Izvor: Crol.hr
Foto: mexiconuevaera.com
Razumjeti biologiju transrodnosti važno je jer pripadnost rodu snažno utječe na sve životne aspekte. Nakon što budući roditelji saznaju stiže li dječak ili djevojčica, slijedi cijeli niz aktivnosti koje su vezane uz rodno izražavanje i rodne stereotipe – od rozih i plavih dekica, preko lutkica i autića do baleta i nogometa. Taj binarni model dobro funkcionira kod većine ljudi te spol, rod i seksualnost bivaju u skladu s očekivanjima. Međutim, ne mogu se svi svrstati u te dvije ladice.
Tako oko 3,5% osoba nije heteroseksualno, a 0,3% se ne identificira sa svojim biološkim spolom. Nažalost, svatko tko imalo odudara od normi mora se suočavati s nizom problema i izazova. Ali to ne mora biti tako i zato je važno razumjeti biološke aspekte, unaprijediti medicinske postupke i mijenjati društvena očekivanja i norme.
Biološki spol određuju kromosomi (XX ili XY) te prisutnost genitalija i sekundarnih spolnih obilježja karakterističnih za žene ili muškarce. Rod uključuje i komponente kao što su rodni identitet i rodno izražavanje. Rodni identitet je unutarnji, duboki osjećaj sebe, a izražava se odjećom, ponašanjem, govorom tijela i drugim vanjskim znakovima. Transrodne osobe se, za razliku od cisrodnih, ne identificiraju sa spolom utvrđenim kod rođenja. Kako bi taj unutarnji osjećaj pripadnosti uskladile s vanjskim obilježjima, podvrgavaju se različitim medicinskim postupcima koji se zajedničkim imenom nazivaju promjenom spola.
Promjena spola
Zanimljivo je što život započinjemo s razvojnim potencijalom u oba smjera, muškim i ženskim. Iako kombinacija XX rezultira ženskim spolom, a kombinacija XY muškim, prvih šest tjedana oba se embrija razvijaju podjednako, bez spolnih razlika, s dva neodređena seta spolnih struktura. Tada se na Y kromosomu muških embrija aktivira gen SRY koji dovodi do razvoja muških spolnih organa i nestanka ženskih struktura, dok u nedostatku produkta gena SRY dolazi do razvoja ženskih spolnih organa i nestanka muških struktura.
Nakon formiranja, organi započinju s lučenjem spolnih hormona koji utječu na daljnji rast i razvoj. I što više vrijeme odmiče, to su razlike među spolovima veće. Nakon puberteta vidljiva su sekundarna spolna obilježja, razlike u koštanim strukturama, mišićnoj masi i općenito fizičkom izgledu. Promjenom spola se nastoje ukloniti karakteristike biološkog spola te se što više približiti karakteristikama željenog spola pa je stoga tranzicija uspješnija kad se započne prije puberteta.
Takve odluke su veliki izazov jer maloljetne osobe ne odlučuju samostalno i možda nisu u potpunosti sigurne što žele. U tim se slučajevima mogu primijeniti blokatori puberteta i djeci i roditeljima dati nešto više vremena za odluku. Medicinski postupci promjene spola uglavnom se temelje na modifikaciji endokrinog sustava blokiranjem nepoželjnih i dodatkom željenih hormona (eng. hormone replacement therapy, HRT) kao i na kirurškim zahvatima.
Kombiniraju se postupci uklanjanja maternice i grudi te postupci rekonstrukcije penisa i mošnji kod tranzicije iz ženskog u muški spol (eng. FTM, odnosno female to male) te rekonstrukcija vagine i povećanje grudi kod tranzicije iz muškog u ženski spol (eng. MTF, odnosno male to female). Postoji niz komplikacija povezanih sa spomenutim rekonstrukcijama. Kod rekonstrukcije penisa česti su problemi uslijed nedovoljne dužine mokraćovoda, nepotpune funkcionalnosti i ožiljcima koji ostaju na mjestima odakle je uzeta koža za presađivanje. Vaginalne rekonstrukcije imaju sekretorne nedostatke, a rekonstrukcije grudi probleme s rupturama implantata.
