Bh. povorka ponosa od nastanka raste i razvija se njegujući solidarnost sa aktivistima_kinjama Organizacionih odbora u regionu. U vremenu prepreka i izazova o unaprijeđenju i zaštiti LGBTI prava razgovarali smo sa kolegama_icama iz Zagreba, Beograda i Podgorice.
Piše: Mirza Halilčević
Jedna od osnovnih vrijednosti rada Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa jeste i njegovanje antifašističkih vrijednosti, ali i nadilaženje svih entitetskih, administrativnih granica. Ovakav način rada, u okolnostima i društvima u kojima nacionalizam i homofobija vrlo često blisko sarađuju, znači živjeti ponos u njegovom punom značenju.
Bh. Povorka ponosa, iako je jedna od posljednje organiziranih povorki u regionu, imala je zadovoljstvo da o organizaciji, komunikaciji sa LGBTI zajednicom i javnošću, saradnji sa institucijama uči od sada već iskusnih članova_ica regionalnih odbora.
U vremenu kada pandemija koronavirusa mnoge LGBTI osobe vraća u privatnu sferu, u domove i porodice koje nisu podržavajuće, u Zagreb Pride-u otkazivanje povorke nije bila opcija.
“Zagrebačka 19. Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji je odgođena, ali nikako i otkazana te će se održati 19. septembra. Nismo htjele pristati na ograničenja i zabrane koje bi u uvjetima pandemije bile nametnute Povorci i svima koji u njoj ponosno koračaju. Nakon godina ograničavanja, maltretiranja od strane policije i državnih i gradskih vlasti, za te smo se slobode izborile upravo u Povorki ponosa i na dan Zagreb Pridea. Ove godine bi sve te ograde opet bile dijelom podignute” objašnjava Ana Urlić ispred Zagreb pride-a.
Situacija u Odboru za beogradsku povorku nije znatno drukčija, štaviše, u skladu sa okolnostima u kojima su se našle LGBTI osobe, mnoge organizacije su djelovale slično stavljajući u pogon sve raspoložive online alate i resurse:
“Naš rad u Prajd info centru je s dolaskom pandemije koronavirusa bio potpuno usporen pa smo većinu aktivnosti nastavili online. To su za nas potpuno nove okolnosti. Iako su sve aktivnosti na društvenim mrežama bile izuzetno popularne, za vidljivost u javnom prostoru je potrebno mnogo više. Totalna zabrana okupljanja i kretanja je suštinski negativno uticala na sve naše planove. Obzirom da Nedjelja Ponosa počinje 14. septembra, a da je Prajd odavno zakazan za 19. septembar, odlučili smo da ipak sačekamo sredinu avgusta za konačnu odluku i da do tada organizujemo sve aktivnosti sa zajednicom koje su moguće” navodi Goran Miletić.
Pandemija koronavirusa mnogima će se učiniti kao razlog više zbog kojeg ove godine ne bi trebalo doći do održavanja povorke ponosa niti bilo kakvih događaja sa LGBTI predznakom. Nezahvalno je u narativu zabrinutih građana_ki, političara_ki učitavati homofobiju, no ipak, LGBTI aktivisti_kinje ne bi smjeli prepuštati slučaju zaštitu LGBTI prava, jer i aktuelna situacija može poslužiti za potiskivanje LGBTI osoba iz javne sfere.
Iz Organizacionog odbora crnogorske povorke ponosa poručeno je da se u ovom trenutku ne može govoriti o tačnom datumu ili periodu održavanje povorke ponosa, što ne znači da se ista ne planira, odnosno da se o ovom važnom pitanju ne razmišlja strateški.
U odboru crnogorske povorke i pored nedavno izvojevanog Zakona o životnom partnerstvu lica istog spola, svjesni su da povorka ponosa ima svoj izolovani značaj, pa i u ovakvim okolnostima:
“Smatram da je od velikog značaja da i u ovim vremenima imamo jednu široku sliku koja pokazuje u kakvom se stanju nalazi naša zajednica kao i kako cijela situacija utiče na nju. Nažalost, u porodičnom okruženju, koje bi načelno trebalo biti prostor sigurnosti, bilježe se slučajevi nasilja, izliva agresije i bijesa, uznemiravanje LGBTI članova porodice. U skladu sa pandemijskom situacijom moramo biti svjesni sa čim se sve članovi_ice LGBTI zajednice suočavaju kada bivaju primorani da provode duži vremenski period sa članovima_icama svojih porodica. Prema tome smatramo da je zauzimanje javnog prostora i podizanje vidljivosti, u situaciji kao što je ova, od velikog značaja”, zaključuje Nikola Ilić, ispred OO-a crnogorske povorke.
