Piše: Ajdin Tinjak
Foto: erepublik.com
Proteklih nekoliko mjeseci u žiži javnosti je tzv. reformska agenda ili pojednostavljeno, akt koji sadrži preporuke, planove, obaveze koje vlasti u Bosni i Hercegovini moraju ispuniti u ostatku mandata 2014 – 2018. s krajnjim ciljem otvaranja vrata Bosni i Hercegovini porodici zemalja EU. Istina, nije bilo velike trakavice (kako smo navikli da bude kada se usvaja nešto što ima predznak “pridruživanje EU”) kod usvajanja dokumenta, ali se također od spomenutog akta i ne očekuje puno (jer je i previše “mrtvih slova na papiru”). Možda griješim u pretpostavci da aktuelna vlast u BiH nije sposobna realizirati preuzete obaveze, ali sam siguran da će vlast frazu “to je predviđeno reformskom agendom koju su svi prihvatili” koristiti vrlo često kako u procesima koji stvarno imaju veze sa pozitivnim reformama u zemlji, ali i u procesima koji i nemaju dodirnih tačaka sa poboljšanjem općeg stanja u zemlji ali imaju veze sa stranačkim, elitističkim, lobističkim interesima koji postoje u Bosni i Hercegovini. “To je reformska agenda kojom zemlja ide ka EU…” poruka je koja će najbolje amortizovati eventualno nezadovoljstvo u javnosti kod određenih poteza bosanskohercegovačkih vlasti. Najbolji primjer je nedavno usvajanje Zakona o radu, kada je glasno nezadovoljstvo radnika stišano porukama “takav je zakon svugdje u Europi i ako hoćemo…”. Da li je Reformska agenda za Bosnu i Hercegovinu za period 2015 – 2018. mrtvo slovo na papiru ili ne i da li će građani 2018. ugledati svjetlo na kraju tunela ostaje nam da svjedočimo na vlastitoj koži, i da se nadamo.
Nemam namjeru baviti se suštinom spomenutog dokumenta već, kao što se da pretpostaviti iz samog naslova teksta, dijelom koji se odnosi na segment ljudskih prava. Odnoso dijelom koji ne postoji, a smatram da bi trebao.
“Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske, vlade Unsko-sanskog kantona, Posavskog kantona, Tuzlanskog kantona, Zeničko-dobojskog kantona, Bosansko-podrinjskog kantona, Srednjobosanskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog kantona, Zapadno-hercegovačkog kantona, Kantona Sarajevo, Herceg-bosanskog kantona i Vlada Brčko Distrikta prepoznaje hitnu potrebu pokretanja procesa oporavka i moderniziranja ekonomije u cilju jačanja održivog, efikasnog, socijalno pravednog i stabilnog ekonomskog rasta, otvaranja radnih mjesta, povećanja i bolje ciljane raspodjele socijalnih davanja te stvaranja održivog i pravičnog društvenog okruženja”, stoji u tački 1 Reformske agende. Znači idemo naprijed od Distrikta, kantona, entiteta do državnog nivoa! Isčitavanjem sljedećih tačaka ovog dokumenta jasno je vidljivo da postoje konkretne preporuke za sve obavezane nivoe vlasti kada su u pitanju ekonomski rast i razvoj, otvaranje radnih mjesta, socijalna davanja… no kada je riječ o pravičnom društvenom okruženju (kao dijelu koji se najbliže odnosi segmentu ljudskih prava i sloboda), u daljem tekstu dokumenta ne postoje konkretne mjere i preporuke.
Dalje, u tački 7 između ostalog stoji da je neophodno “provesti niz strukturalnih reformi u oblastima radnog zakonodavstva, reforme javne uprave i politike zapošljavanja u javnom sektoru, unapređenja poslovne klime i konkurentnosti, restrukturiranja javnih preduzeća, reforme socijalnih davanja, reforme zdravstvenog sektora, te vladavine prava.” U tekstu dokumenta se dalje po stavkama navode konkretne mjere u oblasti povećanja javnih prihoda, smanjenja opterećenja rada, poreskoj kontroli, zdravstva, zaštite investitora, javnih preduzeća, carinske politike, socijalne zaštite, obrazovanja, penzionog sistema, sudstva, policije, terorizma… ali ljudskih prava i sloboda nema.
Možda moje pitanje “Zašto u reformskoj agendi na putu BiH ka EU nema poglavlja o ljudskim pravima?” nije na mjestu, ali kao autoru koji sarađuje sa portalom koji obrađuje LGBT teme, zainteresirao sam se, preuzeo dokument sa stranice Vlade FBiH i pročitao tražeći smjernice i preporuke za oblast koja mi je kao autoru interesantna. Iz komentara se može zaključiti da nisam našao što sam tražio.
Možda se, ako riješimo ekonomsko stanje u zemlji i smanjimo nezaposlenost sa 27% na onih njemačkih 4-5%, i nećemo morati baviti ljudskim pravima? Karikiram naravno, jednostavno je teško povjerovati da će aktuelna vlast u BiH sprovesti ozbiljne reforme u preostale dvije godine mandata. Kao što je teško povjerovati da će ta ista vlast u naredne dvije godine riješiti pitanje usklađivanja Zakona o zabrani diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, uvođenja zločina iz mržnje u sve krivične zakone i obavezivanje suda da mržnju uzima u obzir kao otežavajuću okolnost itd. Stoga smatram da ne bi bilo loše da u Reformskoj agendi za Bosnu i Hercegovinu za period 2015 – 2018. stoji barem jedna rečenica koja se konkretno odnosi na oblast ljudskih prava i sloboda. (Ili ćemo tu oblast uređivati u nekoj novoj reformskoj agenda za 2018 – 2022. zajedno sa promjenama dejtonskog Ustava, strategijom borbe protiv ISIL-a, dočeka vanzemaljaca… ili čega već.)
