnosti. Kada se osvrnem iza sebe, ono najznačajnije i najrasprostranjenije unutar moga života bila je umjetnost. Ona me je, shodno godinama i životnim situacijama, oblikovala, liječila, tješila, veselila i, na koncu, profesionalno odredila.
Nakon studija komparativne književnosti, nikada nisam prestala promišljati o fenomenima umjetnosti i kulture. Gotovo do krajnosti sam skoncentrisana na sve ono što se u tim svjetovima događa jer, čini mi se, samo tako sebi samoj mogu ponajbolje objasniti mnogobrojne konstrukte i paradokse današnjice.
Nekoliko godina unazad, otkako je moje aktivno pisanje započelo, svi/e koji/e su imali/e priliku čitati moje tekstove, znaju da sam neiscrpno pisala o književnosti, muzici, filmovima, serijama, izložbama i pozorišnim predstavama. Pisala sam, naime, tako što sam svako od tih umjetničkih djela dovodila u najtjesniju vezu s aktualnim momentom. Za mene se najbolji pokazatelj uspješnog umjetničkog rada krije upravo u stupnju njegove komunikacije i interakcije s aktualnim momentom i recentnim zbivanjima.
Na tim premisama javila se i ideja za novi ciklus tekstova na portalu lgbti.ba: QUEER INVENTURA. Poželjela sam, bez da misionarim ili dociram, progovorim o umjetnicama i umjetnicima koji/e su posvetili/e dobar dio svog umjetničkog rada i kreativnosti na osmišljavanje alternativnih načina percipiranja i interpretiranja općih diskursa.
U prvom redu, razumljivo, mislim na queer umjetnice i umjetnike, odnosno na one koji/e u svojim radovima naglašavaju i isprepliću queer svakodnevnicu i queer aktivizam.
Tim povodom, u narednih nekoliko mjeseci serijal Queer inventura stavit će pred sebe cilj da prebroji, sakupi i promotri queer umjetnost koja sublimira oštru suprotnost patrijarhalnom, heteronormativnom, konzervativnom, totalitarnom, opresivnom i jednoumnom pogledu i doživljaju svijeta.
Radosna sam što je ova ideja došla na svijet kao rezultat moje potrebe da skrenem pažnju ka nerijetko zasjenjenim umjetničkim djelima, ali i samim autorima i autoricama. Osim toga, veoma sam ponosna na to što portal lgbti.ba iznova senzibilirano daje prostor i samim time vidljivost za onu vrstu umjetnosti i kulture koja ne potpada pod, tabloidski govoreći, najpopraćeniju i senzacionalističku.
Koliko daleko će Inventura zagrabiti, ostaje tek da se vidi. No, radujem se što znam odakle on započinje: homoerotskim strip crtežima i slikama s necenzuriranim društvenim komentarom umjetnice Helene Janečić.
Istina, sa autorima/icama se upoznajemo na razne načine i otkrivamo ih, nerijetko, neobičnim putevima. Ja sam slikarku Janečić otkrila na Instagramu, kada sam zapratila njen profil. Premda je to za mene, do tada, bio neobičan put da se upoznajem s umjetnošću, i dan-danas je profil ove autorice nešto možda i najdragocjenije što smatram da Instagram može ponuditi.
Kroz crteže, koje sam kasnije otkrivala ne samo preko Instagrama, uočila sam to da slikarka Janečić uspijeva na veoma afirmativan i senzibiliran način povezati i nadograditi queer aktivizam, queer umjetnost i, napose, queer svakodnevnicu.
Ukratko, Helena Janečić je savremena slikarka i strip autorica. Rođena je u Osijeku 1979. godine, diplomirala je na Sveučilištu Furman u SAD-u, magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Između ostaloga, Helena je autorica stripa o superjunakinji Horny Dyke – u kojem je tematizirala lezbejski identitet, s buch lezbejkom kao centralnom protagonisticom.
U svojim radovima bavi se, u prvom redu, queer identitetom. Najdominantniji motivi njenog rada su otvoreno artikulisanje lezbejske ljubavi, seksualnosti i žudnje.
Uistinu, gotovo da ne znam za dojmljivije, živopisnije, sugestivnije ali i nježnije homoerotske crteže. Ne usuđujući se da donosim konačne sudove i istine, čini mi se da je slikarka Janečić jedinstvena na regionalnom prostoru upravo po svojim homerotskim crtežima u kojima, veoma svedenim izričajem, uprizoruje erotsko prožimanje i stapanje između dvije žene.
Lezbejski erotski crteži nisu nešto što se svakodnevno može vidjeti u našoj regionalnoj umjetnosti. Tim više, umjetnička djela autorice Janečić zaslužuju posebnu pažnju i status. Preispitujući homoerotske odnose, slikarka zalazi duboko u društveno angažirana pitanja poput – queer tijela i identiteta, rodno fluidnih identiteta, ženskog tijela općenito, istospolnog odnosa, društvenih i socioloških predispozicija i, na kraju krajeva, same vidljivosti LGBTIQ osoba.
Ne moram posebno naglašavati koliko su sve ove pobrojane teme važne za LGBTIQ zajednicu, a posebice za njenu vidljivost i afirmaciju.
Dok se mahom u našim patrijarhalnim balkanskim državicama borimo za elementarna prava, izrazito je dragocjeno imati umjetnička ostvarenja kakva kreira slikarka Janečić u svojim slikama i, posebice, stripovima. Afirmirajući gej tematiku, homoerotiku, autorica čini nešto mnogo više za sve nas: približava nam svakodnevnicu istospolnih odnosa.
U bogatom portofoliu ove autorice, naime, posmatračice i posmatrači mogu vidjeti jedinstvene stripove i crteže: dvije žene u različitim pozama, sjedinjene, zagrljene, zapečaćene u strastvenom poljupcu. Ali ne samo to. One su, nerijetko, predstavljene u posebice lijepom i toplom ambijenuu – zajedničkog doma.
Naposljetku, toplina i jedinstven smisao za humor je upravo ono što će vas natjerati da se iznova vraćate crtežima i stripovima autorice Janečić.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
