Piše: Redakcija
Sarajevski otvoreni centar nedavno je objavio Rozi izvještaj 2018, godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini. Autori/ce i priređivači/ce izvještaja su Vladana Vasić, Emina Bošnjak,
Darko Pandurević, Liam Isić, Jozo Blažević i Lejla Huremović, a izvještaj pokriva period od januara 2017. do kraja aprila 2018. godine.
Izvještaj donosi najnovije informacije o kršenjima ljudskih prava LGBTI osoba, dobrim praksama i prioritetnim mjerama koje se moraju poduzeti. Tu je i osam zasebnih cjelina koje pokrivaju sljedeće oblasti: ravnopravnost i suzbijanje diskriminacije, krivična djela počinjena iz mržnje i poticanje na mržnju, sloboda okupljanja, porodični život i istospolne životne zajednice, prava transrodnih osoba, azil i mediji.
U uvodu izvještaja istaknuto je nekoliko problema kojima je potrebno posvetiti pažnju kada su u pitanju prava LGBTI osoba u BiH. Ustanovljeno je da je nasilje u porodici nad LGBTI osobama još uvijek prisutno, a tokom 2017. godine SOC je dokumentirao 11 takvih slučajeva, koji su varirali od prijetnji i ucjena, bespravnog oduzimanja slobode i zabrana kretanja, nasilja i nanošenja tjelesnih ozljeda, do prisilnog liječenja. Počinitelji_ce u svim ovim slučajevima većinom su bili_e roditelji ili braća i sestre, uz podršku šire porodice. Najekstremniji zabilježeni slučaj nasilja bilo je dugogodišnje nasilje, koje su svakodnevno vršili otac i majka, iskorištavajući činjenicu da osoba nije ekonomski samostalna i da ne može jednostavno napustiti porodični dom. Nasilje je započelo u ranoj dobi, po autovanju same osobe, i nastavilo se kao
stalan obrazac porodičnog odnosa. SOC u izvještaju upozorava da je problematično što postojeći sistem za borbu protiv nasilja u porodici ne reaguje na ovakve slučajeve, kao i da, iako organizacije civilnog društva koje su spremne u sigurne kuće primiti lezbejke, ne postoji osiguran smještaj za gej muškarce i transrodne žrtve nasilja u porodici. Nerješavanje ovog problema može voditi ka beskućništvu mladih LGBTI osoba, upozorava SOC u izvještaju.
Sljedeći problem na koji je SOC upozorio je vršnjačko nasilje nad LGBTI osobama u školama. SOC je u 2017. godini zabilježio homofobno i transfobno međuvršnjačko nasilje zabilježeno u osam slučajeva. Slučajevi su varirali od homo/transfobnih dobacivanja do fizičkog nasilja, te su najčešće izostale reakcije osoblja obrazovnih institucija ili se i samo osoblje pridružilo podsmjehivanju žrtvama. Iako su neki slučajevi prijavljeni nadležnim ministarstvima unutrašnjih poslova i centrima za socijalni rad, i dalje je evidentan nedostatak konkretnog institucionalnog plana za suzbijanje međuvršnjačkog nasilja i razvijanja inkluzivne i tolerantne obrazovne sredine, koja bi uključivala i LGBTI perspektivu. SOC smatra da je neophodno zamijeniti školske planove i programe i udžbenike koji sadrže netačne i štetne informacije o LGBTI osobama, i u edukaciju obrazovnog osoblja uvesti informisanje o ljudskim pravima LGBTI osoba i senzibilizaciju za rad s ovom društvenom grupom, te o načinima prevencije i borbe protiv međuvršnjačkog nasilja.
Konačno, SOC upozorava na problem ograničavanja slobode okupljanja LGBTI osoba, koja je postala očita nakon pokušaja obilježavanja Međunarodnog dana vidljivosti transrodnih osoba. Sredinom marta 2018. godine SOC je uputio zahtjev Općini Centar za odobrenje održavanja javnog događaja – Međunarodnog dana vidljivosti trans osoba, na platou ispred BBI centra. BBI centar je odbio dozvoliti održavanje događaja obrazloženjem da oni “ne mogu odobravati tzv. visokorizične aktivnosti koje iziskuju dodatno obezbjeđenje kako našeg objekta, tako i trećih lica”, bez konkretnog objašnjenja o načinu provođenja sigurnosnih procjena.
Nakon odbijenice BBI centra, kontaktirano je i Narodno pozorište i tražena je saglasnost za održavanje akcije na Trgu Susan Sontag. Narodno pozorište oglasilo se istaknuvši da “daje saglasnost samo i isključivo za događanja iz oblasti kulture i umjetnosti” i da je “povijesna građevina Narodno pozorište
nacionalni spomenik”, te da ne može “odobriti manifestacije za čije održavanje se predviđaju posebne mjere sigurnosti”. Trg ispred Narodnog pozorišta u potpunosti je javni trg koji nije u vlasništvu javne institucije Narodno pozorište. U telefonskom razgovoru s članicom SOC-a, direktorica Narodnog
pozorišta izjavila je: “Nije primjereno da se ovakav performans održava ispred Narodnog pozorišta, jer transparenti koje ćete držati sami po sebi nose negativnu konotaciju!”
Procjena rizičnosti okupljanja građana_ki BiH, prema Zakonu o slobodi okupljanja Kantona Sarajevo, isključiva je nadležnost MUP-a KS. Iako se ova praksa Općine Centar temelji na Zakonu o privremenom korištenju javnih površina na području Kantona Sarajevo, bitno je naglasiti da je sam taj Zakon neprimjenjiv na ovakve skupove i događaje i da ovakvom praksom Općina Centar omogućava pojedinačnim ustanovama, institucijama i pravnim osobama da same tumače Zakon o javnom okupljanju Kantona Sarajevo, mimo odredbi tog istog Zakona, te da primjenjuju diskriminatorne kriterije u procjeni kojoj grupi građana_ki će dozvoliti pristup javnom prostoru koji već pripada građanima_kama.
SOC uputio je žalbe Instituciji ombudsmena na odluke Narodnog pozorišta i BBI centra i u narednom periodu očekuje preporuke koje će ukazati na štetnost i nezakonitost ovakve prakse.
Kompletan izvještaj možete pogledati ovdje.
