Izvor: XXZ Magazine
Foto: calvertjournal.com
Netflix Polska je početkom augusta, a kao dio partnerstva sa Poznań nedeljom ponosa, te Maršom za jednakost 2018, na zidu jedne oronule zgrade otkrio mural na kojem piše „Narandžasta je dio duge,“ a pored lika Alex Vause, jedne od junakinja serije Orange is the New Black. Sedam dana nakon toga poljski ministar odbrane Mariusz Błaszczak je o Paradi ponosa govorio kao o još jednoj „paradi sodomita,“ te zaprijetio da će država pružiti otpor u slučaju da neko pokuša da joj nametne nešto što nije prirodno za većinu.
Ako se zanemari marketinška dimenzija poteza koji je napravio Netflix, mural, te ono što je izjavio ministar odbrane, dobro ilustruju položaj LGBTIQ populacije u Poljskoj – sa jedne strane homoseksualnost nikada nije bila nelegalna u nezavisnoj Poljskoj, pa je tako roman Vitolda Gombroviča Trans-Atlantyk, koji se jednim dijelom bavi i biseksualnošću autora, dio školskog programa, te u donjem domu poljskog parlamenta sjedi i Anna Grodzka, treća transrodna osoba na svijetu koja je stigla do tog položaja, dok sa druge strane imamo katolički konzervativizam koji duboko prožima poljsko društvo, te se povremeno manifestuje u nešto ekstremnijim formama. Otvoreno homofobične političke stranke, poput Lige poljskih porodica, dio su vladajuće koalicije, te utiču na to da se instalacije koje se postavljaju tokom Nedelje ponosa često vandalizuju.
Homofobični ispadi doveli su i do toga da se organizuje Poljski LGBTQIA virtuelni muzej, koji je sa radom počeo u junu 2018, a koji je pokrenula historičarka i psihologinja Agnieszka Wiciak. Muzej je tu da sačuva historiju poljske neheteronormativne populacije, a kroz dokumentovanje priča o njihovom postojanju koje se odvija paralelno sa egzistencijom heteronormativnog dijela društva. Tako su se među eksponatima našli brojni arhivski materijali, poput postera, fotografija, pamfleta, letaka, magazina, DIY-zina, te video materijala. Muzej postoji samo u virtuelnoj formi, te je dostupan širom svijeta, a trenutna postavka prikazuje postere poljskih LGBTIQ organizacija. Nove izložbe će se organizovati na svaka dva do tri mjeseca, dok će prethodne postavke biti arhivirane, a kako bi ostale dostupne posjetiocima.
Tako bi ovaj projekat trebalo da edukuje sve zainteresovane, te im prikaže istoriju poljske LGBTIQ zajednice, što je savršen prvi korak ka razumijevanju i prihvatanju. Ovaj momenat je važan i u trenutku kada vlada pokušava da kreira novu historiju, te stvori nove heroje, koji su isključivo heteroseksualni građani, dok se ostali guraju na marginu sa koje su se jedva pomakli. Tako muzej ima za zadatak da pokaže da je LGBTIQ populacija oduvijek tu, te da će uvijek biti tu, i da poveća vidljivost i ispriča priče koje su podjednako važne kao i one koje priča većinsko društvo. Svako iskustvo je dio kolektivnog iskustva, te čini neizostavni dio historije jednog društva i zemlje, a ovaj muzej je primjer na kojem bi mogle da uče organizacije iz cijelog svijeta, a posebno u onim dijelovima u kojima se prava manjina još uvek definišu.