Ilić dodaje i kako su u svakom slučaju nevladine organizacije u Crnoj Gori, koje se bave pravima LGBTIQ osoba uspješno digtalizovale veliki broj socijalnih servisa o čemu svjedoče izvještaji koji dokazuju veliku prisutnost ali i potrebe zajednice za ovakvim servisima.
Za sada ostaje neizvjesno da li će se i u kakvom formatu povorke u regionu održati. Iz Zagreb Pride-a na pitanje kako će obezbijediti zaštitu i adresirati problem potencijalne zaraze koronavirusom, najavljuju kako će se skup održati u skladu sa preporukama i mjerama zaštite.
“Situacija s pandemijom i zaštitnim mjerama mijenja se iz tjedna u tjedan te nije moguće detaljno planirati i predvidjeti svaku okolnost. Čekamo rujan, preporuke zdravstvenih vlasti, i jasno je da ćemo i postupiti u skladu s njima. Vidljivost je uvijek prevažna pa tako i ove uistinu posebne godine, zato i nismo otkazale Prajd, već se nadamo da ćemo ga moći održati u što pogodnijim uvjetima“, poručuje Urlić.
Pandemija koronavirusa na plastičan način pokazuje koliko su LGBTI osobe i njihove potrebe za javnim prostorom slične, neovisno od toga da li one žive u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori ili u konačnici Bosni i Hercegovini. Za zajednicu koja se decenijama unazad bori da bude dijelom javnog prostora, koji joj se sistemski uskraćuje, pitanje nemogućnosti održavanja povorke ponosa je izuzetno osjetljivo. Pandemija ne smije biti povod i prilika za brisanje i potiskivanje LGBTI pitanja iz javne sfere.
Za kraj, Miletić zaključuje kako LGBTI osobe nisu samo vraćene u sferu privatnosti, nego i u digitalni prostor koji je nerijetko neuređen i bez propisa, a obiluje govorom mržnje.
“Zabrana okupljanja, ali i kretanja je takođe drastično pogodila zajednicu i čini se da je jedini prostor slobode ostao digitalni prostor, ali je i to limitirano budući da je na socijalnim mrežama u delu gde se komunicira b/c/h/s jezicima, govor mržnje bio i ostao prilično zastupljen i retko kažnjiv. U situaciji opšte nesigurnosti, kada su pripadnici zajednice prinuđeni da ostanu u privatnom prostoru, govor mržnje je dodatni problem i pritisak. Pokušavamo da pružimo podršku svima koji nam se obrate. Potpuno je izvesno da je međusobna solidarnost važnija nego ikada do sada. Obzirom da niko ne zna do kada će pandemija tačno trajati, moramo biti vrlo uporni, kreativni i pokušati da pomognemo svakom pripadniku/ci zajednice” objašnjava Miletić dodajući:
“Nažalost, bilo kakvo zastupanje i lobiranje u Srbiji je trenutno nemoguće, ne samo zbog pandemije već i zbog činjenice da Srbija sem Predsednika trenutno nema ni Vladu ni Parlament. Formiranje nove Vlade se očekuje u septembru, tako da će njeno istinsko funkcionisanje verovatno početi tek naredne godine. To znači da je i ova godina verovatno izgubljena za sve zahteve i očekivanja koje LGBT+ zajednica ima.”
Nažalost, pandemija je između ostalog pokazala i koliko su pitanja ljudskih prava u državama regiona, kao i u Bosni i Hercegovini – sekundarna. Simptomatično je da se u homofobnim društvima, značaj ljudskih prava legitimno umanjuje samo zato što se u društvu pojavio veći aktuelni problem. Ljudska prava ne bi smjela biti zanemarana i obezvrijeđena onog trenutka kada nastane veći društveni problem, iako je, uostalom, i pandemija u svom domenu zapravo ispit nivoa postojanja ljudskih prava i građanskih sloboda, poput recimo prava na odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, prava na informisanost, prava na sigurnost, prava na slobodu kretanja.
Ljudska prava i slobode ne mogu biti partikularne, niti se mogu selektivno birati.