Potencijal regenerativne medicine
Regenerativna medicina otvara nove mogućnosti te nudi bolja i kvalitetnija rješenja od postojećih medicinskih postupaka promjene spola. Regenerativna medicina je novija znanost koja za cilj ima potaknuti cijeljenje oštećenih organa i tkiva na način koji bi u potpunosti sačuvao njihovu strukturu i funkciju. Jedna od novijih grana regenerativne medicine je tkivno inženjerstvo koje omogućava zamjenu, odnosno nadomještanje oštećenih organa i tkiva.
Tim predvođen Anthonyjem Atalom na Institutu za regenerativnu medicinu Wake Forest Institute u SAD-u vodeći je na području regeneracije urogenitalnog i reproduktivnog sustava. Jedan od prvih uspjeha Anthonyja Atale bila je uspješna ugradnja mokraćne cijevi uzgojene u laboratoriju petorici dječaka još 2004. godine.
I nakon 10 godina, mokraćovodi su bili funkcionalni, uredne strukture te su rasli zajedno s dječacima. Nakon toga uslijedio je uzgoj vagina u laboratoriju te su one presađene ženama koje su rođene bez nje. Funkcionalnost takvih vagina je bila zadovoljavajuća te je omogućila ženama seksualno uzbuđenje i postizanje orgazama.
Atala je uspješno uzgojio i presadio penise na životinjskom modelu kunića. Kunići su postizali erekciju, uspješno ejakulirali, parili se i dobili potomstvo. Stoga će u skoroj budućnosti biti moguće uzgajati dijelove spolnog sustava načinjenih od pacijentovih stanica bez rizika od odbacivanja, organe koji su funkcionalni i koji omogućavaju seksualni užitak i orgazme, a možda i potomstvo.
Mogućnosti za ostvarenje roditeljstva
Jednako kao što naša nutrina zna tko je privlači i kao što odabire svoj rodni identitet, tako ponekad jako želi potomstvo. Želja za roditeljstvom je prirodni nagon i nemogućnost ostvarenja tog nagona može nekoga učiniti duboko nesretnim. Pravo na roditeljstvo, ukoliko ga nije priroda sama omogućila, čak ni u naprednijim zemljama nije dostupno svima podjednako, bilo da se radi o posvajanju ili medicinski potpomognutoj oplodnji.
Heteroseksualne osobe koje nisu u bračnoj zajednici, homoseksualne i transrodne osobe su u tom smislu diskriminirane, i upravo tim redoslijedom diskriminacija raste. Neki novi medicinski postupci nude rješenja i na polju reprodukcije transrodnih osoba te omogućavaju promjenu unutarnjih dijelova reproduktivnog sustava. Transplantacija uterusa je novi medicinski pristup za žene rođene bez tog organa i žene koje zbog zdravstvenih razloga morale ukloniti maternicu. Od 2014. godine u Švedskoj je rođeno osam beba nakon transplantacije maternice, a u prosincu 2017. godine rođena i je prva takva beba u SAD-u.
Maternica se uzima od kompatibilne donorice te je predviđena kao privremeno rješenje do ostvarenja majčinstva. Nakon poroda se ukida imunosupresijska terapija i maternica se uklanja iz organizma. Iako su sve kandidatkinje dosad bile cis-žene, ne postoji nikakva prepreka da se isti pristup ne primijeni i na trans ženama.
Također je ove godine prvi put potaknuto stvaranje mlijeka kod transrodne žene i uspješno dojenje usvojenog djeteta punih šest tjedana. Regenerativna medicina pokušava kvalitetnije i trajnije riješiti probleme humane reprodukcije te postoje pokušaji laboratorijskog uzgoja spolnih stanica te maternice, ali zasad još uvijek samo na animalnim modelima.
Iako su fizičke promjene najuočljiviji dio procesa tranzicije, na transrodne osobe još više utječu psihološki i kulturološki aspekti. Ono što je zanemareno, a iznimno bitno, jest razumjeti korijene njihova društvenog neprihvaćanja. Postojanje nebinarnih spolnih i rodnih kategorija među nama nije više nikakva novost i kao takve ih treba prihvatiti, a zapravo treba istražiti zašto neki ljudi to kategorički odbijaju. U našem društvu vlada mišljenje da je transfobija (kao i homofobija) normalna pojava, dok transrodnost nije.
A zapravo samo trebamo promijeniti percepciju i osvijestiti da je transrodnost normalna, a transfobija nepoželjna.
